Sindrom uljeza ili imposter sindrom je sve učestaliji među uspješnim ljudima koji se osjećaju kao da nisu dovoljno dobri da bi zaslužili ono što su postigli.
Što je sindrom uljeza ili imposter sindrom?
Psihološki fenomen, koji nam je poznat pod nazivom sindrom uljeza, prisutan je kod čak 70% ljudi, koji se s njim suočavaju u nekom periodu svoje karijere. Ostvareni i uspješni ljudi u nekom periodu svog života razviju uvjerenje, osjećaj, da nisu dovoljno kompetentni za posao koji obavljaju i da će ih u nekom momentu razotkriti kao prevarante, donosi portal ekreator.hr.
Sindrom uljeza ili imposter sindrom je psihološko stanje u kojem osoba ima stalnu sumnju u vlastite sposobnosti i misli da je nezasluženo dobila određene pozicije, priznanja i nagrade.
Kako nastaje sindrom uljeza?
Vrijedno radite, dobri ste u svom poslu, i često dobivate pohvale od kolega ili menadžera? Pa ipak osjećate neku nelagodu u tim situacijama, i sa strepnjom očekujete da se jednom otkrije istina o vama. Ili ste tek došli u tvrtku, nakon uspješnog procesa selekcije. Izabrali su baš vas, među desetinama drugih kandidata. I umjesto da uživate u tim prvim danima na novom poslu, sad strepite da će netko od kolega ili šefova otkriti da ste prevarant i da su napravili strašnu grešku kad su se odlučili baš za vas?
Ako vam ove situacije zvuče poznato, ne brinite, niste usamljeni u tome. U pitanju je psihološki fenomen koji nam je poznat pod nazivom sindrom uljeza. A kako nam pokazuju istraživanja, čak 70% ljudi se suočava se sa ovim problemom u nekom periodu svoje karijere.
Ovaj sindrom su objelodanile psihologinje Pauline Clance i Suzanne Imes još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nije u pitanju nikakvo mentalno niti fizičko oboljenje, nego psihološki fenomen.
Ostvareni i uspješni ljudi u nekom periodu svog života razviju uvjerenje, osjećaj, da nisu dovoljno kompetentni za posao koji obavljaju i da će ih u nekom momentu razotkriti kao prevarante.
Kako nauka kaže, uzroke treba tražiti još u djetinjstvu i ranom obrazovanju.
Djeca koja su prirodno nadarena ili talentirana za neko područje, lakše ostvaruju dobre rezultate u tim područjima. Obično im škola ili sport idu od ruke, i uz manje truda postižu više nego vršnjaci.
Međutim, u nekom trenutku izazovi postaju veći. Dolazi faza kada se mora uložiti više rada da bi se usvojilo neko novo znanje ili vještina. I u tom periodu osoba počinje da veruje da nije toliko spretna i sposobna koliko drugi misle. U isto vrijeme počinje se plašiti da će i drugi ljudi to uočiti, i tako je “razotkriti”.
S druge strane, postoje i ljudi čiji prirodni talenti i nadarenost nisu bili dovoljno cijenjeni u periodu odrastanja. Oni formiraju uvjerenje da se uspjeh može postići jedino napornim radom, pa i ne pokušavaju da iskoriste svoje talente.
Kako se sindrom uljeza manifestira?
Zamislite situaciju: menadžer je sazvao sastanak da bi predstavio neki novi projekt. Svi su dobili zaduženja, i poslije sastanka diskutiraju o tome. Rade se planovi, dodjeljuju konkretni zadaci, i svatko se sprema da odradi svoj dio posla.
U toj fazi, osoba koja je sklona ili je već razvila sindrom uljeza, postaje nervozna i počinje brinuti. Brine se da nešto neće (dovoljno) dobro napraviti, da se neće snaći i da će uskoro izaći na vidjelo da je prevarant koji je nekom greškom dospio u taj tim.
Što onda radi? Dodatno se trudi oko svih detalja, radi više od drugih, i naravno završava sa uspjehom. Ali time nije zadovoljna, jer smatra da uspjeh dolazi zato što je imala sreće, zbog stjecaja okolnosti i drugih faktora, a ne zato što je sposobna i dorasla zadatku.
VIŠE O OVOJ TEMI MOŽETE PROČITATI OVDJE.