Termin plogging skovan je od engleske riječi “jogging” i švedske “plocka upp”, što znači “sakupljati”. A sakuplja se otpad. Drugim riječima, riječ je o fitness trendu koji uspješno spaja trčanje sa sakupljanjem otpada. Taj je termin smislio Erik Ahlström, skijaš i trkač po prirodi (takozvani trail runner), no u početku je koristio termin “plogga”, koji se i danas koristi u nekim dijelovima svijeta. Prvi Ahlströmov organizirani plogging održan je 2016., no pokret se raširio po svijetu tek 2018. zahvaljujući medijskom praćenju Ahlströmovih organiziranih plogginga. Instagram i Facebook profili posvećeni tom trendu počeli su se tada pokretati na svim stranama svijeta. Ustvari, to je nešto što su osviješteni građani i ljubitelji aktivnosti u prirodi radili puno prije nego što se oblikovao trend. Najpoznatiji raniji primjer vjerojatno je američki humoristički pisac David Sedaris iz New Yorka, čiji su sugrađani po njemu nazvali lokalni kamion za odvoz otpada još 2014., i to zbog njegove navike da prilikom svojih tura hodanja sakuplja otpad na koji je putem nailazio. Danas je pokret plogginga stigao na sve kontinente, čemu je pridonio sam Ahlström odlazeći na plogging ture kako bi podigao svijest o potrebi da se svi uključimo u čišćenje svog okoliša i popularizirajući trend. Kako se raširio trend plogginga, tako su nastale i raširile se sve njegove brojne inačice, poput plogging šetnje ili plogging planinarenja. Zapravo uopće nije važno hoćete li otići na jogging od dva kilometara ili mini maraton ili pak samo na 15-minutnu jutarnju šetnju. Možete trčati sami ili u grupi, dok šetate sa psom ili dok odlazite po jutarnje novine. Možete to činiti rano ujutro prije odlaska na posao ili navečer, kako god vam odgovara. Poanta je u tome da se bavite nekim oblikom fizičke aktivnosti i istodobno sakupljate otpad, odnosno čistite okoliš.
Plogging na svim stranama svijeta
Felix Hamilton, koji dio godine živi u Londonu, a dio u Stockholmu i vodi Instagram @goplogging te web-stranicu www.globalplogging.com, usporedio je odnos ljudi prema otpadu u ta dva grada. Dok u Švedskoj joggeri, ali i ljudi koji neobavezno šeću ili prolaze ulicom, podižu otpad kad ga vide, u Londonu je obratno - i jedni i drugi samo bacaju otpad. Felix je isprva nastojao motivirati lokalnu zajednicu za plogging, a potom je odlučio to pretvoriti u globalni pokret te je počeo voditi plogging ture u SAD-u, u Floridi. On, kao i mnogi drugi koji su se priključili pokretu, smatra da je za osobe koje redovito trče dobrodošlo kad mogu unijeti malo promjene u svoje redovite ture. A ovo je odličan način da unesete promjene u svoje trčanje i istodobno činite nešto dobro za zajednicu. Činjenica je i da je velik broj joggera i prije znao pokupiti otpad kad bi na njega naišli prilikom trčanja, no kad cijele skupine trkača to čine redovito, to zaista može promijeniti sliku parkova, ulica ili šuma. Osim u Europi, SAD-u, Australiji i Novom Zelandu, plogga se i u Indiji. Prvi indijski plogger, trkač ultramaratona Ripu Daman Bevli, rekao je da su on i nekolicina njegovih prijatelja godinama trčeći čistili okoliš, ali na individualnoj razini, a potom su odlučili osnovati grupu koju su nazvali “Moj grad, moja odgovornost”. No, kad su čuli za termin plogging, koji zapravo označava ono što su oni ionako činili godinama, odlučili su se preimenovati u “Ploggeri Indije”, a cilj im je Indiju učiniti zemljom ploggera. Bevli nastoji animirati trkače, bicikliste i hodače diljem Indije i dosad je organizirao više od 500 akcija čišćenja uz sportsku aktivnost u raznim dijelovima zemlje.
Vjerovali ili ne, plogging može biti odličan trening
Plogging je odličan način da poboljšate opću fizičku formu, a uz njega možete potrošiti čak 15 do 30 posto više kalorija nego prilikom uobičajenog trčanja, smatra Brent Ruby, voditelj Centra za fiziologiju i utjecaj tjelovježbe na metabolizam na Sveučilištu u Montani. Naime, sagibanje i podizanje otpada povećava potrošnju energije s obzirom na to da se, uz trčanje ili hodanje, uvode i novi pokreti.
- Već samo to što ste se zaustavili mijenja u određenoj mjeri potrošnju energije. Aktivacija velikog broja mišića koji inače ne sudjeluju u trčanju vrlo je korisna. Koncept plogginga je da stanete, sagnete se, okrenete se možda nekoliko puta (ako ima više otpada oko vas), uspravite i opet krenete s aktivnošću. U te je radnje uključeno mnogo više mišića nego u samo trčanje ili hodanje - pojašnjava Ruby. Njujorčanin Alex Bournery, koji je organizirao više plogging utrka u New Yorku, smatra da i samo nošenje vreća s otpadom donosi dobrobit u smislu izgradnje mišića. Tijekom aktivnosti (trčanja, hodanja, vožnje bicikla...) vreće postaju sve teže, osim ako ih vrlo brzo ne praznite, pa tijekom svoje uobičajene aktivnosti usput vježbate i bicepse i tricepse. Neki pak ploggeri, poput 48-godišnje južnoafričke ultramaratonke Isabel Geldenhuys, koriste sagibanje za podizanje otpada da bi napravili kratku seriju čučnjeva, iskoraka, sklekova ili istezanja. Takvo mijenjanje pokreta i ritma pokreta, kao kad dodajete još neke vježbe prilikom podizanja otpada, po mišljenju Rubyja sa Sveučilišta u Montani izuzetno je korisno. No, ima još jedna važna stvar koju ploggeri moraju imati na umu i na koju Bournery uvijek iznova podsjeća svoju njujoršku grupu, a to je da se moraju pomiriti s tim da ne mogu pokupiti sav otpad. Potrebno je nastaviti s kretanjem i aktivnošću, inače to nije plogging. - Za ploggere je najteže ostaviti otpad na tlu kad ga vide, no ako stanete da biste pokupili baš sve komadiće plastike, ambalažu od hrane i pića i opuške od cigareta na jednom jedinom mjestu, to više neće biti kardio trening - upozorava Bournery. Također, ako vam je naporno ili vam ne odgovara zaustavljanje tijekom trčanja, na sakupljanje otpada možete se usredotočiti tijekom zagrijavanja ili hlađenja umjesto tijekom trčanja.
- Nema isprike za to da pet minuta hlađenja nakon trčanja ne posvetite sakupljanju nekoliko komada otpada oko vas te tako pomognete u očuvanju prirode i održavanju čistoće okoliša - smatra australska ploggerica Karin Traeger Hermosilla iz Melbournea.
Što je potrebno da započnete s ploggingom
Na najosnovnijoj razini, sve što ploggeru treba su njegove ruke i spremnost da se “uprlja”. Mnogi ploggeri, poput Ahlströma, koriste odbačene vrećice koje pronalaze gotovo na svakom koraku te njih pune otpadom. Neki drugi drže otpad u ruci ili ga stavljaju u džepove te ga potom bacaju u kante za otpatke na koje nailaze putem, a neki od kuće ponesu vrećice za sakupljanje otpada. Isabel Geldenhuys kaže da su ona i njezin partner oduvijek podizali otpad na koji su nailazili kad su trčali u prirodi, no nakon što su pročitali jedan članak o ploggingu, poželjeli su učiniti više.
- U početku smo tračali po okolnoj prirodi i putem podizali onoliko koliko smo mogli ponijeti u rukama. Ponekad smo pronašli na tlu plastične vrećice pa bismo njih punili. No, sada je to iz neformalnog podizanja otpada usput preraslo u organizirano sakupljanje otpada jer sad na trčanje odlazimo u startu dobro opremljeni. Nosimo vrećice za otpad, rukavice, dezinfekcijsko sredstvo za ruke te ruksak u kojem nosimo bočice s vodom kako bi nam ruke bile slobodne za sakupljanje. Mayokun Iyaomoler, voditelj Plogging kluba pri Obafemi Awolowo Sveučilištu u Nigeriji, kaže da članovi njegove grupe nose vreće za otpad od recikliranog materijala, rukavice pa čak i maske za lice, dok Bevli kaže da njegova grupa ploggera nosi rukavice (naravno, ne plastične) i vreće koje se mogu višekratno koristiti. Ako koriste plastične vreće, to su isključivo one koje podignu s tla tijekom trčanja. Naravno, uvijek postoje i oni koji kažu da se ne žele zaprljati otpadom koji je netko drugi bacio, no dovoljno je da na rukama imate rukavice za vrtlarenje i problem prljanja je riješen. Isto tako, velik je broj onih koji razmišljaju posve drugačije i tvrde da je za njih posve isto podignuti odbačenu limenku od soka s tla ili uzeti istu takvu limenku s police u trgovini te im ne pada na pamet nositi rukavice, naročito po vrućini, već bez problema rukama podižu otpad, a neki ga čak i zakvače za pojas ako nemaju pri ruci nikakvu vreću.
Plogganje je zabavno
Svi se ploggeri slažu u tome da plogging pruža dobar osjećaj jer činiš nešto dobro, a to omogućava da se ponovo osjećaš kao dijete. Sjećate li se onog osjećaja sreće i ponosa iz djetinjstva kad ste mislili da radite nešto dobro? Ahlström smatra da plogging može dodatno povećati osjećaj trkačke euforije, a na neki način postaje i izazov jer se osjećaš kao u lovu na blago i ne možeš prestati. Za ploggere, koji inače koriste društvene mreže kako bi međusobno razmjenjivali nove ideje, privukli nove pridošlice i najavili svoje akcije, Instagram fotografije “njihova smeća” jednako su lijepe, ako ne i ljepše od fotografija koje objavljuju raznorazni modni stručnjaci, foodieji i modeli. Tako, na primjer, Isabel Geldenhuys kaže da još dok trči, razmišlja o tome kakvu će sliku napraviti s otpadom koji je prikupila. Osim toga, mnogi ploggeri kažu da su njihove organizirane akcije zapravo toliko zabavne, a uz to i korisne, da im se nerijetko ljudi usput pridruže.
- Malo trčimo laganim ritmom, malo brzim, malo šećemo, ponekad i plešemo i jako se puno smijemo, a usput sakupljamo otpad i čistimo svoj okoliš - kaže voditelj plogging kluba iz Nigerije Iyaomolere, dodajući da ljudi, kad ih sretnu, nerijetko pitaju imaju li rukavice i vreće i za njih jer im se žele pridružiti. U Hrvatskoj još nema organiziranog plogging kluba ili udruge, no održano je nekoliko plogging akcija, poput one Gimnazije Vukovar ili Atletskog kluba Oroslavje. U Vodnjanu se pak već nekoliko godina održava plogging utrka na Svjetski dan zaštite okoliša. U svakom slučaju, ako ne volite ploggati sami, pozovite prijatelje i znance da vam se pridruže jer je to, osim tjelesne aktivnosti i brige za okoliš, i odličan način druženja, a to je ono što je svakom ljudskom biću potrebno.