VEDRAN PETEH CROPIX
poznata psihologinja

Kod određenih stanja banalna self-help literatura vam neće pomoći, ovo je jedino rješenje!

Nekad se na iščitavanje literature može izgubiti dragocjeno vrijeme za djelovanje

Kada posegnuti za self-help literaturom, kako izabrati onu pravu i zašto je psihoterapija ipak najbolje rješenje? Psihologinja i psihoterapeutkinja Andreja Kostelić Martić donosi sve odgovore.

Napadaj panike ili neka teška bolest i Mobbing - naslovi su vaših vrlo uspješnih knjiga. Je li to self-help literatura?

I jest i nije. Mobbing je rezultat mojeg višegodišnjeg rada u Centru za žrtve mobbinga u Milanu a 2005. je izašla ta knjiga i bila jedina takva u Hrvatskoj. U njoj objašnjavam što je sve mobbing, kako ga prepoznati, ali dajem i konkretne savjete, što bi značilo da to jest self help literatura na neki način. U knjizi su međutim i savjeti za stručnjake koji rade sa žrtvama mobbinga.

Jednako tako u knjizi o napadajima panike u prvom dijelu objašnjavam što napadaj panike jest, kako izgleda, kako ga prepoznati, a u drugom dijelu objašnjavam tehnike kognitivno - bihevioralne terapije koje mogu pomoći.

To je također priručnik za one koji su pogođeni ovim sindromom, ali i za mlade psihoterapeute koji se mogu dodatno educirati, jer navodim cijeli niz kliničkih primjera i iskustava.

Što bi po vam bila banalna self-help literatura, ona koja se čita iz dokolice, a ne stvarne potrebe da se bolje razumijemo?

Prije nego što vidimo sadržaj knjige bilo bi dobro vidjeti tko je napisao knjigu. Na žalost, ima puno nestručnih knjiga koje su napisali nestručnjaci.

Iza mene recimo stoji više od 25 godina radnog i kliničkog iskustva, puno je takvih mojih kolega koji pišu knjige, ali ima i onih autora koji su vješti govornici i spisatelji, ali bez iskustva rada s ljudima ili čak formalnog obrazovanja iz stručnih grana psihologije. Moja je preporuka zato, provjerite tko je autor sadržaja, je li to istraživač, kliničar, praktičar, jer onda je to sadržaj temeljen na znaju i iskustvu, a ne na sublimiranju nekih već objavljenih radova.

Koliko često se klijenti referiraju na neke spoznaje koje su mogli pročitati u vašoj ili nekoj drugoj knjizi?

Vrlo često se to događa. Kada vas zanima neka tema, naravno da ćete potražiti dostupnu literaturu. Često su to one brzopotezne knjige: pet koraka do..., kako u 10 točaka do..., ali za neku prvu ruku i to je dobro. Naravno, ako postoji dublji problem on neće riješiti čitanjem knjiga, ma kako one dobre bile.

Nekad se na iščitavanje literature može izgubiti dragocjeno vrijeme za djelovanje. Teškoće koje izaziva depresija, anksioznost, napadaji panike traže terapijski pristup. Dubinske uzroke tih stanja, nužno je proći sa stručnjakom.

Ako teškoće nisu duboke i ako su situacijske, a ne kronične, ponekad se mogu u knjigama naći neke tehnike disanja koje će pomoći, možda neko štivo o tome kako hendlati stres tehnikama za opuštanje i slično. Ne možemo generalizirati, svaki čovjek je sa svojim teškoćama jedinstven .

image
VEDRAN PETEH CROPIX

Još uvijek postoji stanoviti tabu oko odlazaka na terapiju? Može li ipak i u akutnom stanju pomoći knjiga i savjeti koje daje?

To jako ovisi o tome kako je knjiga napisana. Ako postoji tema o kojoj se radi i onda praktični zadaci i vježbe primjerice, svakako može poslužiti za prvu ruku.

Recimo, imate problem samopouzdanja. Pročitate nešto teoretski o tome i onda stoji naputak: nabroji svoje uspjehe, koje su tvoje kvalitete i slično, čovjek počne o tome razmišljati, proširi rakurs gledanja na svoj problem, bolje se osjeća i sve to stvarno može imati smisla i pomoći.

Koja je osnovna razlika između takvog rada na sebi i psihoterapije?

Prije svega u dubini pristupa. Ovakve vježbice iz knjige su dobro došle, ali ako postoji dublji problem, gomilan godinama, onda će rješenja iz knjige biti kratkoročna i ponovno ćemo doći u stanje koje ne znamo sebi objasniti, niti ga promijeniti.

Kada na terapiju dođe klijent zbog napadaja panike recimo, mi vidimo koje su to situacije koje izazivaju ta stanja, učimo tehnike kako ih prebroditi, radimo na kognitivnoj i emotivnoj razini i razini ponašanja kako postići kontrolu u tim situacijama, a uz to radimo na dizanju samopoštovanja, samoefikasnosti, osobne kontrole, uz to prolazimo tehnike kako lakše savladati stres. Dakle radimo jako duboko i široko na tom problemu, jer ako se napadi ponavljaju i dugo traju onda treba sagledati sve segmente funkcioniranja osobe.

Koliko je terapija potrebno da se uspostavi iskreni odnos klijenta i terapeuta, jer to je baza dobre terapije?

To je vrlo individualno, netko će se otvoriti već na prvom susretu, a nekom će trebati dosta vremena. Svjež mi je primjer klijentice koja je nakon tri mjeseca redovite terapije progovorila o seksualnom zlostavljanju u djetinjstvu.

To vrijeme joj je bilo potrebno da sama ponovno uđe u to mjesto povrede, da ima dovoljno povjerenja da to podijeli sa mnom, ali i povjerenja da joj mogu pomoći da emocionalno prebrodi to iskustvo.

Je li predrasuda da se muškarci teže otvaraju od žena?

U našem centru žene su u većini. Mi imamo manje muških klijenata. Oni dolaze rjeđe ali, kada dođu uglavnom su spremni na suočavanje s problemima. Ipak, oni znatno rjeđe dolaze. Žena je sedamdeset posto, a muškaraca oko trideset. Značajna je to razlika.

Napadaji panike i anksioznost sve su prisutniji u našim životima. Koliko je psihoterapija stvarno učinkovita u saniranju tih stanja?

Moja su iskustva jako dobra. Prosječno već nakon desetak terapija osoba osjeti značajne promjene. Koraci i tehnike su vrlo jasni - krećemo s tim da, recimo napadaj panike - nije opasan, on uglavnom kratko traje, da svako bježanje od potencijalnih paničnih situacija samo će dublje potisnuti problem. Važno je da klijent to shvati i prihvati. Uvijek na početku postoji strah da su takva stanja kontinuum koji neće prestati nikada i koje će se kroz godine razviti u psihozu i potpuni gubitak kontrole, što naravno nije istina.

Panični napadi i anksioznost su bolesti novog doba! Toga prije nije bilo toliko?

Tako nam izgleda, jer o tome se nije govorilo, nije bilo puno stručnjaka, nije se išlo na psihoterapije. Mislim da je bilo gotovo jednako kao danas, samo je bilo prikriveno, o tome se šutjelo ili bi se pili lijekovi, zapravo skrivajući svoje stanje.

Na kraju kao preporuku reci nam nekoliko dobrih, ali i manje dobrih osobina self-help literature?

Dobre strane:

  • Knjige su lako dostupne i daju nam prvu informaciju o tome kako se osjećamo.
  • Knjige su relativno jeftine i često daju tehnike kako problem prebroditi barem za prvu ruku.
  • Traže angažman u mjeri koju sami odredimo.

Loše strane:

  • Nestručne knjige nestručnih autora ne uzimati kao štivo koje će nam pomoći.
  • Podcjenjuju problem i precjenjuju rješenja koja nude i i koja često nisu primjenjiva u realnosti.
  • Razlog za neuspjeh metode ili tehnike stavljaju na čitatelja.
  • Često pretpostavljaju da je teškoća površna i brzo prolazna, zanemaruju dubinske uzroke.

Zajednički ćemo zaključiti da su knjige dobre, ali psihoterapija još bolja

Slažem se.

Pogledajte video

Linker
12. ožujak 2024 15:57