U današnje vrijeme iznimno je popularno i moderno imati stav i mišljenje. Sukladno tome po mom stavu i mišljenju modni kreatori i gurui trebali bi “stav i mišljenje” uvrstiti kao obavezni must have dodatak životu. Mali problem nastaje kada se stav i mišljenje pomiješa i preklopi s činjenicama i zaključcima koji su proizašli iz dugotrajnih znanstvenih istraživanja koja su nerijetko produkt čitavog životnog vijeka nekih znanstvenika i istraživača.
Jedan od najupečatljivijih primjera plasiranja stava i mišljenja pratimo danas kroz razne stavove i mišljenja o cijepljenju. Iako to nije jedina tema, izabrala sam je za usporedbu isključivo zbog činjenice da je statistički značajan broj ljudi imao priliku suočiti se s nekom od mutacija verzija na ovu temu, čisto da se lakše razumijemo. Ipak neću ni riječi napisati o cijepljenju kao ni iznositi svoj stav i mišljenje o tome. Iznimno sam svjesna važnosti poruke koju autori nekog teksta prenose čitateljima pa ću se kao i uvijek držati dokazanih znanstvenih činjenica kao i njihove primjene u praksi.
Stanje ketoze
Moram priznati da često ostanem šokirana na neke od teorija vezanih uz primjenu prehrambenih tehnika za tretiranje tjelesne težine, najčešće njenu redukciju. Jedna od onih koja me svaki put zaprepasti je primjena ketogenih dijeta tj. dovođenje tijela u stanje ketoza. Tijekom svog radnog vijeka ovo je već njezina peta preobrazba i pokušaj integracije u prehrambene strategije za redukciju tjelesne težine. Sigurno nije posljednja, ali ovaj put se zakamuflirala kroz “stav i mišljenje”.
Pri tome mislim na one promotore ovakvog režima prehrane koji “iz svog osobnog iskustva” znaju da je to vrlo efikasan način za redukciju masnog tkiva i kontrolu tjelesne težine jer su oni “stava i mišljenja” da uopćeni znanstveno dokazani obrazac prehrane koji uključuje svu hranu, s naglaskom na kvalitetu i podrijetlo nije dobar. Ne mogu da se ne zapitam “kako je zaboga ovo izmaklo kontroli?” Odgovor na to pitanje sigurno neću nikada saznati, ali sam uspješno svladala tehnike da se time ni ne bavim nego da se posvetim onome što stvarno mogu a to je objasniti zašto to nije nikakvo rješenje, za baš ništa.
Naše tijelo je s metaboličke strane proučavano već stoljećima. Iako se još uvijek traga za dosta odgovora na veliki broj otvorenih pitanja neke stvari su prilično jasne i ne ostavljaju dodatni prostor za stav i mišljenje. Primarna valuta s kojom naše tijelo plaća svoj energetski račun je glukoza. Dakle, za rad svih unutarnjih organa kao i mišića svih vrsta tijelo treba glukozu jer nju prepoznaje kao nešto što može iskoristiti da obavi rad. Glukozu dobivamo iz ugljikohidrata koje jedemo kroz kruh, tjesteninu, rižu, puru, proso, blitvu, salatu, ciklu, krumpir, kapulicu, sve vrste voća, mahunarke, orašaste plodove, mlijeko i mliječne proizvode.
Neka hrana ih ima više neka manje, ali većina hrane je sadrži. Kada naše tijelo potroši sve uskladištene ugljikohidrate ono opet traži glukozu. I gle čuda dobije je. Ne iz ugljikohidrata nego iz drugih makronutrijenata kao što su proteini. Zašto je to tako jasno je iz prve rečenice - pomoću glukoze tijelo plaća svoj energetski račun. To je vrlo jednostavno za razumjeti.
A što ako prestanemo jesti ugljikohidrate?
Hoćemo li umrijeti? Hoćemo li se razboljeti pa umrijeti? Hoćemo li smršavjeti? Umrijeti vrlo vjerojatno nećemo, ne tako skoro. Razboljeti se vrlo vjerojatno nećemo, barem ne od nekih težih oblika bolesti, ali sigurno ćemo razviti poremećaje koji će nas u konačnici odvesti u bolest. Pa što će se onda dogoditi? Smršavit ćemo skoro 100 %. I tu prestaje svako daljnje pokušavanje razumijevanja što i kako.
Nejedenje ili smanjeno jedenje ugljikohidrata može izazvati stanje ketoze. To je stanje kada tijelo započinje trošenje vlastitih masnih zaliha kako bi se proizvela keto tijela. Keto tijela su alternativna valuta za podmirivanje energetskog računa u organizmu. Dakle, osim glukoze stanice mogu koristiti keto tijela kao izvor energije, ali samo ako nema glukoze. Budući da keto tijela nastaju iz masti, a ne iz ugljikohidrata doći će do smanjenja masti, a time i do smanjenja tjelesne težine. Ta metabolička mogućnost u našem organizmu datira još iz davnih vremena kada je čovjek kao biće lovio i sakupljao hranu. Budući da nije bilo smočnice, hladnjaka, a ni tržnica i trgovina čovjek se često nalazio zarobljen u periodima bez hrane.
Mogućnost da troši svoje vlastite masne zalihe bez da se kreće spašavala ga je od smrti. Ketoza je ništa drugo nego “rescue mode” za situacije kada nam je to potrebno. Baš kao što nas visoka razina adrenalina čuva od bolesti u situacijama kada smo pod velikim stresom i napetošću. Ketoza nije nešto što je primarno ni održivo, ketoza je “moj spas za mene” onda kada nemamo drugu opciju. Pitam se samo kako je to nekome palo na pamet koristiti kao alat za redukciju tjelesne težine? Kako se taj isti nije sjetio nagovarati ljude da se koriste adrenalinom kao imunostimulansom? Baš čudno što nije.
Keto dijete, dijete bogate na mastima uistinu su se koristile (i koriste se i danas) za tretiranje nekih bolesti kao što je epilepsija i teške komplikacije dijabetesa kada organizam ne reagira na lijekove predviđene za tu bolest. Međutim, važno je znati da se tu gleda cost/benefit, odnosno stanje kada biramo između dva zla ono koje je manje. Takav tip prehrane i ketoza kao stanje nipošto nije nešto što ne izaziva ozbiljne zdravstvene posljedice. Problem je u tome što one dolaze tiho i polako i najčešće ih nećemo povezati sa samom ketozom i primjenom dijeta iz ove palate.
Opasno stanje
Prvi simptom je otežana probava koja nastaje zbog nedostatka vlakana. Peristaltika je značajno smanjena, a i broj mikroorganizama u crijevima koji za svoj život i kao hranu za sebe koriste vlakna i ugljikohidrate. Poremećena mikroflora u crijevima znači veliku šansu za oslabljen imunitet i širom otvara vrata za razvoj raznih sindroma i bolesti koje bi možda šutke stajale cijeli životni vijek te nam ne bi nanijele štetu, iako su zapisane u našem genetskom kodu.
Međutim, “znanstvenici” pripadnici korporacije “Stav i mišljenje d.o.o.” reći će vam da je to normalno te da popijete neki probiotik. Oralni probiotici ne mogu zamijeniti i nadomjestiti prirodnu mikrofloru. Oni nam služe kao potpora i poguranac kada nešto zapne. Najčešće kao podrška oporavku crijeva nakon terapije antibioticima, ili u zrelijoj životnoj dobi kada su nam crijeva zbog službene dotrajalosti starenjem pomalo zaostaju. Neugodan miris iz usta koji se javlja nije zbog toga što je “to super jer je to znak da smo u ketozi” nego zbog toga što se hrana bogata mastima jako dugo i sporo probavlja baš u želudcu i što joj je zbog zadržavanja usporen prolazak u crijeva.
Povišen kolesterol, trigliceridi i jetreni enzimi nisu povišeni jer je po teoriji zavjere koncentracija kolesterola koja je dozvoljena u krvi s vrijednosti 7 spuštena na 5, već je to znak metaboličkog disbalansa do kojeg dolazi zbog takvog modela prehrane. Takvo stanje direktno utječe na zdravlje, i to u negativnom smislu. Argument “čovjek je prije jeo samo meso jer nije bilo pšenice i žitarica” je potpuno besmislen ako se samo malo prisjetimo činjenice koliki je bio životni vijek špiljskog čovjeka i lovca.
Kod pokušaja promjene prehrambenog ponašanja s ciljem korekcije tjelesne težine moramo stalno imati na umu da ne postoji čudotvorna tehnika koja je bezazlena. Od svih koje susrećemo na tržištu ova je jedna od najopasnijih. Preživjela je desetljeća poprimajući razne oblike i kamuflaže. Trenutno ćete je prepoznati po “stavu i mišljenju” u koji je upakirana te pokojem preparatu koji služi kao zamjena za obrok - ne morate ga kupiti, može i bez njega, ali s njim je rezultat puno brži i bolji.
Ketoza je opasno stanje u kojem nepotrošena keto tijela koja se ne iskoriste za energiju, uništavaju stanice u našem organizmu jer nisu predviđena da bi ih skladištili. Jednostavno za njih nema mjesta na koje bi se odložili sa sigurnošću da neće načiniti štetu. Zato budite na oprezu i nemojte svoje zdravlje i svoj život prepuštati onima sa stavom i mišljenjem.