Odlučila sam nedavno da ću dijeliti neke crtice na koje naletim putem, neke sitnice koje možda samo ja vidim ili ih tek rijetki vide, a čine našu svakodnevicu lijepom i smislenom. Ideja mi je bila, i jest i dalje, da se malo više družimo, uvažavamo i poštujemo, da cijenimo ljude i sitnice koji nas okružuju. Tako sam neki dan podijelila scenu kojoj sam svjedočila, a bila je to majka djeteta koja stoji ispod vrtićkog prozora ujutro i smijući se šalje tom istom djetetu puse preko prozora. Dijete ih je sretno vraćalo nazad i bilo je divno vidjeti tako nešto iako, sigurna sam, odgajateljice u vrtićima to gledaju svakodnevno. Nisam odgajateljica i nisam majka pa mi je to bilo nešto rijetko i jako lijepo za vidjeti. Napisala sam tu crticu, u svega dvije rečenice na fejsu, postigla sam reakcije slične mojoj i ispunjenje ideje da se svi skupa veselimo. Nedugo nakon objave u inbox mi je stigla poruka osobe koju ne poznajem, ali eto, prati me. Čar ili prokletstvo društvenih mreža je u tome da te manje-više svatko može kontaktirati.
Dobra namjera
U poruci je pisalo: „Zar ne bi bilo lijepo da i ti tako ostavljaš dijete u vrtiću i da si šaljete puse?“ Nisam puno razmišljala i samo sam odgovorila, bez ikakvih dodataka i smajlića: „Bude jednom.“ Odgovorila sam tako jer, iako pomalo ušokirana porukom koju sam dobila, znala sam da je u njoj dobra namjera. Nije čak bila ni ponuda u stilu da će mi on napraviti to dijete pa da imam kome slati vrtićke puse. Jer, često bude i takvih, manje ili više nemoralnih ponuda. Prošlo je neko vrijeme od poruke i u glavi mi je nastao kaos. Zaboljela me ta poruka na više različitih razina iako sam znala da čovjek ne misli ništa ružno, dapače. No, problem jest u prvom dijelu, a to je da ne misli, tj. nije mislio prije nego je poslao tu poruku. Isto kako mnogi ne promisle prije nego nešto pitaju i/ili komentiraju. Što je vrijeme odmicalo to me više boljelo pitanje koje mi je postavio. Pokušavala sam se čak i staviti u kožu nekih žena i parova, čak i muškaraca koji se s takvim pitanjima i upitima bore jako dugo, a recimo prolaze proces potpomognute oplodnje ili posvajanja. Nisam trenutno, a nadam se ni da neću biti, ni u jednom od dva procesa, ali jesam netko tko nikad nije krio svoju ogromnu želju za majčinstvom i roditeljstvom. S godinama je ta želja, kao i mnoge, imala svoje uspone i padove, nekad sam je znala gotovo u potpunosti potisnuti drugim prioritetima i aktualnim situacijama, ali ipak je ona izvirila van i uvijek bi bila tu negdje. Što sam starija, a oko mene sve više djece, trudničkih trbuha i inih povezanih stvari ta želja je prisutnija i sve teža za nositi. Zaboljela je ta poruka puno više nego sam mislila da bude.
Kad će...
Da, bila je dobra namjera. Da, to je samo jedno pitanje, ali… U tom pitanju je još toliko toga da ne stane u ovaj tekst. Znate li da svaki put kad tako nešto nekog pitate pitate i ima li seksualne odnose? A možda je ispred vas žena koja ni najmanje u njima ne uživa zbog, recimo, ciste ili više njih. Možda je ispred vas i neka žena čiji muž/partner ima erektilnu disfunkciju? Možda je ispred vas ili iza ekrana netko tko je gay ili trans i u Hrvatskoj to jako umanjuje mogućnost ikakvog potomstva? Znate li da kad to pitate nekoga, bilo koga, da ste možda zadali veću bol nego da ste joj zabili nož ispod rebara? Čak i da to pitanje postavite nekome tko nikad nije htio imati dijete, to pitanje sigurno smeta ako ništa zato što se već s istim nebrojeno puta susreo? Možda je ispred vas netko tko je zlostavljan u djetinjstvu i ne želi imati dijete iz straha da se isto ne ponovi? A možda pred vama stoji netko tko, unatoč napretku medicine i farmakologije nikako ne uspijeva ostati u drugom stanju.
Znate li da svaki put kad pitate nekog hoće li imati dijete vi njemu ili njoj brojite jajne stanice i spermije iako niste doktor tko to isto radi u laboratoriju? I iako se jajne stanice broje drugačijim metodama (moje su pobrojane prije par mjeseci, op.a.) svaki put kad mi doleti ovako neko pitanje ili komentar čak i ljudi koji su mi bliski, moji jajnici u mojoj glavi postanu kao neki abakus i točno osjetim i čujem pomicanje kuglica, tj. jajašaca.
Čak i kad je sve fizički, seksualno i partnerski u redu, možda ste to pitanje postavili nekome tko spaja kraj s krajem i sve i da hoće ne zna kako bi financijski podnio osnovno što djetetu treba. Da, selo će reći da se to uvijek nekako sredi, da ne treba toliko brinuti i kalkulirati, da smo svi ispali ok iako možda nismo imali sve najskuplje i najnovije. Moguće je da u tome ima nešto istine, kad ti isti ne bi danas izgarali od umora, lovili svaku poslovnu priliku, samo da opet ne osjete glad koju su u djetinjstvu osjetili. I takvi će za svoje dijete, jednom kad ga budu imali, okrenuti nebo i zemlju da mu ama baš ništa ne nedostaje, od ljubavi do igračaka i hrane.
Jako me zaboljelo to pitanje koje sam dobila samo jer sam htjela podijeliti nešto lijepo pored čega sigurno svakodnevno prolazimo i ne vidimo. I možda je ta mama koju sam to jutro vidjela do trenutka da ima koga kome će slati puse preko prozora progutala more suza ne bi li do njega došla. Možda se i ona naslušala pitanja, komentara i savjeta kad će, hoće li, s kim će, kako će. Moguće je da je ona, ili pak neka druga mater, nakon što je u vrtiću ostavila to svoje godinama priželjkivano dijete otišla na terapiju jer dijete ne rješava ništa, ne liječi brakove i veze, ne popravlja traume iz djetinjstva, a tu je i treba te čitavu, zdravu i sretnu.
Ne pitajte ni mene ni susjedu ni frendicu bi li nešto bilo ljepše ili bolje s djetetom, jer ne znate što sve stoji iza Ana Kolar (36) - nema djece (za sad). Pitajte kako se netko osjeća, treba li mu/joj nešto, što je zadnje pogledao u kinu i što ga/ju veseli, ali ne i kad će i hoće li jer to pitanje, pogotovo za nas koji to želimo, stoji u ogledalu gotovo svako jutro kad peremo zube i vidimo ga skoro svake večeri s unutarnje strane kapaka. Imamo dovoljno svojih pitanja da biste nas, iz najbolje namjere, ranjavali svojima.
Do idućeg puta, razmislite prije nego ćete nekoga, potpuno nenamjerno, jako povrijediti.
Zagrljaj,
A.
Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.