Brašno - broj jedan sastojak brojnih omiljenih jela, savjetodavnoj terapeutkinji i predsjednici Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske, Katarini Komarici (50) je postao neprijatelj broj jedan od 2001. kada joj je postavljena dijagnoza celijakije. Ova nekadašnja vlasnica brenda Katin kruh bez glutena, jedna je od brojnih osoba koje ne smiju jesti gluten, protein koji se prirodno nalazi u pšenici, raži, ječmu, piru i zobi. Kako je sve krenulo?
Dijagnoza za koju se vjerovalo da je isključivo dječja
- Sve je počelo s pojavom plikova na koži koji su me jako svrbjeli, a potom i pucali. Ovo nimalo ugodno stanje trajalo je oko šest mjeseci, a liječnici su mahom govorili da je uzrok tome stres. Ipak, ta mi informacija nije bila dovoljna. Vjerovala sam svojoj intuiciji da je riječ o nekoj vrsti alergijske reakcije no nisam znala kojoj. Srećom, tu je tezu ubrzo potvrdila jedna mlada dermatologinja iz Vinogradske bolnice koja je napravila biopsiju kože. Dobiveni nalaz potvrdio je da je riječ o kožnom obliku celijakije odnosno, dermatitis herpetiformisu - prisjeća se Katarina koja je na prijedlog specijalistice prestala jesti hranu koja u sebi sadrži gluten. Spomenuti neugodni kožni simptomi povukli su se već nakon pet dana.
Zanimljivo je da se do prije dvadesetak godina celijakija smatrala isključivo dječjom bolešću što se naravno pokazalo netočnim. Štoviše, o njoj se tek rijetko pričalo u javnosti, pa je dodatno saznanje da i odrasli mogu oboljeti bilo šokantno za mnoge pa i za Katarinu.
- Do postavljene dijagnoze doista nisam znala što je celijakija i da se gluten nalazi gotovo u svim industrijskim proizvodima. Prve emocije koje su me obuzele bile su strah i panika kako ću živjeti dalje jer bez tijesta i kruha nisam mogla zamisliti prehranu. Potom se pojavila i zabrinutost zbog skupoće ove prehrane, a konačno, ponuda u trgovinama i restoranima bila je gotovo nikakva do vrlo siromašna. Zbog toga nije bilo neobično češće odlaziti u kupovinu izvan Hrvatske - prisjeća se Katarina koju je početni osjećaj frustracije potaknuo na korjenite promijene.
Čarolija u kuhinji
Osnovni lijek za osobe s celijakijom je striktna, bezglutenska prehrana, a dostupni alat na listi lijekova je bezglutensko brašno. Za našu sugovornicu, to je bilo dovoljno. Spomenuti je osjećaj frustracije preokrenula u optimizam i inspiraciju koji su na kraju doveli do danas izuzetno cijenjenog brenda bezglutenskih proizvoda.
- Vrlo brzo počela sam provoditi dane u kuhinji pokušavajući ispeći savršen bezglutenski kruh. Važno je za one koji se nisu susreli s celijakijom spomenuti kako izrada ovog kruha nije bio nimalo lak zadatak jer je gluten taj koji povezuje smjesu. S početka su suprug i posinak bili zaduženi za degustiranje. Nakon nekoliko mjeseci probavanja, kruh je dobio zadovoljavajuću ocjenu. Tada smo na večeru pozvali našu dragu prijateljicu i kuharicu, Anu Ugarković koja je također probala ovaj kruh. Oduševila se! Večer je završila s njezinim prijedlogom bi li joj mogla u restoran dostavljati kruh kako bi ga mogla ponuditi gostima koji kao i ja boluju od celijakije - priča nam Katrina čiji se početni inat pravljenja vlastitog kruh razvio u nešto sasvim veće.
Celijakija i mnogo više
Naša je sugovornica tako započela s dostavom dva do tri kruha dnevno u restoran proslavljene kuharice Ugarković. Interes gostiju je ubrzo postao toliko velik da je već kroz 10-ak mjeseci dostavljala na stotine kruhova, peciva i kolača. Za to joj je bila potrebna pomoć prijatelja. Zaposlila je njih šestero te 2015. otvorila Katin kruh bez glutena, tvrtku koja se bavi proizvodnjom bezglutenskih proizvoda.
- U početku su među zaposlenima bili umjetnici i oni koji su u tom trenutku bili bez posla. Rekla sam im: ‘Hajmo zajedno mijesiti kruh i pritom se dobro zabavljati.’ Pristali su. U Preradovićevoj smo našli jedan jako lijepi prostor u kojem smo proizvodili ono što je Katin kruh bio u početku. Posao je rastao, a bezglutenskoj je ne samo potrebi nego i trendu doprinijela vijest da slavni tenisač Novak Đoković također jede hranu bez glutena - prisjeća se Katarina.
Povratak prvoj ljubavi
Važno je spomenuti da je u vrijeme dok je intenzivno radila na svom brendu, od dostupnosti Katinih proizvoda u restoranu pa do sastanaka s raznim trgovačkim centrima i dogovora oko distribucije proizvoda, Katarina je sve manje vremena provodila u kuhinji, svom početnom mjestu kreative. Iako je ovaj scenarij poduzetništva nakon dijagnoze celijakije za nju bio doista neočekivan, bilo je to, govori nam, razdoblje prihvaćanja, učenja, zabave i razgovora s prijateljima uz kreativno izražavanje u kuhinji. No, s vremenom Katarina je tragala za još nečim. Naime, žudjela je vratiti se u svoju struku i baviti se psihoterapijom. Dok je još bila vlasnica Katinog kruha, paralelno je završavala studij geštalt terapije. Tri godine nakon osnutka, 2018. prodala je brend koji je došao u odlične ruke sadašnje vlasnice Ive Zovko koja nastavlja dalje uspješno razvijati bezglutensku priču, a Katarina se vratila svojoj prvoj ljubavi - psihoterapiji.
- Prije 30 godina na ovim prostorima smo imali rat koji je traumatizirao većinu ljudi. Godine 2020. je počela pandemija, potresi u Zagrebu i na Banovini.... Ušli smo u doba globalne političke i socijalne nesigurnosti. Procjenjuje se da je više od dvije milijarde ljudi trenutno u migraciji. Velike su to promjene za sve nas. Zbog svega nabrojenoga smatram da je psihoterapija sada važnija nego ikada da bi ljudi održali psihičku stabilnost - realna je Katarina.
Budući da ima doista bogato životno iskustvo poduzetnice, a onda i terapeutkinje koja obavlja psihoterapiju u čijem se okrilju uvijek skrivala potreba za učenjem, razumijevanjem i pomaganjem zanimalo nas je možemo li je nazvati tragateljicom znanja?
- Mislim da sam više tragateljica za iskrom koja mi život čini ispunjenim i smislenim. Nekako mi je to oduvijek bilo važno. Nisam jedna od onih koji su odmah znali što žele u životu i kako. Kod mene je to proces, pa i dan danas stalno imam nove profesionalne strasti. S obzirom na to da je jedna od mojih profesionalnih uloga i da sam Predsjednica Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske (SPUH) s udrugama članicama nastojim da psihoterapija postane dostupnija svima kojima je potrebna. Upravo u tom smislu SPUH će se obratiti i nadležnim institucijama, kako bi usluge psihoterapeuta na neki način postale dio osnovne skrbi o ljudima, odnosno psihoterapija bila dostupna i putem uputnice - kaže nam i dodaje da je psihološko blagostanje zapravo težnja svakog čovjeka. Osobito ako se netko suočava s bolešću.
O tome najbolje i sama svjedoči. Naime, celijakija ne podrazumijeva samo bezglutensku prehranu već i suočavanje s mnogim nesigurnostima kroz život. Dobar primjer za to je običan odlazak u restoran u kojem postoji veća mogućnost za doticaj hrane s glutenom.
- Unatoč tome što već 23 godine bolujem od celijakije i dan danas mi se dogodi da sam skeptična i provjeravam više puta s osobljem znaju li što je kontaminacija, imaju li deklarirane bezglutenske namirnice, odvajaju li posuđe prilikom pripreme hrane i ostalo - kaže Katarina koja u svojoj dnevnoj rutini ipak najčešće planira vlastite obroke koje u ured nosi u posudicama.
Po dobru pizzu ide i do Barcelone
Za kraj razgovora pitali smo je postoji li okus hrane koji joj danas i dalje neopisivo nedostaje?
- Kronično mi nedostaje dobra bezglutenska pizza. Kod nas još nisam naišla na onu koja će okusom biti jednaka glutenskoj. Zato je Barcelona nadoknadila tu nostalgiju. Tamo sam pronašla svoj mali raj - pizzeriju sa savršenom bezglutenskom replikom prave pizze zbog koje s obitelji jednom godišnje onako iz gušta napravim mali izlet - smije se Katarina koja je za kraj našeg razgovora podijelila svoj omiljeni domaći recept, uštipke.
Katarinini bezglutenski uštipci
Sastojci:
- 2 jaja
- 1/2 čaše vode
- 1/2 čaše mlijeka
- 1 prašak za pecivo
- malo soli
- 3 čaše gf Schar brašna
Priprema:
- Jaja dobro umutite mikserom.
- Zatim smjesi dodajte brašno, prašak za pecivo, vodu, mlijeko i malo soli.
- Smjesa je gušća nego za palačinke.
- Na jako vruće ulje dodajete formirane uštipke koji se peku nekoliko minuta sa svake strane.