Strah me je otvorenog prostora. Često mi se na ulici počne vrtjeti u glavi, jako se znojim i trčeći idem kući. Imam 25 godina i još studiram. Ova situacija kada se ne treba ići na fakultet i kad se puno toga može obaviti od kuće meni je super. U strahu sam kako dalje (kad sve dođe na normalu), a ne bih željela ići psihijatru.
Ana B., Krapina
Odgovara dr. Sanja Boban, psihijatar:
"Pišete o strahu od otvorenog prostora, o agorafobiji. Iako razumski znate da opasnosti nema, osjećate se neugodno i nezaštićeno kada ste sami na otvorenom prostoru (slikovito rečeno na "brisanom prostoru"). Razlozi tog straha su u nesvjesnom i tiču se odnosa s najbližima. O naravi tih odnosa ovisit će koliko se osjećate sigurno ili jako ili nezaštićeno ili usamljeno. Ponekad događaji iz života poput prekida veze, približavanja nekim prekretnicama u životu, većim promjenama, dovode do osjećaja nesigurnosti i potrebe za povećanom zaštitom. Tada se to može manifestirati strahom od samoće, što je pak prevedeno u strah od hodanja sama po otvorenom prostoru. Predlažem vam da razmislite o psihoterapiji."