Jutros sam hodala po kući s bolovima u listovima. Već dugo nisam imala takav 'muskulfiber'. Najteže mi je jutros bilo spuštati se niz stepenice. Ali uopće me nije smetalo, dapače, podsjećalo me na prekrasan subotnji izlet. I na zanimljive pouke i paralele koje je donio. Jer uspon na planinu je zaista sličan koracima do životnih ciljeva.
Prošle smo se subote bili dogovorili s većom grupom prijatelja da ćemo se penjati na Učku. Suprug i ja smo s tom grupom samo jednom do sada planinarili. U zadnji čas su se mnogima promijenili planovi pa je izlet došao u pitanje.
Pouka br. 1 - Kad nešto želiš, ne odustaj ako drugi odustaju!
Mi nismo odustali pa se tako nas samo šestoro našlo u 10 sati pred Planinarskim domom Poklon, odakle smo krenuli pješice po stazi kroz šumu. Bio je prelijep sunčan dan, kao stvoren za uživanje i boravak u prirodi.
Izmjenjivali su se zasjenjeni dijelovi u kojima je bilo svježe i zelene livade obasjane toplinom sunca. Upijala sam prizore koji su se nizali svuda oko mene: šuma tankih stabala svjetlozelenog lišća, neobični kutci uz stazu sa stolovima i stolicama koji kao da su odnekud zalutali ovamo, presušilo korito malog potoka, grmovi s plodovima borovice i - cvijeće. "Šafrani!"- oduševile su me grupice velikih ružičastoljubičastih cvjetova - "Nisam znala da cvjetaju i u jesen." "To nisu šafrani, to je mrazovac." - objasnila mi je Ana - "On raste u ovo doba." Poslije sam naišla i na ciklame i razno drugo poljsko cvijeće. Zastajala bih ga fotografirati i uživala u svakome ponaosob, ni ne zamjećujući koliko se već dugo penjemo.
Pouka br 2 - Zamjećuj sve što je lijepo oko tebe pa dužinu penjanja nećeš gotovo ni osjetiti!
Nakon rascvjetalih proplanaka uslijedio je izrazito strm uspon po kamenitom dijelu staze. No pomagale su nam usputne postaje - uvijek se činilo da je lako popeti se "samo do iduće postaje" na kojoj možemo malo stajati, odmoriti se i popiti vode.
Pouka br. 3 - Razbij svoj put do cilja u sagledive korake i nagradi se za svaki koji savladaš.
Moje noge, nenavikle na strme uspone, u zadnjim su etapama penjanja već osjećale jak umor, a srce mi je snažno kucalo negdje u predjelu grla. Ali snagu za dalje mi je davalo iščekivanje prelijepog pogleda za kojeg sam znala da nas čeka na vrhu. Uspinjanje po uskoj stazici od kamenja, okruženoj gustom šumom, nije uopće davalo naslutiti da se na vrhu nalazi nešto potpuno drugačije.
Pouka br. 4 - Na putu do ostvarenja ponekad stvari izgledaju sasvim suprotno od onoga što želiš postići, ali uvijek imaj na umu sliku svog cilja!
A kad smo konačno došli na vrh...!!! Vrijedilo je svake stope uspona. Cijeli grudni koš mi se napunio i raširio od ushićenja, jer pogled je zaista bio do onih 'koji oduzimaju dah' - s lijeve strane hrbata po kojem smo se uspeli pružao se pogled na Rijeku, Opatiju i cijeli Kvarnerski zaljev, sve do otoka Cresa i Krka, a s desne strane su se prostirala pitoma polja i zelena brda Istre. Taj osjećaj stajanja na vrhu svijeta i upijanja pogleda na modro more i zelene šume i doline bio je doslovno ljekovit. Upijala sam ga u svaku stanicu i zahvaljivala samoj sebi što je upravo penjanje na vrh Učke bilo moj odabir za taj dan.
A 'muskulfiber' koji još osjećam donosi samo još jednu pouku.
Pouku br. 5 - Bolovi su podsjetnik na trud i upornost koji su uloženi i daju još veću vrijednost tvom ostvarenju. Osim toga, skreću ti pažnju na ono što trebaš popraviti.
I nakon svega ovoga moja je najvažnija pouka i odluka sasvim jasna i neupitna - trebam (i želim) puno češće planinariti!
Sanjine radionice i savjetovanja možete pronaći OVDJE.