O endometriozi svi znamo ponešto, otprilike kako se manifestira, da je neugodna i da može otežati začeće, ali nekako o njoj ne razmišljamo kao o naročito teškoj i opasnoj bolesti. Unatoč tome što sam, ne jednom, pisala o endometriozi, tako sam nekako i sama razmišljala. Sve do razgovora sa Zvjezdanom Nađ Dujmović, 38-godišnjom psihologinjom iz Zagreba koja mi je otvorila oči o tome što znači živjeti s tom bolešću koja podmuklo vreba i zapravo vas u bilo kojem trenutku može učiniti invalidom. Ne mora, ali može. Baš kao što joj je jedan ginekolog rekao, to je benigna bolest s malignim karakterom.
To je bolest koja vam polako može izgristi i uništiti unutrašnje organe, a da vi pritom izvana izgledate zdravo i dobro kao bilo koja druga osoba. Odatle vjerojatno i dosta nerazumijevanja s kojim se oboljele osobe susreću, jer dok one iznutra trpe bolove, osjećaju se psihički loše, teško im se usredotočiti na posao i vjerojatno su vrlo preplašene do koje će ih mjere endometrioza nagristi, ljudi često na to reagiraju govoreći "Hajde, molim te, nije ti ništa" ili "Potrudi se malo", kao da se radi o nekakvom umišljenom problemu. S takvim se stavovima ne jednom susrela i Zvjezdana koja je, iako joj je vrlo teško pričati o tome, odlučila progovoriti o svom životu s endometriozom jer smatra da je važno da drugi ljudi shvate kakva je to bolest.
Od ciste do gubitka jednog i pol jajnika
Problemi su se počeli javljati prije 12 godina, kad su Zvjezdana i njezin sadašnji suprug odlučili pokušati začeti dijete. Tada je prestala uzimati antibebi pilulu, koja je držala pod kontrolom njezina dotad vrlo obilna i bolna krvarenja, a menstruacije su postajale sve gore, neredovitije, bolnije i obilnije.
- Od bolova doslovno nisam mogla ustati iz kreveta. Shvatila sam da nešto nije u redu, otišla ginekologu i tada mi je nađena cista na desnom jajniku, sa sumnjom na endometriozu. Dogovorena je operacija, no od tada do pregleda mjesec dana prije operacije ta mi je cista već "pojela" cijeli jajnik. Endometrijsko tkivo potpuno ga je obavilo, tako endometrioza funkcionira. To je bila jedna ogromna endometrična cista, a jajnika zapravo više nije ni bilo. Na pregledu dan prije operacije 2011. cista je već bila i na pola lijevog jajnika, tako da sam na operaciji izgubila desni i pola lijevog jajnika. Propuhivali su i jajovode, koji su bili začepljeni, no to nije uspjelo - opisuje Zvjezdana, dodajući da su nakon toga upućeni na potpomognutu oplodnju. Krenuli su s postupkom u Petrovoj, no na zadnjem ultrazvuku prije nego što je trebala dobiti terapiju po protokolu uočene su velike ciste. Pokazalo se da su se začepljeni jajovodi upalili te je Zvjezdana upućena na drugu operaciju vađenja jajovoda, samo šest mjeseci nakon prve operacije.
Život mi je stao, ali ne i endometrioza
Nakon toga trebali su nastaviti s potpomognutom oplodnjom jer joj je ostalo još pola jajnika, no Zvjezdana je upala u anksiozno-depresivni poremećaj.
- Znala sam sjediti u kadi pod toplom vodom i buljiti u prazno. Dogodio se raspad sistema. Moj suprug i ja tada smo bili zajedno 10 godina, planirali smo četvero djece, imali smo već i imena za njih. To se sve dogodilo tako naglo, kao pad s oblaka u najdublju rupu koju možete zamisliti. Kao psiholog, rekla sam sebi da ću to riješiti sama, ali nisam uspjela. Studij mi je stao, život mi je kompletno stao. Imala sam takve napadaje panike da nisam mogla ući u tramvaj. I onda sam krenula na liječenje i psihoterapiju jer sam vidjela da depresija ne prolazi i da više ne funkcioniram u svakodnevnom životu - priča Zvjezdana, kojoj je trebalo nekoliko godina da se ohrabri i ode na tu operaciju. Tako je 2016. bila na operaciji uklanjanja jajovoda, s tim da je i tada nađena endometrioza koja nije bila detektirana ultrazvukom. To je sve bilo očišćeno jer su se pripremali na još dva postupka potpomognute oplodnje koji, nažalost, nisu uspjeli.
- Suprug i ja tada smo se dogovorili da ćemo se usredotočiti na brak i na to da živimo, a ne da potrošimo godine ganjajući nešto što mi je i fizički i psihički tako bolno - kaže Zvjezdana, kojoj je uza sve fizičke boli zapravo najgora stvar koju joj je endometrioza donijela bio gubitak mogućnosti da postane majka.
"Gospođo, nemojte misliti da je sve endometrioza"
Iako je već i sve ovo više nego dovoljno patnje za jednu osobu, to nije ni izbliza bio kraj njezine borbe s endometriozom. Zvjezdana je od posljednje operacije redovito išla na ginekološke kontrole i sve je bilo u redu, sve do jedne situacije kad je, kako kaže, opet imala endo-napadaj boli.
- Otišla sam u bolnicu, ali ginekolog nije ništa vidio te me uputio kirurgu, koji me otpustio s riječima "Gospođo, sve je u redu, nemojte misliti da je sve endometrioza, opustite se". Nakon toga otišla sam privatnom ginekologu koji me poslao na magnetsku rezonanciju, a ona je pokazala ogromnu masu, od vrha do dna maternice, koja je probila debelo crijevo i još mnogo cista uokolo - prisjeća se Zvjezdana, priznajući da je u njoj cijelo vrijeme postojao strah da će se endometrioza vratiti.
- Svaki mi je ultrazvuk bio utjeha da je sve u redu, a onda je MR pokazao da je sve otišlo kvragu. Poslali su me u Petrovu, gdje je Referentni centar za endometriozu i gdje se liječe takvi najteži slučajevi kao što sam ja. Kako u Hrvatskoj jedino dr. Ćorić izvodi takve operacije, na termin sam čekala od travnja do prosinca prošle godine - kaže Zvjezdana, kojoj su do operacije propisane antibebi pilule, no one su djelovale vrlo kratko.
- Mjesec i pol prije operacije stalno sam krvarila i iz mene su izlazili ugrušci. To je duboka zdjelična endometrioza, četvrti, uznapredovali stadij bolesti. Bol je bila podnošljiva, no teško je to reći jer se nakon godina i godina naviknete na to. Zapravo sam tek nakon ove zadnje operacije shvatila koliko sam bila bolesna. To je izraziti umor, fizička slabost, moždana magla, konstantna anemija... Možda su ljudi mislili da sam bila lijena, spora, zaboravna, smetena. Udebljala sam se pa to predbacujem sama sebi, a fizički nemam snage da se pomaknem. Tu su i užasno napuhavanje trbuha, bolne menstruacije... Ukratko, začarani krug.
Mogla sam završiti i sa stomom
U prosincu prošle godine Zvjezdana je bila na trećoj, najtežoj operaciji.
- Na debelom crijevu bila su dva žarišta, tako da su mi odstranili 10 cm debelog crijeva, i to 5 cm od anusa, što je toliko nisko da je indikator za stomu. Prije zahvata upozorili su me i na taj rizik. Operirali su me dr. Ćorić i abdominalni kirurg dr. Matošević, a operacija je trajala pet i pol sati. Dr. Matoševića nikada nisam upoznala, ali hvala mu jer je uspio postići da crijevo funkcionira i da mi je stolica u redu, a hvala i dr. Ćoriću koji se jako trudio da sve očisti. Oporavak je dug, moram paziti na prehranu, a nakon operacije sam morala i iznova učiti mokriti i vršiti veliku nuždu - opisuje Zvjezdana, ističući da je to bila velika i vrlo invazivna operacija te da još mora ojačati jer je vrlo slaba mada je to bilo prije pet mjeseci. Na operaciji joj je učinjena i resekcija maternice, pola maternice je izrezano, počišćene su ciste i priraslice, kao i bijeli plak koji endometrioza stvara na organima.
"Hajde, ženo, nije ti ništa"
- Znala sam se pitati "Zašto ja? Zašto meni?", "Jesam li radila nešto krivo?" Pa išla sam redovito na ginekološke kontrole... - prisjeća se Zvjezdana svojih misli u najtežim trenucima. No, redovite ginekološke kontrole, očito je, kad je o endometriozi riječ, znače malo ili ništa.
- Možete ispasti paranoični i tražiti MR svakih šest mjeseci ili godinu dana. Ako imate novca da si to platite privatno, super, ali tko će vam inače dati uputnicu ako nemate vidljivih simptoma? To je jako podmukla bolest. Mnogi će reći: "Vi meni izgledate savršeno normalno i zdravo", a što se događa iznutra, to nitko ne zna - kaže Zvjezdana, dodajući da joj je, dok je čekala na operaciju, bilo toliko loše da nije imala snage nizašto. Otišla bi na posao, vratila se kući, legla i ostala u krevetu do sutradan ujutro dok opet ne bi išla na posao.
- Mogu se ja srediti i izgledati super, ali nitko ne zna kako mi je. Umorna sam, možda mi mozak ne radi baš najbolje... Sretna sam što imam takav posao da mogu raditi od kuće, a i kolegice, šef i cijela radna okolina jako su mi izašli ususret. Naiđete na ljude koji vas podržavaju, ali i na one koji ne razumiju. Suočavate se s predrasudama. Nisam luda, osjećam da nešto nije u redu sa mnom, a oni vas otprave kao "Hajde, ženo, nije ti ništa" - kaže Zvjezdana, ističući da je sretna što ima predivnog partnera koji je podupire i pruža podršku u svemu. Dodaje da je, čekajući operaciju, tražila informacije na internetu jer je bila prestrašena i debelo crijevo je bilo u pitanju. Tada je pronašla udrugu "Ja sam 1 od 10" za oboljele od endometrioze i povezala se s njom.
- To je mjesto gdje se mogu obratiti za pomoć i informacije ako mi trebaju. Ili ja mogu nekome pomoći svojim iskustvom. Želim da ljudi shvate da to nije jednostavna ni lagana bolest - ističe Zvjezdana, koja drugim ženama koje su možda saznale da boluju od endometrioze poručuje neka budu hrabre.
- Bolest je sada u njima i to može završiti na sto različitih načina. Može biti jedna operacija i nakon toga uspješna budućnost, a može kao kod mene sve krenuti nizbrdo. Za kraj, poručila bih svim oboljelim ženama da se učlane u udrugu kako bi se vidjelo na nacionalnoj razini koliko nas ima i da zajedničkim snagama pokušamo doći do boljeg razumijevanja i kvalitetnije institucionalne podrške za našu bolest.