Nema savršenog roditelja i svi mi povremeno griješimo. I sama sam napravila neke pogreške kao roditelj. Sasvim je OK da roditelji ponekad dreknu na svoju djecu ili povremeno postanu pretjerano kontrolirajući. No, čine li ih takva povremena ponašanja okrutnim ili neprimjerenim roditeljima? Pa naravno da ne jer i mi roditelji smo ljudi sa svojim izazovima i ne možemo biti emocionalno dostupni 24/7. Poanta je u tome da se većina djece nosi sasvim dobro s povremenim naletima ljutnje, jer s druge strane imaju dovoljno ljubavi i razumijevanja od roditelja. Problem je u onim roditeljima (takvi su nažalost u većini) čiji su negativni obrasci ponašanja trajni i dominantni u životu djeteta. U ovom tekstu skrećem pozornost i opisujem profil takvih roditelja koji dugoročno nanose trajnu štetu svojoj djeci.
Samoprocjena
Među roditeljima postoji samo i nažalost jedan manji dio onih koji se ponekad zapitaju ‘Je li moguće da sam postao toliko otrovan prema djeci?‘ Nažalost, puno je više onih koji se uopće ne pitaju takva pitanja jer misle da je s njima sve ok i da je problem u njihovoj djeci. Između ostalog, svi oni koji na bilo koji način psihički, verbalno ili fizički zlostavljaju svoju djecu, totalno ih zanemaruju, ovisnici, alkoholičari ili roditelji koji imaju neki poremećaj ličnosti, definitivno su otrovni za svoju djecu. Oni svojim ponašanjem itekako dugoročno štete i ometaju normalan psihološki razvoj svoje djece. Ostavljaju ih (svjesno ili nesvjesno) s različitim psihološkim posljedicama.
Otrovni roditelji
Ima ih više odnosno mogli bismo ih svrstati prema nekoj grupi u ove profile:
- Kontrolori - Takvi roditelji služe se uvelike manipulacijama, koriste krivnju, pa čak i pretjeranu spremnost na pomoć kako bi upravljali životima svoje djece.
- Neprimjereni - to su svi oni roditelji koji su 24/7 usmjereni na vlastite probleme i koji često pretvaraju svoju djecu u ‘‘odrasle‘ koji se brinu o njima.
- Alkoholičari - Žive u nekoj drugoj dimenziji zaglavljeni u negiranju svojega stanja i kaotičnim promjenama raspoloženja. Posljedično, njihova ovisnost ostavlja malo vremena i energije za zahtjeve roditeljstva.
- Zlostavljači:
- Verbalni - Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su profinjeno sarkastični, demoraliziraju svoju djecu stalnim posramljivanjem, uništavajući njihovo samopouzdanje.
- Fizički - U potpunosti nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes, zbog kojega često okrivljuju svoju djecu za vlastito nekontrolirano ponašanje.
- Seksualni - otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi, oni su najgori jer uništavaju samu srž djetinjstva odnosno njegovu nevinost.
Ipak nije sve tako crno kao što izgleda i sigurno da postoji rješenje za sve one koji su odrastali s otrovnim roditeljima. Većina problema može se riješiti tijekom sama sazrijevanja osobe ili nekim psihoterapeutskim pristupom i radu. Prvi i najvažniji korak sastoji se u tome da prepoznate odnosno osvijestite da nešto ipak ne štima s tvojom mamom ili tatom i da uz stručnu pomoć shvatiš o čemu se radi.
Taoci roditeljske ljubavi
Neka djeca i u odrasloj dobi ne uspiju shvatiti da su zapravo bili taoci svojih roditelja jer naprosto nisu znali za bolje misleći da su mama i tata takvi kakvi jesu jer bezuvjetno vole svoju djecu. Mnogi nažalost projiciraju svu krivnju na sebe misleći da s njima nešto nije u redu. A neki pak s odrastanjem shvate da njihovi roditelji nisu tako blagi, nježniji, puni ljubavi i empatije, razumijevanja kao roditelji njihovih prijatelja. Shvate da roditelji zapravo uopće ne pokazuju iskrenu brigu za njihova osjećanja i potrebe, da ih ne ohrabruju da prate svoje ambicije i snove, nego samo njihove (mamine ili tatine), da se ne odnose prema njima s poštovanjem i sl.
Kako prepoznati otrovne roditelje?
- Uživaju kontrolirati svaki aspekt života djeteta - što trebaš raditi, kako, kada, s kim, itd. U potpunosti žele kontrolu nad tobom i tvojim životom.
- Masovno se služe manipuliranjem - skoro uvijek okreću ‘istinu‘ kako bi ispalo da oni nisu nikada krivi i tako se služe nametanjem osjećajem krivnje, obezvređivanjem, omalovažavanjem, poricanje, itd. sve kako bi dobili što oni žele ne poštujući uopće tvoje osjećaje i potrebe.
- Otvoreno pokazuju pretjerane emocionalne reakcije - često ‘puknu‘, drame, teško obuzdavaju svoje emocije.
- Previše su kritični - nikada im ništa nije dovoljno dobro.
- Pasivno su agresivni u trenucima kada žele da manipuliraju (upravljaju) s tobom
- Uvijek si ti u krivu - takvi roditelji nikada ne preuzimaju odgovornost za svoje ponašanje nego su im uvijek drugi krivi (pa i ti).
- Stalno nešto traže od tebe - očekuju da u svakom trenutku ostaviš sve kako bi se pobrinuo za ono što je njima potrebno ili bitno.
- Ne mare za to što ti želiš - briga ih za tvoje potrebe. Za tvoje snove. Oni znaju najbolje što ti treba zanemarujući tvoje potrebe, želje i snove.
- Omalovažavaju te - govore ti riječi koje te duboko povređuju. Možda te ono kao u šali i ismijavaju, šale se na tvoj način. Omalovažavaju i umanjuju tvoj uspjeh tako da ga pokušavaju umanjiti ili ga jednostavno ignoriraju.
- Opterećuju te sa svojim osobnim problemima - u braku, na poslu i sl. i očekuju da im budeš rame za plakanje
- Uopće ne poštuju tvoje osobne psihološke granice - u sve se petljaju. Sve mora da znaju. Stalno ti govore što bi bilo bolje ili daju savjete kada ih uopće ne tražiš. Prate te na društvenim mrežama, otvaraju tvoju e-poštu, tvoje poruke, itd. Ne prihvaćaju da si odrasla i zrela osoba.
Ako čitate ovaj tekst, vrlo je vjerojatno da ste prepoznali neke od ovih odlika kod tvojih roditelja. Ono što je jako važno je da razumijete da se ne radi o tebi, da nije tvoja krivnja i da koliko god te oni za nešto optuživali, kritizirali i sl. to apsolutno nema veze s tobom, nego s njima. Nemoj gubiti vrijeme i energiju da ih uvjeravaš da su u krivu tj. da ih nastojiš promijeniti jer nema šanse da uspiješ.
Kako si olakšati život
Za početak, postavite zdrave psihološke granice. To znači da znaš postaviti granice između fizičkog i emocionalnog prostora između tebe i tvoje mame ili tate. Budi konzistentan i uporan. Nikad nije kasno za promjene. Nekada si bio mali/a pa nisi znao, bilo ti je neugodno ili si se bojao/ča da ne izgubiš njihovu ljubav. Sada je vrijeme da odlučno kažeš ‘‘stop‘‘ nekim stvarima i preuzmeš kontrolu nad svojim životom. Da im kažeš na pristojan način što im je dopušteno, tj. do kuda idu granice, a gdje završavaju.
Prestani udovoljavati roditeljima da ih učiniš zadovoljnim - to je unaprijed izgubljena misija za takve roditelje. Shvati da imaš pravo zadovoljiti svoje potrebe tj. da kao odrasla osoba moraš preuzeti odgovornost za svoj život. Da imaš puno pravo na svoj život i svoje izbore i odluke, bez da se pritom opravdavaš pred njima. Preuzmi odgovornost za svoje odluke, ponašanja i njihove ishode. Budeš li živio/la kako mama i tata sviraju, jer oni znaju što je najbolje za tebe, nikada nećeš postati ispunjena, sretna i zadovoljna osoba. Ti nisi rođen/a da udovoljavaš njihove želje i potrebe nego da ostvaruješ svoje.
Osvijesti jednom zauvijek da nema šanse da promijeniš svoje roditelje - oni su takvi kakvi jesu, stoga ne gubi vrijeme pokušavajući ih promijeniti. Umjesto toga, fokusiraj se na one stvari koje TI možeš kontrolirati. Drugim riječima, kako se ti znaš i umiješ postaviti prema svemu onome što ti tvoji mama i tata učine ili kažu.
Prestani biti dostupan 24/7 - nažalost, mnoge toksične osobe među kojima su i naši roditelji, u stanju su da nam samo kradu energiju tj. da stalno uzimaju a zauzvrat vrlo malo ili ništa ne daju. Sve dok im se otvoreno ne kaže ‘‘sad je dosta‘‘. Nemojte me krivo shvatiti – naravno da im trebate pomoći, biti empatični, ipak sve s mjerom. Što su oni bolji prema tebi, što te više cijene, lijepo se ponašaju, naravno da i ti trebaš uzvratiti istom mjerom. Ako se to kojim čudom i dogodi a da iza toga ne postoji neka njihova skrivena agenda. Nisi ti ničiji sluga ni rob, pa ni njihov. To im treba dati na znanje čim prije pa će i vaš odnos postati zdraviji.
Vrijeme je da sebi olakšate život
I na kraju, ako si se pronašao ili pronašla u ovoj priči, a ne znaš kako izaći na kraj s ‘teškim‘ roditeljima, za početak donesi odluku da izgradiš vlastite stavove i prestani se truditi da im ugađate jer tome nikad kraju. Prema potrebi potražite stručnu pomoć.
Također, zapamtite da niste krivi za loše stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu. S druge strane, morate preuzeti odgovornost i učiniti sve što je u vašoj moći umjesto da živite životom žrtve! Nažalost iz iskustva ljudi i bolnog nasljedstva otrovnih roditelja, u odrasloj se dobi život s takvim roditeljima manifestira na planu poteškoća u vezama, donošenju odluka, prokrastinacijom, karijeri, mentalnim zdravljem odnosno anksioznošću i depresijom. Prema tome, bez obzira na to kakav teret nosite u sebi; je li to sram zbog obiteljskog alkoholizma, napuštanja u djetinjstvu, nosite li i živite s ožiljcima emocionalnog ili nekog drugog tipa zlostavljanja, rad na sebi i psihoterapija može vam pomoći da se jednom zauvijek oslobodite demona samo sažalijevanja i samo okrivljavanja!