Dokazi o učinku glazbe na pamćenje neujednačeni su, no liječnici ipak uobičajeno koriste pozadinsku glazbu kao pomoćnu terapiju za poboljšanje rješavanja zadataka pamćenja kod osoba s kognitivnim oštećenjima. Nova studija Sveučilišta Oberta u Barceloni otkrila je da se pozitivni učinci glazbe na pamćenje mogu razlikovati ovisno o njezinu doživljaju.
Studija, objavljena u publikaciji Journal of Alzheimer‘s Disease, uključivala je 65 pacijenata s amnestičkim blagim kognitivnim poremećajem, koji su sudjelovali u tri pokusa. U svakom od njih trebali su promotriti 24 fotografije ljudskih lica i zapamtiti ih. Nakon deset minuta trebali su pogledati drugi niz fotografija s dvije dodatne te prepoznati one koje su već vidjeli. U prvom je pokusu glazba svirala dok su sudionici pamtili, u drugom i dok su prepoznavali lica, no ni u jednom nije utjecala na izvedbu zadatka, pokazalo se. Bio je to Bachov Koncert za čembalo u d-molu, primjer klasične glazbe koja je "između opuštajuće i uzbuđujuće i dokazano je najučinkovitija u poboljšanju pamćenja", objasnili su znanstvenici.
Emocionalni regulator
U trećem su pokusu ispitivali utjecaj uzbuđenja izazvanog glazbom na pamćenje. Postoji, naime, hipoteza po kojoj sposobnost pozadinske glazbe da promijeni slušateljevo raspoloženje i razinu uzbuđenja modulira i njegovu sposobnost pamćenja te da uzbudljivija glazba može poboljšati izvođenje zadataka pamćenja. Stoga su u ovom pokusu autori testirali i nisko i visoko uzbuđenje. U prvom slučaju pacijenti su slušali Bachovo djelo, a za visoko su uzbuđenje autori odabrali instrumentalnu verziju veselog hita iz 70-ih "Un rayo de sol". Sudionici su ispunili i upitnike: jedan za procjenu raspoloženja tijekom pokusa te drugi o glazbenom ukusu i svakodnevnoj upotrebi glazbe.Pokazalo se da učinak glazbe na pamćenje ovisi o tome kako pacijenti inače doživljavaju glazbu.
- Ako im je glazba redoviti emocionalni regulator, primjerice, pomaže im da se smire ili oraspolože, ljudima će biti lakše izvući dodatne koristi od glazbe i kada moraju nešto naučiti. Takvi su sudionici imali bolje rezultate u rješavanju zadatka pamćenja kada su slušali uzbudljiviju glazbu - rekao je voditelj studije dr. Marco Calabria, koji to objašnjava ulogom emocija u učenju.
- Potrebna je odgovarajuća razina uzbuđenja kako bi se proizveli optimalni fiziološki uvjeti za jačanje učenja. Ako se to ne postigne, kao kod klasične glazbe, nećemo bolje učiti. Što više saznamo o tome kako pozadinska glazba oblikuje kognitivne procese, to ćemo je bolje moći koristiti za kognitivnu stimulaciju - dodao je.