Kojim si me pravom stavio u poziciju iščekivanja znajući kako je iščekivanje najbolnije? Pa reci mi, tko će platiti moju bol dok drhtim u sebi, tapkam u mraku, kupam se u znoju, od straha padam na koljena, polako gubim tlo pod nogama, zazirem od vijesti koje ću čuti? Iščekivanje svašta podrazumijeva. Iščekujem dolazak, mimoilaženje, pomirenja, pregovore, dogovore, priznanja, izdaju… Kada si to pravo položio da činiš sa mnom što hoćeš, da me iščekivanjem ugnjetavaš, slobodu oduzimaš, bez pitanja uzimaš život iz mene? Zašto mi stavljaš osjećaje u epruvetu, igraš se sa mnom kao s krpenom lutkom, bezdušno? Ako se smatraš pripadnikom vojske nebeske, pogriješio si, jer poredak se vrlo brzo mijenja zbog proreza. I ne zaboravi da stanje iščekivanja ni tebe neće zaobići.
Stisnuti poput sardina
To je poput neke vrste kaznionice u kojoj se odjednom svi nađemo na okupu, stisnuti poput sardina u iščekivanju. Hoćemo li tada razumjeti da smo pogriješili u logistici ili ćemo i dalje svatko sebe uvjeravati kako su nam odluke bile ispravne? Umijeće ratovanja primjenjujući iščekivanje vrlo je opasna i beskrupulozna igra. Tko će pasti, a tko će ustati, diskutabilno je. Nema tu ničega ljudskom srcu razumljivo jer takva matematika je matematika užasa, povoljna samo onima koji se njome služe. Nisu valjda krivi dani punog mjeseca koji djeluju na pojedince izazivajući mjesečarenje, pa kad se sami probude slušajući priču što su činili čude se uz ispriku koju podvuku pod amneziju. Znači li to da bi takve ljude trebalo u dane ida držati zaključane u bunkeru, za svaki slučaj da sebi i drugima ne izazovu nevolju? U kući mjesečara uvijek mora biti stražara, a kako mjesečeve mijene nikog na svijetu ne ostavljaju ravnodušnima, nego u svakom izazivaju određene promjene zbog kojih se i njihovo ponašanje mijenja u odnosu na prijašnje. Miroljupci postaju ratnici, pitomi postaju divlji, komičari postaju tragičari, askete postaju pohlepnici… svega se tu nađe kad Mjesec zaprijeti Zemlji.
Carevina spletki
Krvava je to sapunica, carevina puna spletki i dosjetki, pa je uputno pozvati postaje satelita, da pomoću drugog pogleda riješe narušavanje mira, iznova ujedine mišljenje za dobrobit cjelokupne zajednice, jer nije isto jesti janjetinu sa ražnja ili ječmenu kašu. Iščekivanje je poput posljednje večere za koju nitko ne vjeruje da je posljednja dok ti zalogaj ne uđe u dušnik dokazujući ako nikog nemaš pri ruci tko će te dobro udariti po leđima ili primijeniti Heimlichov zahvat… ode čovjek nebu pod oblake. Nepažnja košta pa se bolje držati posta da ne moraš nakon svega napisati ‘piši kući, propalo je‘. Iako na istom nebu, Zemlja i Mars ne pjevaju istu pjesmu, a svemu je kriva gravitacija zbog koje netko lebdi s kisikom na leđima, a netko udiše kisik kroz nosnice. Pa mi koji dišemo još uvijek na nosnice, da svi zajedno ne završimo u barokomori, da ne doživimo namjerno istiskanje zraka iz naših pluća dok nam krv nije zasićena plinovima, da izbjegnemo nepotrebno kondoliranje u svačijem razumu još uvijek ima dovoljno prostora za promišljanje, a ne umišljanje.
Okrugli stol
Zamijenimo mjesta za okruglim stolom, dok ne pronađemo novo Otkrivenje. Na Marsu nema ljudi pa nema ni grijeha, a uostalom počinjeni grijeh čovjeka dolazi od čovjeka, prenosi se na drugoga dok se ne pokrene akcija nevidljivog sa Svete gore, dok ne zagrmi glas sa sjevera ili dok na šahovskoj ploči kraljevi ne prilegnu da spase pijune, da ugase motore lovaca, paljbu topova. Iako je šah besmrtna igra, testirati besmrtnost čovjeka nitko ne smije ni zbog dolina ni zbog uzvisina. Možeš li me iščekivanjem održati na životu dok mi strah i treptaj ispisuju neizvjesnost zbog čega neprestano trepćem vjeđama, jer ovo nije nimalo izazovna avantura nego možebitno pogibeljna formula? Zato, budi mi prijatelj pa ću i ja tebi biti. Budi mi neprijatelj, ja ću ti duplo uzvratiti. Savladaj se u naumu da svi ne završimo u tjesnacu. Nema među nama jačeg i slabijeg, samo razboritost u shvaćanju, jer nitko ovdje nije dovoljno jak da se odupre dok misli bjesne, a jezik razuzda zbog zamjerki koje doprinose zaoštravanju odnosa. Nitko ne želi samog sebe nagaziti, jer svatko zna kada je najbolje na papučicu gasa stati, zakočiti bez podizanja ručne. Dovoljna je minuta iščekivanja da me izbezumi, da ne znam kuda bi, naravno jer se bojim ptica letjelica, jer se bojim dođe li do toga hoću li ostati svoja ili nastaviti živjeti kao u vakuumu ili možda biti i raznesena.
Bez rukavica
U čijim se džepovima kriju odgovori teško je prognozirati, ali je dopušteno analizirati, koristiti prefiks i sufiks, a možda nas upravo tolike analize uvode u sve veće krize. Jer pogoditi konačnicu u ishodu, teža je misija od same misije. Bolje se ne baviti pogađanjem ni gađanjem glinenih golubova jer prsti nisu uvijek dovoljno gipki, pa je vjerojatnost promašaja u prednosti. Petlje nisu uvijek dobro označene, pa ode čovjek u krivom smjeru, potroši previše benzina na povratak kad uvidi makadam. A cijene rastu, dok ne prerastu same sebe, istječu datumi na limenkama, rokovi isporuke kasne, uvozno-izvozna ruta ostaje poput prhuta u kosi i na kraju bi svi mogli dobiti uši koje će pucketati pod našim noktima. Pa dok ih ne istrijebimo, ali ovog puta bez rukavica, dok ne završimo iznova na čučavcima, dok ne nikne nova klica, iščekivanje će nas obilaziti, kružiti oko nas poput orlova od proljeća do jeseni, godine Gospodnje, gdje brojevi prestaju imati značenje.
I koja je računica?
Najbolje od svega bilo bi instalirati novu aplikaciju, izostaviti dostavu, kuhati u svojoj kući da opstane hranidbeni lanac, jer nam je raspodjela rezervi već pomalo klimava. Biti u fokusu nije isto kao biti u zoni zbivanja, slušati lekcije, litanije bez prekida, proći ‘Odiseju u Svemiru‘, biti grba na tuđim ramenima. Postati losos nije uvijek poželjno znajući kako oni plivaju u hladnim vodama bacajući se po brzacima, dok ribolovac u visokim, za hladnoću nepropusnim čizmama, s udicom na flaksu strpljivo čeka trenutak kada će svoj ručak proglasiti delikatesnim. Netko voli crni, a netko crveni kavijar, sve ovisi o nepcu kušača, a netko ne želi ni kušati neprokuhano jesti. Općenito gledajući ljudi izbjegavaju kuhati ali vole zakuhati, a što će biti kad sve iskipi ili u pećnici pregori, tko će čistiti, tko čistače platiti, a oni su najskuplji kad su najpotrebniji. Računica svega je ostati kreditno sposoban, ako nemaš zlatne poluge u trezorima.