Na biciklu si uronjen u okolinu, u mirise, u vjetar, sunce, toplinu, hladnoću... Meni je predivno kad me u proljeće na biciklu zapuhne miris iz rascvjetanih krošanja. To ne možeš doživjeti u autu - kaže dr. Ivan Gornik, šef Hitne na Rebru, liječnik i ljubitelj bicikliranja koji vozi i zimi i ljeti, kao sportaš amater, ali i kao običan građanin kojem je praktičnije, brže i ljepše sve obavljati na dva kotača
Bicikl se može voziti i zimi, ako to kažem ja kao ekstremno zimogrozna osoba, onda to može zaista svatko. Brže ćete se ugrijati nego hodajući, brže ćete i stići kamo ste krenuli, a uz to ćete odraditi i mini trening ili možda i pošteni trening ako vam je ured na drugom kraju grada, što je odlično ako inače ne stignete ili vam se ne da upražnjavati nikakvu drugu fizičku aktivnost. Razbistrit ćete misli i provjetriti glavu na svježem zimskom zraku i gotovo sam sigurna na posao stići manje mrzovoljni nego da ste se autom probijali kroz jutarnju zagrebačku špicu. Čak i ako niste danas, drugog petka u veljači, kad se u cijelom svijetu obilježava Dan zimskog bicikliranja na posao, sjeli na dva kotača i otpedalirali na posao, možete to učiniti sutra ili bilo koji drugi dan. Nikad nije kasno da otkrijete čari vožnje biciklom zimi, kao i u sva ostala godišnja doba. Možda će vas motivirati riječi dr. Ivana Gornika, iskusnog biciklista i zaljubljenika u vožnju na dva kotača, koji je ujedno i liječnik, specijalist interne i intenzivne medicine, pročelnik Objedinjenog hitnog bolničkog prijema (OHBP) na Rebru te redoviti profesor na Medicinskom fakultetu, ali i sportaš triatlonac. To kako je on opisao osjećaj užitka kad sjedne na bicikl i krene bilo kamo u gradu mene bi sigurno privuklo da to probam kad ne bih i sama dobro znala da je upravo tako.
I trening i prijevoz
Dr. Gorniku bicikl predstavlja i sportski rekvizit, da se tako izrazim, i prijevozno sredstvo.
- Bicikl kao prijevozno sredstvo koristim već jako dugo, barem 20 godina, a bicikl kao sport, recimo nekakvih 5 ili 6 godina. Kad je riječ o sportu, nisam samo biciklist, već se bavim triatlonom i ne mogu reći da sam rekreativac jer redovito treniram i idem na natjecanja pa sam sebe proglašavam sportašem amaterom - kaže dr. Gornik koji trenutno stanuje preblizu poslu da bi išao biciklom, no prije su to bile dionice od 7 ili 8 kilometara, što nije puno, ali je ipak sasvim pristojna svakodnevna vožnja. I, kako kaže, što god ima za obavljati u gradu, a da ne mora biti u finom odijelu, obavlja biciklom. No, na pitanje bira li bicikl za obavljanje svega i svačega zbog zdravlja, čuvanja okoliša ili jednostavno zato što se voli voziti na biciklu, odgovara da ništa od toga nije glavni razlog.
- Možda najviše zbog brzine jer mi poslijepodne treba sat vremena da dođem s posla bilo gdje u gradu, a biciklom mi treba 20 minuta. Osim toga, mogu parkirati bicikl i pored vrata, ne moram tražiti parking. To su čisto praktični razlozi koji nemaju veze s okolišem, iako ni to nije zanemarivo kad vidiš koliko se ljudi svaki dan vozi sami u autima. Tako da je korištenje bicikla da se zaštiti okoliš sigurno pozitivna stvar, ali to nije moj motiv za vožnju bicikla - objašnjava.
Bicikl mijenja stil života
No, kako je ipak liječnik, ne možemo ne spomenuti dobrobiti vožnje biciklom za zdravlje.
- Zna se da je redovita aerobna aktivnost povezana s boljim kardiovaskularnim ishodima. Dobro su poznati i psihofizički učinci vježbanja općenito, a posebno bicikliranja jer je to sport koji ne opterećuje zglobove. To je relativno neutralna aktivnost koja troši i dosta energije. No, mislim da je najveća dobit odluke da netko vozi bicikl promjena životnog stila jer je s tim onda udruženo i nekakvo drugačije ponašanje, možda čak i ne sasvim svjesno. Naime, ako promijenimo jednu varijablu, onda ćemo možda biti motiviraniji da mislimo i na druge. Ako je netko počeo biciklirati, vjerojatno će to promijeniti i neke druge elemente u njegovom životu, primjerice prehranu, spavanje, pretjerivanje s alkoholom i slično. Mislim da je to stvar životnog stila - smatra doktor napominjući da vožnja biciklom sigurno ima i pozitivan učinak na raspoloženje, pod uvjetom da te, kako u šali kaže, ne smetaju i psihički ne uznemiravaju vozači koji trube i misle da ceste pripadaju samo autima.
Sunce, miris krošanja, vjetar - doživljaj je predivan
S obzirom na itekako stresan posao na hitnoj, neki ispušni ventil mu je sasvim sigurno potreban, no kaže da za njega to nije toliko sama vožnja bicikla koliko sport općenito.
- Jedno je voziti bicikl kad idem nešto obaviti, a drugo je vožnja radi treninga. Mislim da me treninzi na neki način psihički dosta stabiliziraju. No, opet i sama ta vožnja gradom da se nešto obavi sigurno donosi neko zadovoljstvo, naročito kad vidiš kolike gužve si izbjegao - kaže doktor ističući da mu bicikl kao sportska aktivnost donosi mnogo dobrobiti, a jedna od njih je svakako i to da je fit i u super formi.
- To je zapravo odličan osjećaj kad osvijestiš za što si sposoban, da možeš otići na utrku i voziti više od dva sata relativno visokim intenzitetom, a da te to ne uništi nego se, naprotiv, od toga osjećaš sve bolje i bolje. Fenomenalan je osjećaj da si ti mašina koja to može, no to je nešto drugo od vožnje gradom da se nešto obavi ili negdje stigne. Ali i to mi je lijepo, na primjer kad negdje idem biciklom pa me obasja sunce na nasipu, to je super osjećaj. To ne možeš doživjeti u autu, barem ne na taj način. Na biciklu je drugačiji doživljaj okoline, uronjen si u tu okolinu, u miris, u vjetar, u sunce, toplinu, hladnoću...sve to nekako osjećaš. Meni je predivno kad odem na nasip i kad me zapuhne u proljeće onaj miris iz rascvjetanih krošanja - opisuje dr. Gornik koji je na biciklu skoro svaki dan bilo ljeto ili zima.
- Ne vozim se jedino ako pada baš jako kiša ili ako je zaleđeno, jer po snijegu i ledu se baš nije pametno voziti, ali sve ostalo može. Odjeneš se toplo, iako ti na kraju na biciklu uvijek bude toplo jer se ugriješ dok voziš, ako ti je hladno za ruke, staviš rukavice i nema problema - kaže.
Odnos prema biciklistima? Katastrofa
No, svi koji voze bicikl po gradu, svakodnevno ili povremeno, znaju da biciklistima nije lako u prometu jer im nisu naklonjeni ni vozači ni pješaci. Zanimalo nas je i što dr. Gornik, kao iskusni biciklist, misli o tome koliko je Zagreb zapravo prijateljski grad za bicikle.
- Što se tiče infrastrukture tako-tako, vidim da ima sve više biciklističkih staza kao što je sadašnja gradska vlast i obećavala, no može biti i još bolje. Ali što se tiče odnosa prema biciklima, to je katastrofa, užas. Nema nikakvog poštivanja slabijeg. Vozači ne razumiju koliko je biciklist zapravo ranjiv. Puno je ranjiviji od pješaka jer ne može reagirati tako brzo, ne može promijeniti smjer, nekad se ne može ni brzo zaustaviti... Osim toga, biciklist nema nigdje mjesto. Ako ideš po pločniku, što je zapravo ilegalno, pješaci nam to zamjeraju, a ako izađeš na ulicu, gdje ti je zapravo mjesto, onda ti je ugrožen život ili barem zdravlje. A da ne govorim o parkiranjima na biciklističku stazu, što je svima sasvim normalno. A ti, zato što je netko „samo stao”, moraš izaći na voznu traku gdje ljudi jure, trube ti i dovikuju „Idiote, što radiš”, a ti nisi ništa kriv - zgraža se dr. Gornik ističući da uopće nema poštovanja prema biciklistima niti toj kulturi jer se bicikliste uglavnom doživljava kao nekog tko nema dovoljno novaca za auto.
Tko god može neka sjedne na bicikl
Unatoč svemu tome, svima bi savjetovao da ga što češće voze.
- Ne razumijem se u prometnu infrastrukturu, ali mislim da bi trebalo povećati zonu bez automobila, povećati kilometražu biciklističkih staza i da to, gdje god je moguće, budu staze koje su fizički odvojene od prometa. To treba uzeti u obzir kad se planiraju neke nove prometnice ili se rade preinake. No, s tim i bez toga, rekao bih svima koji mogu neka sjednu na bicikl. Bicikl je sigurno brži od hodanja, a i zdraviji i tolerantniji od auta i definitivno ga svima preporučujem - zaključuje dr. Gornik.