Svima se događa, više ili manje često, da osjete iznenadnu potrebu za određenom namirnicom, možda čak nekom koju su prije jeli vrlo rijetko. To nam se obraća naš organizam, predivan i složen organski stroj koji još uvijek pamti svoje davne sposobnosti prilagodbe i preživljavanja. On nas vodi prema onome što nam je potrebno. Zbog toga, ponekad, zadovoljavanje neke prehrambene želje zapravo predstavlja samo način da se prevlada neki privremeni manjak.
Želja za čokoladom, jednostavnim šećerima, kolačima
Želja da se jede čokolada i druge namirnice koje sadrže jednostavne šećere jedna je od najraširenijih prehrambenih želja među ljudima. U podlozi te neutažive želje mogao bi zapravo ležati manjak serotonina, neuroprijenosnika koji sudjeluje u regulaciji raspoloženja i osjećaja sitosti. Manjak tog hormona je vrlo raširen, baš kao što je i želja za čokoladom, a u našem modernom društvu potiču ih frenetičan tempo života i neprekidna izloženost stresu. Alternativan način da se riješi taj privremeni manjak mogli biste potražiti u fizičkoj aktivnosti koja indirektno dovodi do povećanja razine serotonina u tijelu, ili u konzumaciji nekih namirnica bogatih triptofanom (prekursor serotonina), poput integralnih žitarica, mahunarki, banana i uljnih sjemenki.
Žudnja za mlijekom i sirevima
Želju za sirevima i naročito za mlijekom smo svi doživjeli u nekom period života. Prisjetimo se samo prvih godina života kad smo bočicu s mlijekom doživljavali poput poljupca za laku noć. Sedirajuće djelovanje mlijeka poglavito je vezano uz kazein i kalcij i zahvaljujući njima mlijeko djeluje kao prirodno sredstvo za smirenje. Žudnja za mlijekom mogla bi ukazivati na manjak magnezija, kalcija i melatonina, hormona koji sudjeluje u reguliranju ritma sna i budnosti. U tom slučaju, najbolje je mlijeko zamijeniti suhim voćem, naročito bademima koji, osim što obiluju kalcijem i magnezijem, pospješuju prirodno noćno lučenje melatonina te tako olakšavaju uspavljivanje.
Žudnja za prženim krumpirićima, grickalicama i konzerviranim proizvodima
Junk food je jedno od najvećih zala našeg vremena, no nažalost takve su namirnice postale sastavni dio naših prehrambenih navika uz ozbiljne posljedice po naše zdravlje. No, ponekad za takvom hranom čeznemo, ne zbog okusa ili zbog navike, već zbog manjka klora i natrija, što je često slučaj kod osoba koje se aktivno bave sportom. U tom slučaju, moramo se pobrinuti da konzumiramo dovoljnu količinu vode te da kao zamjenu pokušamo jesti morsku sol, ribu i meso. Te će nam namirnice, osim natrijevog klorida, donijeti i visoko kvalitetne proteine dragocjene za naše mišićno tkivo.
Žudnja za prženom i masnom hranom
Žudnja za prženom hranom, masnim i teškim umacima ili salamama mogla bi skrivati promjene u takozvanom leptinskom putu, koji je ključan za živčanu regulaciju apetita i osjećaja sitosti. U tom slučaju bi na prvom mjestu bilo važno ne konzumirati hranu bogatu šećerom, a na drugom žudnju za spomenutim namirnicama pokušati zadovoljiti konzumiranjem uljnih sjemenki, ekstra djevičanskog maslinovog ulja, čokolade za kuhanje koja sadrži 90 posto kakaoa, suhim voćem, avokadom i masnom ribom. Osim što će organizam opskrbiti nezasićenim masnim kiselinama, te su namirnice izuzetno važne za prevenciju srčanih i krvožilnih bolesti jer omogućuju optimalno funkcioniranje leptinskog puta.
Žudnja za mesom
Želja za mesom je često prisutna kod sportaša, a iza nje se kriju evolucijski signali povezani sa seksualnom moći i fizičkim performansama te sa sposobnošću dominacije i zaštite teritorija. Ta želja, koja je češća kod muškaraca, uglavnom je povezana s povećanom potrebom za željezom, vitaminom B12 i testosteronom. Ipak,može se pojaviti čak i kod žena, naročito u periodima koji su psiho-fizički vrlo zahtjevni. Manjak željeza se djelomično može nadoknaditi konzumiranjem mahunarki, suhog voća i alga, što je naročito učinkovito kod žena, no puno je nema nekih alternativa kad je riječ o hormonalnom manjku, odnosno manjku testosterona.