Čitam jednu zanimljivu knjigu u kojoj me posebno zaintrigiralo poglavlje posvećeno živcu vagusu i njegovom značenju za naše zdravlje i dobrobit. Iako sam primijetila da je tema vagusa u posljednje vrijeme jako prisutna, nisam do sada na nju obratila posebnu pažnju, a čini se da je zaista važna. Autor knjige dr. Jeffrey Rediger objašnjava nam kako upravo taj živac ima veliku ulogu u poticanju dobrih osjećaja, smirivanju svih vrsta upala u našem tijelu, u našoj vitalnosti i dugovječnosti. A najviše ga osnažujemo dubokim disanjem, meditacijom i što je najvažnije - svim malim trenucima povezanosti, ljubavi, radosti i smijeha koje dijelimo s drugim ljudima, čak i ako se radi o samo kratkim susretima.
Tijelo nas koči
No što je problem u današnjem svijetu? Zbog sve veće preopterećenosti sa svih strana, sve češće se nalazimo u stanju stresa, koje „koči vaše tijelo, onemogućuju toplinu vašeg pogleda, ograničava iskrenost vašeg osmjeha i općenito inhibira vašu sposobnost za povezivanje.“ Dakle, ako smo u problemima, brizi i stresu, smanjuje se naša volja i sposobnost za toliko potrebnim srdačnim interakcijama s drugim ljudima, time slabimo svoj živac vagus i - sve to loše utječe na naš imunitet, zdravlje i vitalnost. A „nedostatak srdačnih društvenih interakcija izbacuje nas iz uzlazne spirale u kojoj bismo trebali biti kako bismo bili zdravi.“
Eto neobične, ali jasne poveznice između stresa i zdravstvenih problema. Stres nas zapravo odvaja od ljudi koji nas okružuju, odvaja nas od povezanosti koja život znači. Odvaja nas od nas samih.
Dok sam čitala o važnosti živca vagusa, moje prve misli bile su: “Baš je dobro što sam ja uglavnom pozitivna i vesela osoba, pa time jačam svoj vagus.“ Ali onda sam zastala i upitala se je li to u posljednje dvije godine doista tako? Kroz jednu godinu velikih gubitaka i drugu velikih opterećenja čini se da su moji trenuci istinske radosti i smijeha postali puno rjeđi nego prije. Također, kreativnost je od malena igrala veliku ulogu u mojem životu, a u posljednje vrijeme rijetko pronalazim vrijeme za njezino izražavanje. Odjednom sam shvatila da se i u mom životu stres uspio ubaciti između mene i radosti, između mene i - mene. I da je slika koju sam oduvijek imala o sebi postala malo drugačija, a da toga nisam bila ni svjesna.
Trenuci koji nas raduju
I shvatila sam da je vrijeme za svjestan i odlučan povratak istinskoj sebi, onoj čiji vagus je snažan i pun elana. Vagus jačamo trenucima koji nas raduju. A takvi trenuci su puno češći i lakše se događaju kad se svjesno vratimo onome što istinski jesmo i svjesno se usmjerimo na više povezivanja - s dugima i sa samim sobom.
A kako je kod vas? U kolikoj ste mjeri trenutno ono što doista jeste? Koliko ste onakva osoba kakvu najviše volite? I u kojoj mjeri dopuštate da vas obuzmu stresna stanja? Zamjećujete li da vas ona odvajaju od trenutaka tople povezanosti s važnim ljudima u vašem životu? I da vas toliko obuzmu da zaboravite i na mala ugodna povezivanja - poput kratkog čavrljanja s prodavačicom u dućanu.
Ako ste čitali knjige Anite Moorjani, iz njih ste mogli doznati kako je upravo vjernost istinskoj sebi kreirala njezino čudesno ozdravljenje. I zato je beskrajno bitno da se nitko od vas ne prepusti stresnom življenju po inerciji. Umjesto negativnog uzbuđenja koje u vama kreira stres, svjesno potražite pozitivno uzbuđenje kreiranja vlastitog snažnog vagusa! Iako je vagus živac, na jedan važan način je više nalik mišiću - što ga više upotrebljavate, to postaje jači. Pa ne bi li bilo sjajno da odlučite već od danas svakodnevno vježbati i osnaživati svoj vagus - nalazeći što više prilika za srdačno povezivanje sa što više ljudi s kojima ste u kontaktu i radeći po barem jednu stvar koja vas izuzetno raduje u svakom danu?
„Što je vaš vagusni tonus jači, to ste sposobniji lako uspostaviti odnos i povezanost s ljudima, a što više uspostavljate odnos i povezujete se s ljudima, to je vaš vagusni tonus jači.“ - poručuje nam autor knjige - „Ako možete dosljedno osnaživati svoj vagus uslijedit će mnogo čudesnih zdravstvenih dobrobiti.“
Isplati se, zar ne?