Je li moguće pomiriti se s vlastitim tijelom i uživati u hrani bez grižnje savjesti? Zapravo da, moguće je. Naše tijelo nam zapravo govori što trebamo jesti te u kojim količinama, ali većina nas ga je prestala slušati zbog silnih pokušaja mršavljenja kroz restriktivne dijete i zabrane određenih namirnica. Koncept prehrane koji se protivi dijetama se zove intuitivno jedenje. Nutricionistica Kristina Beljan upravo tome podučava svoje klijente, a mi smo je pitali što je to zapravo i kako se "uči".
- Intuitivno jedenje je stil jedenja kod kojeg se vjeruje svojem tijelu, a sva hrana se jede bez srama i osjećaja krivnje. Iako je pojam intuitivnog jedenja poznat od 1995., ljudska vrsta je preživjela tisućljeća zahvaljujući intuiciji koja je dio naše prirode. Intuitivni jedači znaju što i kada trebaju jesti. U njihovu prehranu je uključena i hrana koju danas mnogi smatraju zabranjenom, ali želja za takvom hranom se javi ponekad. Oni hranu ne vide kao dobru ili lošu. Hrana je samo hrana i svaka vrsta hrane je dozvoljena. Hrana nije samo izvor energije, već predstavlja i izvor užitka. Kada ne bismo uživali u hrani, pitanje je bismo li preživjeli kao vrsta - objasnila je Kristina.
Dodaje da smo se svi rodili kao intuitivni jedači i to ostajemo dok god se netko ne umiješa u naš odnos prema hrani. Djeca dobro znaju što trebaju jesti i koliko, ali ako ih se tjera da pri svakom obroku “počiste tanjur”, prije ili kasnije će prestati jesti intuitivno jer će na silu ići protiv svojeg signala sitosti koji se zbog toga može i izgubiti. Također, brzi životni stil, u kojem osoba sebe i svoje prehrambene potrebe stavlja na zadnje mjesto značajno će utjecati na to da prestane jesti intuitivno.
Nažalost, i dijete i režimi prehrane otežavaju primjenu intuitivnog jedenja.
- Odlasci na dijetu značajno utječu na stil jedenja. Osobama koje su često bile na dijeti, signali tijela mogu postati nepoznanica. Teže će prepoznati signale gladi i sitosti i prestat će vjerovati svojem tijelu. Zbog provođenja raznih dijetnih pravila i izbjegavanja određene vrste hrane, u tijelu će se aktivirati mehanizmi preživljavanja jer tijelo ne vidi razliku između namjernog pokušaja gubitka kilograma (dijete) i gubitka kilograma zbog nestašice hrane. Kada smo na dijeti, naš metabolizam se usporava i povećava se apetit. To je normalna reakcija tijela i dok god pokušavamo namjerno smršaviti, tijelo će se tome opirati - ističe nutricionistica.
Dijete su dugoročno neodržive
Nutricionistica ističe kako postoje dva ključna razloga zašto su dijete neodržive. To su:
- Fiziološki razlozi: naše tijelo ne zna da želimo namjerno smršaviti i dijetu prepoznaje kao krizu koja je nastala u obliku nestašice hrane. U tijelu nastane stanje opće opasnosti i aktiviraju se mehanizmi preživljavanja, odnosno metabolizam se usporava. Zbog usporavanja metabolizma, našem će tijelu trebati manje energije, a kada smršavimo na željenu težinu i počnemo jesti normalno, svi kilogrami će se vratiti i gotovo uvijek ćemo dobiti još koji kilogram više. To se zove yo-yo efekt.
- Psihološki razlozi: Kada svojem tijelu ne dajemo onoliko energije koliko (i kada) mu je potrebno, fiziološka glad prelazi u psihološku, te počinjemo razmišljati o hrani i o tome što ćemo jesti kada završimo dijetu. Također, moguće je prejedanje nakon kojeg se javlja osjećaj krivnje. Zatim se ponovno započinje nova (ili nastavlja stara) dijeta i tako se ulazi u začarani krug restrikcije, prejedanja i krivnje.
Dodaje da kad nakon dijete dođemo u kontakt s hranom, prirodno je da se apetit poveća jer tijelo želi nadoknaditi sve što nije dobilo dok je trajala kriza (dijeta).
Kako izgleda savjetovanje za intuitivno jedenje?
S obzirom na to da nije jednostavno početi s intuitivnim jedenjem, Kristina je stručna podrška drugima na tom putu. Ističe kako radi isključivo s punoljetnim osobama, ali je primijetila da su žene više od muškaraca zainteresirane za rad na svojem odnosu prema hrani.
- Savjetovanje temeljeno na principu intuitivnog jedenja se preporučuje osobama koje žele promijeniti svoje prehrambene navike i odnos prema hrani - kazala je.
Nutricionistica navodi da na prvom sastanku s klijentom razgovara o njegovoj prehrambenoj povijesti, upoznaje ga s programom i prvim koracima programa, te se postavljaju kratkoročni i dugoročni ciljevi. U početku su susreti s klijentom svaki tjedan, a traju jedan sat. Nakon nekog vremena, tj. kada je klijent spreman, susreti mogu biti svaka dva tjedna, a zatim i jednom mjesečno. Sve ovisi o spremnosti klijenta na određene promjene i kod svake osobe će proces biti drugačiji jer je pristup individualan.
Dodaje da je moguće ponovno vraćanje iskonskoj sposobnosti intuitivnog jedenja ako se rade mali koraci. Neki od prvih koraka su:
- uvođenje strukture u obroke
- učenje prepoznavanja signala gladi i sitosti
Osim zadovoljavanja fizioloških potreba tijela, također se uči:
- kako se pomiriti s hranom,
- napuštanje dijetnih pravila
- poštivanje tijela,
- odabir adekvatne vrste tjelovježbe
- kako se nositi s emocijama koje inače utječu na hranjenje.
Koliko je potrebno da osoba resetira um i počne intuitivno jesti?
Put do slušanja vlastitog tijela i intuitivnog jedenja traje. Kristina ističe kako su kod mnogih osoba poremećeni i fiziološki mehanizmi koji reguliraju glad i sitost, baš zato su periodi potrebni za promjenu individualni. Trajanje ovog puta može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, ovisno o tome koja je polazna točka, tj. koliko je narušen odnos prema hrani.
- Neke osobe će već nakon dva ili tri tjedna programa primijetiti prve promjene. Intuitivno jedenje nije jedna konačna točka do koje se dolazi prolaskom programa, već je to više kao putovanje. Nekim osobama će biti dovoljno da im netko kaže da smiju jesti “zabranjenu” hranu što im može puno pomoći u tome da se njihova žudnja za tom hranom smanji. Drugima će biti potrebno suočavanje s dijetnim pravilima, te im ne treba samo dozvola izvana, već moraju naučiti iz vlastitog iskustva da će napuštanje dijetnih pravila na njih djelovati pozitivno - objasnila je Beljan.
Naravno, postavlja se pitanja kako pristupaju intuitivnom hranjenju osobe koje su prošle poremećaj hranjenja. Nutricionistica naglašava da i tu postoje razlike, od toga koja je vrsta poremećaja u pitanja, koliko je to trajalo te koliko je osoba spremna na promjene.
- Za osobe koje imaju poremećaj hranjenja se preporučuje drugačiji program od onoga koji je u ponudi za osobe koje nemaju razvijen poremećaj, iako postizanje intuitivnog jedenja može biti jedan od mogućih ciljeva. Budući da se kod poremećaja hranjenja radi o kliničkoj dijagnozi, u oporavak mora biti uključeno praćenje psihijatra, psihoterapeuta i nutricionista koji dobro poznaju ovaj problem - navela je Kristina.
Sugovornica naglašava da je dugotrajnim radom moguće postepeno mijenjati prehrambene obrasce kod osoba koje su prošle poremećaj prehrane. Jednog dana je moguće da takve osobe i počnu vjerovati svom tijelu.
Poštujte svoje tijelo
S obzirom na to da je moguće i udebljati se i smršavjeti uz intuitivno hranjenje, to može i odbiti osobe čiji je jedini cilj gubitak kilograma. Međutim, ovaj tip prehrane je često nazivan i antidijetom pa je važna i psihološka promjena.
Sugovornica naglašava da je baš zato važno da osobe koje se bave ovim konceptom prehrane razumiju i prehrambenu psihologiju. Naime, stres i emocije mogu značajno utjecati na hranjenje, ali i sama prehrana može utjecati na emocije.
- Vrlo je važno mijenjati svoj stav prema tijelu. Međutim, proces prihvaćanja tijela nije nikada u potpunosti gotov jer se tijelo konstantno mijenja - rekla je nutricionistica.
Kako izgleda zdrav odnos prema hrani?
Vjerojatno i sami već poznajete osobu koja se intuitivno hrani i ima zdrav odnos prema hrani.
- Svi u svojoj okolini imamo nekoga tko uvijek ostavi nekoliko zalogaja na tanjuru. Neki će mu reći: “Zar ne možeš još to malo pojesti?”, a ta osoba će odgovoriti: “Stvarno ne mogu više.” To su osobe koje dobro poznaju svoje signale gladi i sitosti i bez previše razmišljanja započinju jesti kada su gladne i prestaju jesti kada osjete sitost. One bez imalo truda cijeli život održavaju svoju tjelesnu masu i nikada nisu bile na dijeti - navela je.
Dodaje kako osoba koja ima zdravi odnos prema hrani ne dijeli hranu kao zdravu i nezdravu ili dozvoljenu i nedozvoljenu.
- Moguće je da se osoba koja ima zdravi odnos prema hrani nekada i prejede, ali nakon toga nema osjećaj krivnje niti srama. Također, nakon prejedanja neće razmišljati o dijeti, već će s danom nastaviti dalje - zaključila je Kristina.
