SHUTTERSTOCK
Vruća linija

Vidjela sam mamu u zagrljaju drugog muškarca, trebam li to reći tati?

Ako je dijete saznalo da otac ili majka imaju izvanbračnu aferu, ili je, još gore, možda svjedočilo preljubu, može doći do još težih posljedica

Slučajno sam u gradu vidjela mamu u zagrljaju s drugim muškarcem. Šokirala sam se i ne znam što da mislim o tome. Trebam li reći tati?

  • Eva, Zagreb

Međusobni odnos roditelja snažno utječe na dijete. Ima li među njima razilaženja ili netko od roditelja promijeni ponašanje, velika je vjerojatnost da će dijete osjetiti da nešto nije u redu, bez obzira na to koliko se oni trudili to prikriti. Djeca su, naime, vrlo intuitivna i perceptivna i stoga roditeljske izvanbračne veze ili afere mogu biti štetne za dijete čak i ako mu se o tome ne govori – bilo kakve promjene u roditeljskom ponašanju mogu biti uznemirujuće za djecu, a ljubavne afere sigurno oduzimaju vrijeme i pažnju nevjernom supružniku i udaljavaju ga od obitelji i djeteta.

Ako je dijete saznalo da otac ili majka imaju izvanbračnu aferu, ili je, još gore, možda svjedočilo preljubu, može doći do još težih posljedica. Dijete može postati zbunjeno, tjeskobno, može se osjećati napušteno, može izrazito stati na stranu prevarenog roditelja i razviti podvojene osjećaje prema roditelju koji vara ili izgubiti povjerenje u njega ili nju. Moguć je i osjećaj srama, ogorčenosti, ljutnje. Takvi se osjećaji i ponašanja mogu manifestirati kod djece svih dobi, pa i odrasle. Kod male djece je kao reakcija moguće i glumljenje da su bolesna, do čega dolazi jer ne znaju kako bi drugačije izrazila osjećaje i kako bi privukla roditeljsku pažnju, povlačenje u sebe, samoozlijeđivanje, pa i nazadovanje u razvoju.

Nevidljive žrtve

Američki bračni savjetnik specijaliziran za pitanja nevjere i autor više knjiga na tu temu, dr. Talal Alsaleem, upozorava na to da djeca mogu biti nevidljive žrtve ljubavnih afera. Navodi kako ima vrlo malo ozbiljnih istraživanja o utjecaju bračne nevjere na djecu, no u praksi je zamijetio mnoge posljedice nevjere na djecu, kratkoročne i dugoročne. Uz već navedene, navodi i moguće zapuštanje djece, do čega može doći ako su roditelji previše zaokupljeni sobom. Djeca mogu biti slabo njegovana, nositi neurednu odjeću, propuštati nastavu i izvanškolske aktivnosti, biti iscrpljena od svađa i neugodne atmosfere u kući. Ponekad se u školi počinju ponašati agresivno ili neobično, kako bi privukla bilo kakvu pozornost, čak i negativnu. Uz to, mogu biti depresivna, tužna, razdražljiva, zbog zabrinutosti može doći do promjena u apetitu i navikama spavanja te do poremećaja koncentracije. Kao najštetnije kratkoročne utjecaje prevare na dijete dr. Alsaleem ističe parentifikaciju i triangulaciju. Parentifikacija je dječje preuzimanje odgovornosti roditelja koji su trenutno usredotočeni na ljubavne probleme, dok je triangulacija oblik manipulativnog ponašanja u kojem roditelji koriste dijete u međusobnom ratovanju.

Roditeljsko varanje može imati dugoročne posljedice i to na seksualni razvoj djece, koje se mogu pokazati i godinama nakon što se afera dogodila. Mogle bi se jače odraziti na djecu koja su u vrijeme izvanbračne afere već nešto starija, pa narušen roditeljski odnos može zakomplicirati ionako složene i osjetljive godine sazrijevanja u kojima se otkriva seksualnost i prolazi kroz prve izlaske, zaljubljivanja i romantične veze. Neka istraživanja pokazuju da će djeca čiji su roditelji švrljali izvan braka vjerojatnije unijeti nevjeru u svoje buduće ljubavne odnose. Kako kaže dr. Alsaleem, vjerojatnije je da će im nedostajati povjerenja u partnere ili partnerice u romantičnim vezama i sumnjat će u njih čak i ako ne postoji nikakav dokaz za prevaru. Veća je vjerojatnost i da će i sami postati nevjerni - budući da se vjernosti nije pridavala velika vrijednost dok su odrastali, nevjernost postaje dio njihove kulturne norme.

Za dijete koje je slučajno saznalo da je netko od roditelja nevjeran i ne zna kako se nositi s time, možda bi najbolje bilo prvo razgovarati s trećom odraslom osobom u koju ima puno povjerenje. Ako takve osobe nema u djetetovom životu, korisno je obratiti se linijama za psihološku pomoć putem kojih može s obučenom osobom anonimno razgovarati o tome što ga muči. Tu su i prijatelji, u tinejdžerskoj dobi možda partner ili partnerica koji također mogu pružiti podršku. Važno je da dijete ne prolazi samo kroz zbrku u koju je upalo, ne svojom krivnjom te da se pokuša što više pobrinuti za sebe u toj mučnoj situaciji.

Što manje tajni

Bez obzira na to koliko ima godina, dijete ne bi trebalo rješavati ljubavne probleme svojih roditelja, slažu se stručnjaci, no roditeljska nevjera svakako je problem za dijete i stavlja ga u tešku i osjetljivu situaciju. Emocionalni stres koji proživljava može se i pojačati ako dijete osjeća pritisak ili dužnost da zaštiti prevarenog roditelja i da se brine za njega. Sve je, naravno, još nepodnošljivije za dijete ako prevareni roditelj ne zna za preljubničko ponašanje bračnog partnera. U situaciji poput ove iz pitanja možda bi dijete moglo razmisliti o razgovoru u četiri oka s nevjernim roditeljem, ili ako se ne osjeća sigurno voditi takav razgovor nasamo, možda u prisutnosti treće osobe kojoj vjeruje.

Ako roditelj koji vara zna da dijete zna za nevjeru, najgore što može učiniti, slažu se psiholozi, jest tražiti od djeteta da taji aferu od drugog roditelja. Stavljanje takvog tereta na dijete može potaknuti otuđivanje od drugog roditelja, izazvati ljutnju i zamjeranje prema roditelju koji vara te promijeniti dinamiku moći između roditelja i djeteta. Zato je najbolje što roditelj može učiniti otkrije li dijete njegov preljub, objasniti mu riječima primjerenima za njegovu dob što se događa, pokazati mu ljubav i ispričati se zbog emocionalnih patnji koje mora proživljavati, savjetuju stručnjaci. Koliko god se u tom trenutku činilo teško, najpametnije je što prije suprugu ili supruzi priznati nevjeru, ako ni zbog čega drugog, onda zbog dobrobiti djeteta ili djece.

Kad drugi roditelj zna da je prevaren, djetetu može donekle biti lakše, već i zbog toga što ne mora nositi teret tajne ni odlučivati hoće li čuvati tajnu koja i nije njegova, ali naravno, samo pod uvjetom da roditelji pokazuju dovoljnu razinu zrelosti i da su svjesni koliko snažno izvanbračna afera može utjecati na dijete. Traumu za dijete roditelji mogu ublažiti pokažu li emocionalnu kontrolu te, koliko god situacija među njima bila napeta, prema djetetu nastupe jedinstveno i objasne mu da je trenutno stanje u njihovom odnosu teško, ali da se može prevladati. Pored toga, moraju mu reći da njihovi međusobni problemi ne utječu na ljubav prema njemu i objasniti mu da ono ni na koji način nije odgovorno za nastalu situaciju. U svakoj je turbulentnoj prilici ključno djetetu pružiti osjećaj sigurnosti i stabilnosti, ono mora znati da ga roditelji vole i da im je važno kao i prije.

Pametno bi bilo roditeljima posavjetovati se s obiteljskim savjetnikom o tome kako razgovarati s djecom o teškim temama bez dodatnog emocionalnog opterećivanja. Može, naime, biti teško iskreno razgovarati s djecom o tome što se događa i pritom ne otkriti previše intimnih informacija koje ih mogu samo dodatno zbunjivati, opterećivati ili plašiti. Pomoć stručne osobe tu može biti dobrodošla. Pored toga, kako bi zaštitili djecu, roditelji bi probleme trebali zadržati unutar svoja četiri zida i ne otkrivati ih drugim ljudima.

Linker
20. siječanj 2024 03:32