Uzimati sebe kao čovjeka zdravo za gotovo ne samo da nije zdravo, već može biti i pogubno. Ako nam je zaista dovoljno znanje koje imamo, a ono je tek u naznakama prepričanih iskustava, što će biti dalje nije teško predvidjeti, osim ako ne otkrijemo svoj pravi identitet. Zato, popunimo križaljku u nama. Da bi sve izdržali treba nam jako, jako puno ljubavi. Jer, bez ljubavi čovjek je kao sjena, jedva primjetna ma koliko se trudio, ma koliko govorio, zatvoren u svijetu kao zarobljenik koji na otvorenom traži sebe. Ali sebe nije lako otkriti, ne zato što ne možemo, nego zato što smo pristali vjerovati u rodni list na početku, a na kraju grobni list. Jer i rodno i grobno ima veze s mehanikom, odnosno s našim tjelesnim oblikom.
Sumnja u uzrok
Ako se bilo što dogodi u našim tijelima ili na njima i ako nam je na monitoru ravna crta, posumnjamo li u uzrok, imamo sva prava zatražiti obdukciju i na taj način saznati istinu. Saznati što se zakompliciralo da je tako završilo, jer nitko sa sigurnošću ne može obećati hoće li netko preživjeti čak i kada nalazi pokazuju kako nam stanje ide na bolje. Jer naša živa tjelesna mehanika ne uzima uvijek ljudsko znanje zdravo za gotovo. Tjelesna reakcija uvijek je nepredvidiva. Upravo zato što naše tijelo itekako dobro zna bolje od ijednog stručnjaka kada će netko jači od njega napraviti zaokret, pa će umjesto ozdravljenja krenuti na put novog oblika. Da bi razumjeli naš pravi identitet, najprije trebamo razumjeti pojam prostora i vremena. Prostor nam daje mogućnost sposobnosti da stvaramo oblike, da se krećemo u njima ili među njima, da ih dodirujemo, da se njima koristimo, da ih njegujemo ili zapustimo. Prostor može živjeti u vremenu, ali može li vrijeme živjeti u prostoru? Ne može, jer ga ne možemo opipati. Vrijeme o kojem ja ovdje govorim nisu satovi, tjedni, mjeseci i godine, da ne ulazimo dublje.
Nečujni zvuk
Pravo vrijeme nije vidljivo, nije uhu čujno, nije uhvatljivo, nije dodirljivo… Pa što je onda to vrijeme o kojem ništa ne znamo? Vrijeme je nečujni zvuk u prostoru, vrijeme je biće u nama, vrijeme je čista energija stvaranja koja putuje od duha do uma čovjeka. Vrijeme je osjetilna esencija našeg pravog identiteta. Vrijeme nas obuhvaća sa svih strana, ali na njemu ne možemo napraviti obdukciju. Ono što je nama najvažnije da saznamo odakle zrake vremena iz nas izlaze. Izlaze iz duše. Kako je vrijeme također iscjelitelj, ovog puta bi se voljela osvrnuti i na bolesti koje su sve izraženije, nimalo bezazlene. Reći da dolaze niotkuda značilo bi potpuni izlazak iz realiteta. Lako je za one bolesti za koje su se pronašli lijekovi, u kojem je vrijeme u nama kliknulo, izbacilo zraku do uma, pa je netko pronašao sredstvo koje smo prozvali lijekom, da uspori napredovanje naših bolesti ili da nas do kraja izliječi. Ali spoznaja što stvara bolest u nama neophodno je saznati da bi zaustavili nadolazeće pošasti koje nam prijete. Najbolje je krenuti od emocija.
Organi i osjećaji
Jesmo li se ikad zapitali imaju li osjećaje i naši organi, krvne žile, mišići, kosti ili smo i to uzeli zdravo za gotovo. Imamo već jedan vrlo znakovit dokaz, a to je stres. Upravo on dokazuje, otkad se pojačao, bolesti je sve više. Sada već na prste možemo nabrojiti ljude koji od nijedne bolesti ne pate (ako istinu govore). Kao što svi vidimo, stres ne jenjava, niti usporava, već stvara sve veći potres u nama koji lomi naše emocije, pa se svi osjećamo kao razbijeno ogledalo. Emocije su okidač svih naših bolesti. Pokušajmo se prisjetiti, svi koji bolujemo od nekih određenih bolesti, koje su nas emocije slomile godinu, dvije ili tri, prije nego nam je bolest isplivala na površinu. Pa krenimo, znanjem duha otkrivati uzroke.
Kardiološke bolesti
Koju emociju srce najteže podnosi? Tugu, ali ne u užem nego u širem smislu riječi. Što je čovjek duže tužan, srce gubi volju za životom.
Pulmološke bolesti
Koju emociju naši dišni putevi najteže podnose? Nezahvalnost. Ako je zahvalnost poput zraka bez kojeg ne možemo disati, onda je nezahvalnost poput ugljičnog monoksida koji udišemo na kapaljku. A kap po kap takvog zraka uništiti će i najjačega.
Gastroenterološke bolesti
Ljutnja je najteže probavljiva emocija, pa se stoga ne treba začuditi ako nam ljutnja naljuti bilo koji od gastroenteroloških organa.
Urološke bolesti
Kad ti netko ruši samopouzdanje kritikama koje nisu konstruktivne, to djeluje poput skupljanja toksina koji se talože upravo na mjestima protočnosti.
Ginekološke bolesti
Prisiljavanje na ono što ne volimo činiti i prema čemu osjećamo odbojnost, stvara rane na tim organima ili mutacije.
Endokrinološke bolesti
Oni koji često bivaju odbijeni, prije nego dokažu svoje mogućnosti, oni se osjećaju kao razapeti ljudi između ljubavi i osvete.
Kožne bolesti
Čim nas netko lažno proziva nedoličnim imenima, ružnim epitetima, u nama se javlja ili nijema ili glasna agresija. Nažalost naša koža je obrana, da agresija ne uđe u ostatak našeg tijela, pa sebe izlaže opasnosti.
Neurološke bolesti
Dokazivanje kakav si, što si i zašto si takav, odnosno objašnjenje izbora koji si izabrao da po njemu živiš stavlja čovjeka u poziciju preispitivanja, gdje se bez obzira na visinu intelekta, javljaju frustracije koje poput igle čovjekova razmišljanja stavljaju na kušnju.
Hematološke bolesti
Empatija koja ne ostaje u granicama prirodnosti nego prelazi gotovo u su-patništvo, stanice naše krvi to doživljavaju kao napad, a svaki napad iscrpljuje do konačne predaje.
Bolesti kostiju, zglobova i mekih tkiva
Osjećaj izostanka ljubavi prema sebi ili osjećaj da nisi dovoljno voljen napinje svaki naš mišić, izbacuje svaki ‘zglob iz čašice‘, a kostima oduzima elastičnost i čvrstoću. Bez ljubavi čovjek se osjeća poput kamena na cesti.
Oftalmološke bolesti
Prejudicirati odnosno unaprijed kreirati mišljenje o nečemu, nekome ili sebi, sud je i presuda na kraju jedino samome sebi, što vrlo negativno utječe na najosjetljivije mjesto u čovjeku, a zovu se oči.
Onkološke bolesti
Neriješeni ‘računi‘ iz prošlosti umaraju zdrave stanice u čovjeku. Kada te stanice postanu previše umore da bi obavljale svoje funkcije, stvore pustoš u organu, a na pustoši iznikne korov.
ORL bolesti
Potisnute ili suzdržane emocije koje ostaju u nama umjesto da ih glasno izgovorimo, sve više zatvaraju našu potrebu da čujemo, da sa svijetom dijelimo riječi … a svako povlačenje uvlači nas u sve crnju rupu koja u nama izaziva ‘unutarnja krvarenja‘.
Psihičke bolesti
S obzirom da su očekivanja nametnuta forma, ljudska psiha opterećena njima, bilo da su očekivanja nametnuta od nas samih ili od drugih prema nama, logično je da čovjeku nešto ‘pukne‘ u njegovom umu, jer to mu je jedina vrsta odmaka od napora. Očekivanja su poput strujnog udara.
Puno toga još ovdje nije navedeno, jer papira za to nema dovoljno. Koliko su emocije bitan faktor zdravlja, vratite sjećanja kako bi se uvjerili koja je emocija oživjela bolest u vama. Jer dok emocije ne dovedemo u ravnotežu, naše bolesti mogu se jedino množiti i nove pojavljivati.