U posljednje vrijeme nekoliko je studija pokazalo da je dvojbena uporaba acetilsalicilne kiseline (aspirin, andol) u osoba koje nisu imale moždani ili srčani udar. Ove studije su u takozvanoj primarnoj prevenciji pokazale da primjena acetilsalicilne kiseline nosi povećani rizik od krvarenja - naročito u osoba starije dobi. Istražili smo kakav je stav neurologa i kardiologa o propisivanju lijekova za razrjeđivanje krvi.
Pomaže i zdravima ako imaju povećani rizik za moždani udar
Doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med., spec. neurologije, subspec. intenzivne medicine i cerebrovaskularnih bolesti, KB Sveti Duh
Kome se i zašto savjetuje acetilsalicilna kiselina (andol, aspirin)?
Acetilsalicilna kiselina godinama je bila jedan od osnovnih lijekova za prevenciju moždanog udara. Ako je osoba imala moždani ili srčani udar, potrebno je propisivanje acetilsalicilne kiseline u sekundarnoj prevenciji, osim onda kada je uzrok moždanog udara fibrilacija atrija (srčana aritmija) kod koje se primjenjuje antikoagulantna terapija. Međutim, u slučaju da osobe koje nisu imale moždani ili srčani udar imaju povećani rizik od ovih stanja, primjena acetilsalicilne kiseline može biti opravdana. Osim toga acetilsalicilna kiselina koristi se i kao terapijska opcija za osobe koje imaju akutni moždani udar - ako nisu pogodne za primjenu sistemske trombolize (otapanje ugruška lijekom) ili mehaničku trombektomiju (uklanjanje ugruška pomoću posebnih endovaskularnih katetera).
Kako terapija djeluje?
Antiagregacijska terapija u koju spada acetilsalicilna kiselina propisuje se jer utječe na agregaciju trombocita u krvnim žilama. Acetilsalicilna kiselina sprečava nagomilavanje trombocita i stvaranje ugruška u žili. Ako dođe do stvaranja ugruška u moždanoj krvnoj žili, može nastati moždani udar. Ugrušak može nastati na mjestu oštećenja stijenke žile gdje se ubrzano nakupljaju trombociti (tada se to stanje naziva tromboza) ili ugrušak može doći u mozak iz oštećene žile (tada se to stanje naziva embolija).
Postoje li različite vrste terapija i koliko se one trebaju uzimati?
Antitrombotska terapija uključuje antiagregacijsku i antikoagulantnu terapiju. Antikoagulantnu terapiju treba razlikovati od antiagregacijske terapije (tu spada acetilsalicilna kiselina). Za razliku od antiagregacijske terapije (koja djeluje na trombocite), antikoagulantna terapija utječe na čimbenike zgrušavanja krvi - odnosno produljuje vrijeme zgrušavanja krvi ("razrjeđuje" krv). Antikoagulantni lijekovi indicirani su za prevenciju kardioembolijskih moždanih udara - čiji je najčešći uzrok fibrilacija atrija. Primjena antiagregacijske (acetilsalicilne kiseline) ili antikoagulantne terapije najčešće je trajna.
Treba li kontrolirati terapiju?
Vrijeme zgrušavanja krvi - odnosno protrombinsko vrijeme - korisno je određivati kod osoba koje uzimaju antikoagulantnu terapiju (varfarin) kako bi se titrirala doza lijeka. U posljednje vrijeme postoje i novi antikoagulantni lijekovi kod kojih nije potrebna kontrola protrombinskog vremena (PV/INR) zbog načina djelovanja i učinkovitosti terapije. Kod primjene acetilsalicilne kiseline ili druge antiagregacijske terapije nije potrebna kontrola vremena zgrušavanja krvi jer ta mjera nije odraz funkcije trombocita, već funkcije čimbenika zgrušavanja.
Nadmašuje li korist nuspojave i kod starijih?
Kod osoba koje su imale moždani udar ili su u povećanom riziku za ishemijski moždani udar korist od primjene acetilsalicilne kiseline nadmašuje nuspojave i u starijoj dobi. U svakom slučaju, korisno je posavjetovati se s liječnikom o uzimanju ovih lijekova.
Ključne su kontrole i redovito uzimanje propisane terapije
Dr. Kristijan Đula, dr. med., spec. kardiologije, Poliklinika Perić - Staničić
Kada će kardiolog savjetovati lijekove za razrjeđivanje krvi?
Kad govorimo o lijekovima za razrjeđivanje krvi (engl. blood thinner), ugrubo ih dijelimo na antikoagulantnu i antiagregacijsku terapiju. Razlika među njima je u mehanizmu djelovanja. Najčešći razlog preporuke kardiologa za antikoagulantnu terapiju je fibrilacija atrija i venska tromboembolija kod kojih primjena terapije ima za svrhu prevenciju razvoja daljnjih nepoželjnih kliničkih ishoda (moždani udar, plućna embolija, smrt). S druge strane, primjena antiagregacijske terapije temelj je liječenja akutnog infarkta miokarda i ishemijskog moždanog udara.
Koliko se dugo terapija uzima?
Trajanje liječenja takvim lijekovima je individualizirano sukladno osnovnoj bolesti, pridruženim bolestima i kliničkom stanju bolesnika. Od vitalnog je značaja redovito uzimanje preporučene terapije kako bi se spriječile eventualne komplikacije, kao i redovito kliničko praćenje kod nadležnog liječnika.
Na što još treba posebno pripaziti?
Treba istaknuti da je moguć utjecaj na metabolizam navedenih lijekova, bilo određenom vrstom prehrane ili uzimanjem drugih lijekova, što može dovesti do nedjelovanja lijeka za razrjeđivanje krvi ili pak prejakog djelovanja, zbog čega je bolesnik u povećanoj opasnosti od velikog krvarenja. Zbog svega toga ključne su redovite kontrole da bi se ukazalo koje mjere treba poduzeti kako do toga ne bi došlo.
Što jesti ako uzimate određenu terapiju
Ljekarnici će savjetovati da acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin, Andol i sl.) ne uzimate na prazan želudac, jer osim što može uzrokovati krvarenje želučane sluznice, mučninu i povraćanje, izaziva i pojačano izlučivanje vitamina C. Stoga je uz ovakve lijekove preporučljivo uzimanje i vitamina C. U većim dozama ovakvi lijekovi mogu uzrokovati i pojačano izlučivanje kalija i željeza. S druge strane antikoagulansi (Martefarin, Marivarin, Sintrom) dolaze u interakciju s namirnicama koje sadrže vitamin K. Ti lijekovi i djeluju tako što blokiraju djelovanje vitamina K (koji je nužan u stvaranju ugruška). Ne savjetuje se izbjegavati namirnice koje sadrže ovaj vitamin, ali nastojte svakodnevno unijeti jednaku količinu vitamina K, ni previše ni premalo.