ŽENSKO ZDRAVLJE

Smatra se hormonskom, autoimunom i genetskom bolešću: Ne počinje kao bolest jajnika, ali utječe na njih i zdravlje cijelog tijela

Ova kompleksna bolest pogađa oko deset posto žena, kod neplodnih žena pojavnost je i do 40 posto, a kod žena s bolnim ili obilnim menstruacijama i neredovitim ciklusima od 20 do 40 posto.

Piše: dr. med.  Nataša Šemnički, spec. ginekologije

Endometrioza je kronična bolest kod koje su stanice sluznice maternice (endometrij) prisutne i izvan maternice, najčešće u abdomenu, ali mogu zahvatiti i druga tkiva i organe u tijelu. Osjetljive su na djelovanje estrogena te pod njegovim utjecajem rastu i krvare, što može uzrokovati kronične bolove i druge simptome, stvaranje priraslica i ožiljaka, oslabljenu funkciju jajnika i sluznice maternice, time i plodnosti. Ova kompleksna bolest pogađa oko deset posto žena, kod neplodnih žena pojavnost je i do 40 posto, a kod žena s bolnim ili obilnim menstruacijama i neredovitim ciklusima od 20 do 40 posto.

Smatra se hormonskom, autoimunom i genetskom bolešću sa sve dominantnijom epigenetskom podlogom, jer pod utjecajem različitih faktora iz okoliša dolazi do poremećene genske ekspresije, hormonskih promjena i autoimune agresije.


Posljednjih desetljeća je u porastu

U posljednjih 20 godina bilježi se porast učestalosti endometrioze, posebno u neplodnih, ali i mlađih žena, što se dijelom povezuje s epigenetskim faktorima iz hrane i okoline. Obiteljska je sklonost neupitna: kćeri i sestre oboljele žene imaju šest do devet puta viši rizik za razvoj endometrioze, uz dodatni rizični faktor neuravnotežene i nezdrave prehrane te unos namirnica koje sadrže hormone.


Još se ne zna zašto nastaje

Više je teorija o nastanku endometrioze. Po nekima, uzrok je aktivacija ostataka Müllerovih kanala (od kojih se u fetusu razvijaju maternica, rodnica i jajovodi) ili njihova preobrazba u stanice endometrija zbog hormonskih, infektoloških, genskih i epigenetskih faktora. Drugi smatraju da su uzrok retrogradne menstruacije kod kojih, zbog abnormalnih kontrakcija mišićnog sloja maternice i nekih anomalija, dio menstrualne krvi odlazi u jajovode i trbušnu šupljinu. Najvažnija je imunološka teorija po kojoj neadekvatan imunosni odgovor olakšava implantaciju stanica endometrija izvan njegova normalnog mjesta, pri čemu temeljnu poremetnju stvara oštećena fagocitna funkcija, tj. izostaje uklanjanje fragmenata stranog tkiva uz patološki rast novih krvnih žila. Zbog prisutnosti stanica endometrija izvan uterusa nastaje kronična upalna reakcija s oštećenjem potrbušnice i organa te stvaranjem ožiljaka i priraslica koji mijenjaju anatomiju zdjelice, uz prisutnost endometrioma ili bez njega. Poremećena anatomija zdjelice i nemogućnost prihvaćanja ovulirane jajne stanice te poremećen imunosni odgovor peritoneja s nastankom upale uzrokuje usporavanje rasta folikula i sazrijevanja jajne stanice, čime je njezina sposobnost oplodnje znatno smanjena. Remeti se funkcija stvaranja hormona uz sniženje progesterona, što uz druge procese otežava implantaciju embrija.

Young sexy woman posing in bed in modern apartments
Getty Images/iStockphoto

Žene s abnormalnim kontrakcijama maternice i bolnim menstruacijama imaju veću incidenciju pojavnosti endometrioze.


ČITAJTE I:

 


Dijagnosticiranje može kasniti godinama

Dijagnosticiranje endometrioze velik je klinički izazov jer s njime se, nažalost, najčešće kasni osam do deset godina, prvenstveno zbog šarolikih simptoma i izostanka jasno vidljivih promjena. Žene s abnormalnim kontrakcijama maternice i bolnim menstruacijama imaju veću incidenciju pojavnosti endometrioze od adolescencije do zrele dobi. Ipak, tek poslije 25. godine najčešće postavljamo dijagnozu ako postoji jasno vidljiv endometriom na jajniku - krvava/čokoladna cista. Zbog toga je danas tendencija kod žena s bolnim menstruacijama odmah ultrazvučno skenirati jajnike kako bi se evaluirala prisutnost endometrioma. To je prvi korak u dijagnosticiranju, uz određivanje tumorskog markera iz krvi (CA 125). U premenopauzalnih i postmenopauzalnih žena određuju se i markeri HE4 i ROMA indeksa kojim se procjenjuje rizik malignosti endometriotične ciste u toj životnoj dobi. Endometriomi na jajniku prate se ultrazvučnim skenom svakih nekoliko mjeseci, ovisno o veličini, subjektivnim i kliničkim simptomima.

Dijagnostički važan izbor su i cistoskopija, kolonoskopija te magnetska rezonanca (MR) radi utvrđivanja proširenosti endometrioze unutar i izvan zdjelične, odnosno abdominalne šupljine. MR se radi i ako postoji tipična simptomatologija endometrioze bez jasno vidljivog endometrioma jajnika ili endometriotičnih čvorova.

 

Isti razlog je indikacija za dijagnostički laparoskopski zahvat, što je zlatni standard u dijagnostici endometrioze i procjenjivanju stupnja bolesti. U istom se aktu uklanjaju svi vidljivi endometriotični čvorovi, priraslice organa, površine zdjelične i abdominalne šupljine.


Pristupi liječenju

U pristupu oboljelima potrebno je rano otkrivanje smanjene plodnosti odgovarajućim pretragama te adekvatno liječenje. Izbor terapije ovisi o dobi, ostalim bolestima, trajanju neplodnosti i težini bolesti. Kod minimalne i blage endometrioze vjerojatnost spontanog začeća tek je nešto niža nego kod parova s neutvrđenim razlogom neplodnosti. Stoga se takvim bolesnicama preporučuje praćenje do dvije godine ako ne postoje drugi faktori neplodnosti, primjerice dob iznad 35 godina.

Postupci potpomognute oplodnje, indukcija ovulacije i inseminacije ili IVF-ET, provode se kod uredne anatomije i blaže endometrioze uz smanjenu ovarijsku rezervu. IVF-ET maksimizira uspjeh zanošenja, osobito kod umjerene i teške endometrioze, kada je strukturalno izmijenjen odnos u zdjelici. Operativnim pristupom poboljšanje je uočeno kod žena s postojećim simptomima, poremećenom zdjeličnom anatomijom i/ili endometriomom jajnika većim od 5 cm; uklanjanjem priraslica i žarišta endometrioze u zdjelici smanjuju se smetnje, poboljšava se pristup folikulu kod punkcije u IVF postupku i umanjuje negativan utjecaj na kvalitetu oocita i implantacije u spontanim i IVF postupcima. Rutinsko odstranjivanje endometrioma nije preporučeno zbog mogućeg utjecaja na ovarijsku rezervu. Žene koje ne planiraju trudnoću najčešće uzimaju nehormonsku terapiju - nesteroidne analgetike. Odabir oralnih kontraceptiva te intrauterini hormonski uložak može i usporiti rast endometrioma balansiranjem omjera estrogena i zaštitnog progesterona. Postoje i drugi oblici hormonskog liječenja, ali se rjeđe koriste zbog nuspojava. 


Ako nema simptoma, ne znači da je bolest blaga

Simptomi endometrioze su šaroliki:

  • bol u zdjelici i abdomenu,
  • bolne menstruacije,
  • bolni odnosi,
  • neplodnost,
  • čime utječe na kvalitetu života na fizičkom,
  • mentalnom i socijalnom nivou.

Stanje postaje još teže ako nastupe ostale moguće tegobe kao što su mučnina, napuhnutost, bolovi pri pražnjenju crijeva, kroničan umor, letargija, depresija te tegobe zbog zahvaćenosti drugih organa - mokraćnog mjehura, kože, pluća i mozga.

 

U deset posto slučajeva moguć je potpun izostanak simptoma, što nije u skladu sa stvarnom težinom bolesti koja se tada dijagnosticira samo operativnim zahvatom i histološkom dijagnozom.

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo