Iz tjedna u tjedan svjedočimo napadima i ubojstvima žena, bilo od strane partnera ili poznanika. Nameće se pitanje - možemo li se zaštititi? Odgovor smo potražili kod instruktorice Krav Mage - Irene Isomure (29). Krav maga je izraelska borilačka vještina uvelike prihvaćena u vojsci, policiji i sličnim granama kao obrana od golorukih pa i naoružanih napadača. To je učinkovita samoobrana za svakoga, nevezano uz dob ili spol, a zasnovana je na prirodnome ljudskom pokretu.
Instruktorica Irena i sama je prošla nasilje, a nažalost, doživjele su ga i neke polaznice.
- Žene obično dolaze rekreativno, ali ima i onih koje su nažalost i bile žrtve nasilja. One dolaze jer žele vratiti samopouzdanje i znati što napraviti ako im se nešto tako ponovno dogodi - rekla je.
Dodaje da ne treninge dolaze žene raznih zanimanja i dobi. Najmlađa polaznica ima četiri, a najstarija ima više od 50 godina.
- Krav maga je odlična jer i nakon prestanka bavljenja tom borilačkom vještinom, znanje samoobrane ostane - govori nam Irena.
Ističe kako je najveći benefit Krav Mage, uz samoobranu, mijenjanje mentalnog stanja koje polaznice mogu koristiti u svakodnevnom životu.
Ovi razlozi su bili dovoljni da se i ja odlučim otići na jedan trening. Moram priznati, često me je strah vraćati se doma u noćnim satima, a i doživjela sam nekoliko verbalnih napada stranaca te sam se bojala eskalacije. Posebno me bude strah nakon što pročitam novinske natpise kao što je nedavno bio onaj o ubojstvu žene u centru Rijeke. Stoga sam zatražila Irenu neki savjet i zanimalo me može li se osoba obraniti u takvim slučajevima.
- U tome igra ulogu više faktora. Od toga da prepoznamo napad na vrijeme, do toga hoćemo li biti spremni zauzeti se za sebe. Nerijetko ćemo brže reagirati i stati u obranu bliske osobe (mame, sestre, djeteta) nego sebe. U našoj obrani veliku ulogu igra naša emotivna i fizička spremnost. Kad je o sukobu riječ, imamo dvije borbe, vanjsku (napad) i unutarnju (hoćemo li se odlučiti braniti). Vanjska je lako rješiva, ali unutarnja odluka da odlučimo reagirati, udarati ili nešto napraviti, najteža je za postići - objasnila je.
Irena je otkrila da je odlučnost važna tijekom obrane. Na to ni ne pomišljamo, a može biti ključno.
- Ženama se često događa, osobito kad je riječ o obiteljskom nasilju, da udare jedanput i na tome stane. To napadače samo još više naljuti. Zato je bitno kad donesete odluku da ćete se braniti, morate ga udarati dok on nije na podu - istaknula je.
Navodi kako žene trebaju kompenzirati svoju snagu količinom udaraca.
- Jedan udarac ga neće nokautirati. Moraš se braniti svi snagama, alatima i predmetima koji su ti dostupni. Morate ozlijediti drugu osobu. Baš zato je ljudima teško donijeti odluku da će se braniti – rekla je.
Kako se obraniti?
Moram priznati da nisam previše razmišljala o tome kako se braniti, ali sad vidim da je važno u samoobrani iskoristiti sve mogućnosti i sve snage. Već sam iz razgovara nešto naučila. Slijedila je praksa.
Početak treninga je prošao u zagrijavanju i vježbama snage. To je, naravno, potrebno kako bi vaš udarac bio jak. Potom je slijedio trening samoobrane.
Ranjive točke
Podijelili smo se u parove i vježbanje je započelo. Irena nam je pokazala da je tijekom samoobrane važno ciljati na ranjive točke kako bismo onesposobili protivnika. To su glava, oči, međunožje i vrat.
Udarci po glavi se zadaju stisnutom šaku ili čekićem (vanjska strana šake), ali potrebno je cijelim tijelom napraviti pokret kako bismo unijeli što više snage.
Što se tiče međunožja, najbolje je udarac zadati koljenom. Irena objašnjava, a siguran sam da se većina muškaraca slaže, da je ovo udarac koji ih brzo može onesposobiti.
Hvatanje za ruku
Instruktorica ističe kako je ovo jedan od najčešćih početaka napada. Napadač hvata žrtvu za ruku, a potom je povlači ili želi „očitati bukvicu”. Ovo se često događa kod obiteljskog nasilja.
Žrtva ruku izvlači pravljenjem poluge. Na mjestu gdje se napadačevi prsti spajaju se izvlači zapešće, a lakat se gura prema naprijed. Nakon toga se treba odmaknuti od napadača i staviti ruke u zrak kako bismo zaštitili glavu.
- To je rana reakcija bez udaraca. Možemo se udaljiti od napadača i pripremiti na zadavanje udaraca - rekla je Irena.
Hvatanje za kosu
Nakon hvatanja za ruku, slijedio je teži oblik napada - hvatanje za kosu. Napadač hvata žrtvu za kosu jednom rukom, a potom zadaje udarac drugom rukom.
Ovo je uistinu napad koji uvlači strah u kosti jer vas netko povlači za glavu i uistinu dominira vama. Irena mi je objasnila da je važno jednom rukom uhvatiti ruku kojom nas napadač vuče za kosu, a drugom zadati udarac.
- Možemo se i obraniti drugom rukom, ali to ćemo imati snage samo jedno vrijeme. Stoga je važno zadati udarac kako bismo se riješili napadača - istaknula je.
Sprječavanje eskalacije
Priznajem da me malo uplašilo to što moram nekome zadati udarac. Instruktorica je rekla da je to ta naša unutarnja borba jer ne želimo napasti niti ozlijediti drugu osobu.
- Napadača obično znamo ili smo s njim ostvarili neku vrstu komunikacije. To nam može pomoći da uočimo da se priprema neka agresija. Ponekad možemo spriječiti eskalaciju komunikacijom, udaljavanjem ili se zaštiti na neki drugim način. Međutim, ako dođe do fizičkog obračuna, važno je braniti se svim sredstvima - rekla je.
Koji je moj zaključak?
Iskustvo koje otvara oči. Smatram da neku vrstu tečaja ili treninga samoobrane treba proći svaka žena. Nažalost, ne možemo znati s kakvim ćemo se ljudima susreti tijekom života. Male promjene u fizičkom i mentalnom stavu možda nam jednog dana mogu spasiti život.
