Kopriva nam je svima poznata - kad je dotaknemo, opeče nas i još dugo poslije žari. No jeste li znali da su svi njezini dijelovi ljekoviti, a prvenstveno korijen, odnosno podanak, kao i vršni dijelovi u vrijeme cvatnje, u dužini 20-30 cm. Listovi se također mnogo rabe, ali najviše svježi, kao varivo poput špinata.
Kopriva je vrlo bogata različitim mineralima, osobito željezom te vitaminima A, C i K. Od nje se iscjeđuje sok, pravi čaj, juha i varivo. Njezina ljekovitost poznata je tisućama godina, ima je posvuda i, što je najbitnije, učinkovito obnavlja krvnu sliku. Ona je narodni lijek za snižavanje visokog tlaka, a istraživanja na životinjama potvrđuju to djelovanje. Ono je višestruko: kopriva potiče proizvodnju dušikova oksida, a taj spoj opušta mišiće krvnih žila koje se tako proširuju. Nadalje, neki sastojci blokiraju kanale kalcija, što opušta srce i smanjuje silu kontrakcija. Istodobno, kopriva podiže antioksidativnu zaštitu organizma.
- Kopriva kreće već u proljeće i imamo je do zime, a ako se beru samo vrhovi, onda na istom mjestu možete stalno pobirati vrhove. Lako se priprema, može se jako dobro iskoristiti za juhu, čaj, sokove, a može se čak jesti i sirova, no tada treba biti oprezan i prvo je protrljati. Kopriva je puna ljekovitih spojeva i može se jesti svakodnevno, osim u slučaju bubrežnih kamenaca - upozorava Rudan, dodajući da kopriva općenito čisti tijelo, ali i obnavlja krvnu sliku, a samim time jako povoljno utječe na sve organe - govori nam Anton Rudan, fitoaromaterapeut fokusiran na preventivu, vegetarijanac i poznati "šumski kuhar" koji već gotovo trideset godina hoda hrvatskim i svjetskim šumama proučavajući biljke i njihove čudesne, iscjeljujuće moći.
Puna željeza
Može li uopće netko tko nema nikakva iskustva samo tako otići u šumu nabrati nešto za ručak pitali smo i agronomku i iskusnu botaničarku Gabrijelu Vrbetić, koja se posljednje četiri godine potpuno okrenula istraživanju samoniklog bilja i organizaciji radionica u prirodi.
- Može, jer sigurno poznaje koprivu.. A možete krenuti i uz pomoć neke dobre stranice na internetu, aplikacije ili dobrog priručnika o flori, poput Enciklopedije samoniklog bilja Ljubiše Grlića, gdje je tekst potkrijepljen kvalitetnim fotografijama - govori.
Sada je zapravo pravi trenutak da se riješimo svega lošeg što smo tijekom zime nakupili u jetri, da malo prošetamo prirodom, naberemo bilja za ručak, ali i da usput gricnemo koji listić, primjerice medvjeđeg luka ili koprive. Da, dobro ste čuli, Gabrijela uživa u grickanju sirovog samoniklog bilja, a najdraža joj je svježa kopriva.
- Uvijek sam bila slabokrvna, a kako je kopriva puna željeza, stric me naučio da otkinem par vrhova listova i među dlanovima napravim kuglicu. Žaoke će ući u kožu, zažarit će ruke, što je dobro za cirkulaciju, a onda kad više nema žaoka, staviš kuglicu u usta i pojedeš. To je fino i slatko - tvrdi Gabrijela koja nam je i otkrila recept za pitu koja će osvojiti čak i one kojima je samoniklo bilje potpuna nepoznanica.
Pita od koprive
- Vrlo se jednostavno priprema od lisnatog tijesta jer je prhko pr teško. Razvaljam pola pakiranja lisnatog tijesta, stavim u okrugli lim i na to stavim koprivu pripremljenu kao špinat. Kopriva se prvo blanšira, a zatim pripremi s češnjakom, maslacem, mlijekom i brašnom, baš kao špinat, samo malo gušće da se ne razlijeva. Odozgo stavite neki slani sir - ementaler, mozzarellu, grabancijaš, fetu ili gorgonzolu, kako kome paše. Zatim od ostatka lisnatog tijesta preko nadjeva napravim rešetke i ispečem - kaže Gabrijela. Možete dodati i medvjeđi luk pa će pita imati okus po luku ili trputac te će biti gorkasta.