Ove zime su se suprugu i meni okolnosti tako posložile da nismo uspjeli organizirati skijanje s prijateljima, čak niti za jedan vikend. Pa smo prošli tjedan nas dvoje odlučili sami utažiti čežnju za snježnim padinama dvodnevnim izletom u Kranjsku Goru. Unajmili smo sobu u potkrovlju male gostione-pansiona koja je bila u seosko-planinskom stilu, baš prikladnom za skijaški doživljaj – soba s drvenim oblogama, veselim zavjesicama i lampicama, maslinastim drvenim namještajem i prozorom („krovnom kućicom“) s pogledom na planinske vrhove. Sve je bilo jako ugodno i vrlo uredno. No jedna mala stvar mi je posebno privukla pozornost i o njoj vam želim danas pisati.
Sasvim jednostavna spoznaja
Ne znam bi li itko drugi na ovom svijetu tako nešto zamijetio, ali mene je svaki put kad bih ulazila i izlazila iz sobe fascinirala lakoća otključavanja i zaključavanja brave na njezinim vratima. Na okruglom privjesku dobili smo dva gotovo ista ključa; jedan za ulazna vrata pansiona, a drugi za našu sobu. Pa bih često ulazeći u sobu prvo ubacila krivi ključ. On bi ušao u bravu, ali se naravno nije mogao okretati. A kad bih zatim ubacila onaj pravi, doslovno sam uživala u nevjerojatnoj lakoći otključavanja. Ne znam je li brava možda bila potpuno nova ili su vlasnici pansiona sve brave nekako posebno održavali i podmazivali, no nikad u životu nisam doživjela da ključ kao da ‘sam otključava‘, da njegovo okretanje doslovno klizi, bez i trunke napora, baš nešto čudesno! Uhvatila sam se kako se pri svakom povratku u sobu unaprijed radujem otključavanju vrata, da opet osjetim tu lakoću.
Alegorija iza ključa
Pa sam počela razmišljati generalno o bravama i njihovoj alegoriji. Neke brave se baš teško otključavaju i zaključavaju, za neke čak morate znati posebne tehnike - povući kvaku prema sebi, malo podići vrata, ključ malo izvući prema van i slično. Sasvim sam sigurna da ste se i vi susreli s takvim bravama i možda vam je s vremenom to postalo normalno - ta posebna tehnika ili napor kad ih otključavate.
Ipak, većina brava je jednostavno normalna i upotrebljavate ih bez razmišljanja.Takva je i brava naše kuće. Jednostavno ju otključam i zaključam i o tome ne razmišljam. Ali ova me ‘skijaška‘ brava baš potakla na razmišljanje. Ustvari, najviše me fascinirao taj osjećaj. Najradije bih bila svaki put na ulasku ili izlasku iz sobe više puta otključavala i zaključavala tu bravu. Jer, imala sam dojam da mi ona daje ključ (kako prikladna riječ) – toga kakav osjećaj bi nam zapravo trebali pružati svi važni aspekti naših života! Primjerice, odnosi s najvažnijim ljudima trebali bi nam davati osjećaj lakoće i uživanja u zajednički provedenom vremenu – da osjećamo sklad, pripadnost i jednostavnost komunikacije, baš kao što je odnos te brave i ključa bio u izvanrednom skladu. Također, posao koji radimo trebali bismo osjećati kao nešto za što smo rođeni, što činimo s guštom i lakoćom i osjećamo se ‘na svojem teritoriju‘. Kad ulazimo u svoj dom također bismo se trebali osjećati dobrodošlo i zagrljeno, da nas boravak kod kuće rasterećuje i pomaže da se osjećamo sjajno.
Naravno, i sve ideje i projekti koje želimo pokrenuti trebali bi nam pružati takav osjećaj. Pod ovime ne mislim da ne bi smjeli postojati problemi, jer uvijek ima nešto što treba riješiti, nego govorim o našem unutarnjem osjećaju – da pokrećemo točno ono što bismo trebali pokrenuti, da u to potpuno vjerujemo, da smo čisti i jasni iznutra.
Pravi ključ u krivoj bravi i obrnuto
Pa bi možda sada bilo mudro promotriti kakve su vaše životne brave. Postoji li možda neko područje u kojemu stvari kao da se nikako ne pokreću? Ako je tako, vjerojatno je u toj bravi krivi ključ (baš kao što se moj krivi ključ nije htio okretati). Ili pokušavate nešto što ne biste uopće trebali ili to pokušavate na krivi način. Krivi ključ se u toj bravi baš nikada neće okrenuti! Trebate drugačiji ključ ili pravu bravu za ovaj svoj. Zatim, ako neki aspekt vašeg života zapinje i iziskuje stalno neki poseban trud, to samo znači da ste se navikli na svoju ‘bravu koja zapinje‘, a ne biste trebali. Umjesto uobičajenog dodatnog napora, poduzmite nešto da tu ‘bravu‘ popravite ili ju zamijenite novom. Navikavanje na teške stvari nije rješenje vašeg problema.
Navike koje su spremne za novo poglavlje
I na kraju – sve one ‘normalne‘ brave o kojima i ne razmišljate – to su oni aspekti života koje uvijek radite na isti način i iako vam nisu loši niti neugodni, više ih zapravo i ne zamjećujete. Možda za neke stvari koje su vam postale rutina niti ne možete zamisliti koliko bi mogle biti još bolje, još življe i još inspirativnije. Možda je vrijeme za kap pravog ulja u neku vašu ‘normalnu‘ bravu?
Želim vam da u svim svojim životnim ‘bravama‘ osjetite lakoću života za kojeg ste stvoreni.