SPLITSKA NUTRICIONISTICA

Koju vrstu posta izabrati, je li opasan i s kojim namirnicama ga započeti? I ono najbitnije - koje sve promjene možemo očekivati

Za post amatere od kojih nas je većina u toj kategoriji važno je imati na umu činjenicu da se tijekom samog posta može osjetiti jaki osjećaj neizdržive gladi pa čak i slabosti

 

Prije nego sam se odlučila za ovu, već pomalo iscrpljenu i ogoljenu temu, provjerila sam kod ženske i muške populacije o čemu bi najradije sada čitali, a da ima bilo kakve veze s hranom i njenim upravljanjem. Začuđujuće, u 90 % slučajeva odgovor je bio “detoks”. Napravila sam malo detaljniju analizu zašto baš ta tema i zašto je baš uvijek zanimljiva. Odgovori su bili različiti, a većini je zajednički nazivnik bio odgovor tipa “e baš nam sad to treba nakon ovog boravka u kući i jedenja svega i svačega”.

To je tipičan odgovor koji bih očekivala negdje početkom siječnja, ali s obzirom na situaciju nekako se preselio u travanj. Međutim, sada je idealno vrijeme za bavljenje ovom temom jer obilje različitih divnih, aktivnih i djelotvornih namirnica pogoduje za uistinu pravo i učinkovito čišćenje organizma. 


Čišćenje organizma

Prije svega htjela bih objasniti zašto je naziv “detoks” neprikladan, a istovremeno tako moćan i prodoran da zapravo još uvijek nismo smislili bolju ideju. Detoksikacija (detox) je nešto što samo po sebi slijedi nakon toksikacije, izlaganju otrovima (toksinima). Nevjerojatno je uopće razmišljati da smo se otrovali tj. izložili svoje djelovanju toksina, i to jedući. Hrana je nešto što nikako u sebi ne bi smjelo sadržavati otrove. Da je to tako i da hrana sadrži otrove mi vjerojatno ne bismo postojali kao vrsta, ili bi pak bili toliko oslabljeni da bi naše postojanje na majčici zemljici bilo potpuno besmisleno.

Sasvim je normalno da hrana uz sve svoje vrijedne i važne sastojke sadrži i one koji nisu baš smisleni u izgradnji i održavanju organizma. Dijelom je to zbog prirode i prisutnosti patogenih mikroorganizama koji se u hrani mogu naći, a s kojima čovjekovo djelovanje i nema baš neke veze. Dijelom je i zbog određenih nepoželjnih sastojaka koji se u hrani nađu kao posljedica života mikrosvijeta (i dobrog i lošeg), a dobrim dijelom zbog pokušaja čovjeka da hranu učini trajnijom, izdržljivijom i otpornijom. Dakle hrana je oduvijek bila mješavina dobrih i loših sastojaka. 

Čovjek je kao i sva ostala živa bića razvio mehanizme da se uredno nosi s tim, a u tijelu su za te procese zaduženi jetra i bubrezi. Pri tome se ne bave samo preradom i eliminacijom problematičnih sastojaka hrane nego i lijekova i svih onih vitamina i dodataka prehrani koje volimo uzimati te sastojaka koji u naše tijelo uđu, a ni sami ne znamo kako. Upravo ti složeni kemijski procesi kojima se malo po malo, strpljivo, korak po korak ti sastojci uklanjaju iz našeg tijela zovu se detoks. Detoks je nešto čarobno i potpuno prirodno što se događa u našem tijelu, u svakoj minuti i svakoga dana našeg života i nije ni malo bezopasno ni jednostavno. Zato nikako ne bismo smjeli neoprezno raditi “detoks” u pravom smislu te riječi. Prepustimo to liječnicima i dijetetičarima da rade prema poznatim i relativno sigurnim smjernicama. Naravno, ako za to postoji ono što mi volimo reći, indikacija, stvarna potreba za tim. 


Je li prejedanje i nekontrolirano uzimanje hrane indikacija za detoks?

Svakako nije. To je indikacija za čišćenje organizma, neku od metoda pražnjenja nakupljenog sadržaja u crijevima, regeneraciju organizma aktivnim sastojcima hrane, poticanje masnog tkiva na razgradnju, ali za detox nikako. Detoks ima smisla raditi ako smo prošli tretman s lijekovima, nakon dugotrajnih terapija ili nakon prekomjernog uzimanja alkohola, ali prejedanje ipak zahtjeva neke druge pristupe njege metabolizma. Iako sam svjesna da će se ova dva pojma i dalje miješati jer kao i što sama mislim, detox je vrlo moćna riječ, morala sam razjasniti o čemu se tu zapravo radi.

Postoji nekoliko tehnika čišćenja organizma od pretrpavanja hranom i pićem, a meni najdraža i najjednostavnija i prije svega najučinkovitija metoda je post na razne načine. Post podrazumijeva suzdržavanje od bilo kakve vrste hrane tijekom određenog perioda. Koliki bi taj period trebao biti pitanje je koje muči znanstvenike. Što je sigurno, a što nije? Koliko post treba trajati? S čim ga započeti, s čim završiti? Jedno je sigurno, a to je da znanost nema jasan odgovor na to pitanje. Pitanja koja su za sada relativno dobro odgovorena su ona o pozitivnim učincima posta i ima li ih uopće. Naravno da ih ima i nisu nimalo beznačajni. Post oslobađa vrijeme u kojem se naša crijeva isprazne, bez da ih neko kratko vrijeme pretrpavamo novom hranom i dajemo im posla full time. Kao svaki organ i crijeva trebaju vrijeme za odmor. Ovo ne treba doslovno shvatiti pa im uskračivati hranu na dulje vrijeme jer ipak je probava i apsorpcija njihova primarna uloga. 

 

Predugo suzdržavanje od hrane za crijeva je opasno jednako kao i da plućima predugo uskratite zrak. Tijekom posta se mijenja hormonska slika pa se prema istraživanjima kod nekih ljudi mijenja odnos hormona inzulina i hormona rasta. Koncentracija inzulina se smanjuje, a hormona rasta se povećava. Zašto je to poželjno? Prvenstveno zato što nakupljeno masno tkivo postaje dostupnije za razgradnju što je jedan od ciljeva posta. Postom se tako može dogoditi i da se izgube nepoželjni kilogrami. Stanica se tijekom posta ne može obnavljati istim intenzitetom kao i kod redovnog uzimanja hrane pa se smatra da dolazi do uništenja onih stanica koje nam više ne trebaju, a čime se potiče regeneracija organizma i nastajanje novih stanica. 


Je li post opasan i ima li štetan utjecaj?

Svakako da je, kao i sve što se krene zloupotrebljavati. Postoje neka relativno sigurna pravila kako se pridržavati posta koji će donijeti korist, a ne štetu. Stoga, postiti se može na nekoliko načina. 

Istraživanja su pokazala da je najlakše “povremeno postiti”, i to tako da se jede 8 sati, a posti 16 sati, i to uvijek istih 8 sati, npr. od 13:00 – 21:00. Naravno, intervali se mogu prilagoditi dnevnom ritmu pojedinca. Ovaj model posta kod prosječno dobro uhranjene osobe kao pozitivan rezultat dati će više snage i svježine, bolji i čvršći san, ali neće potaknuti gubitak kilograma ako se radi o samo par kilograma viška. Za takvo što bit će potrebno isplanirati energetski unos tijekom tih osam sati kada se hrana uzima.

 

Drugi model posta je 5:2. Taj model uključuje 24 sata bez hrane dva puta tjedno. Najčešće se primjenjuje tako da se dva dana hrana primjenjuje normalno, zatim jedan dan bez hrane pa tri dana normalno uzimanje obroka i zadnji dan u ciklusu bez hrane. Kao što sam na početku kazala, ovo je period u godini koji je sam po sebi idealan za takvo što, uzevši obzir raspoloživost brojnih vrsta voća i povrća te mliječnih prerađevina različitih izvora. Bez puno planiranja, vaganja i brojanja kalorija, primjena sezonske hrane tijekom dana idealna je za pospremanje metabolizma u danima kojima slijede.

Voćna jagodna jutra upotpunjena s kozjom skutom, sirom ili jogurtom uz dodatak orašastih plodova i sirovih pahuljica djelotvorna su za početak dana. 

Ručkovi od boba, artičoka, šparoga, poriluka i graška u kombinaciji sa salatama od rotkvice, mlade kapulice i ribe pripremljene na razne načine, popodnevne slastice od tamne čokolade i sjemenki te večere od špinata, blitve i jaja izvrstan su slijed za ovaj period. Neka hrana poput nabrojanih jagoda, boba, artičoka, mladog graška i šparoga ne može se naći tijekom čitave godine, dapače, sezona joj je jako kratka pa je dobro u njoj sada uživati što više. Lako je danas obogatiti jelovnik različitim jelima pa uz malo truda možemo sve učiniti baš kako treba, a ova hrana stimulativna je i za rad jetre. Ako se nježno ukomponira u prehrambeni plan mogla bi neposredno učiniti upravo ono što nam je svima najprivlačnije i pomaziti unutarnje organe na pravi način.


Kronični bolesnici

Za post amatere od kojih nas je većina u toj kategoriji važno je imati na umu činjenicu da se tijekom samog posta može osjetiti jaki osjećaj neizdržive gladi pa čak i slabosti. Međutim, ako smo osigurali dovoljno tekućine tijekom dana to stanje je prolazno i vrlo brzo se na njega naviknemo ako nam je čišćenje organizma uistinu prioritet. 

Svi kronični bolesnici poput dijabetičara, kardiovaskularnih bolesnika, osoba na redovnoj terapiji lijekovima te onkološki pacijenti kao i oni koji inače pate od poremećaja prehrane, ne bi trebali postiti cijeli dan nego koristiti ove blaže protokole 8/16 jer će sigurna zona, a i dobar efekt biti u zdravom odnosu.

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo