Kad je prije dvije godine prošao put od šokantne dijagnoze do operacija i zalječenja raka debelog crijeva, Kristijan Schneider (40) nije vjerovao da ima snage prolaziti to još jednom. No, danas vjeruje kako bi njegova muka možda bila upola manja da su ga ranije poslali na određene pretrage. Ipak, ogromna snaga, motiv i želja da pobijedi bolest Kristijana čine čudesno hrabrim i snažnim čovjekom koji u svojoj borbi još nađe snage da pošalje poruku i drugima - ne zanemarujte svoje zdravlje i idite na preglede, ma koliko oni bili neugodni.
- Da se više radi na prevenciji, bilo bi znatno manje bolesti i dugotrajnog liječenja, a svi bi manje plaćali zdravstvenu nebrigu - kaže Kristijan. Oporavlja se od drugog ciklusa kemoterapije, iza njega je 12 rundi "ubitačnog koktela" pomoću kojeg se pokušava staviti rak pod kontrolu, odnosno uništiti ga ili zaustaviti njegovo napredovanje. PET-CT bit će odlučujući u odluci o tome kako nastaviti liječenje.
U regresiji
- Iskreno se nadam da će vijesti biti dobre, nakon prvog ciklusa pokazalo se da je bolest u regresiji. Prvi ciklus teže sam podnio fizički, puno je bilo mučnina, povraćanja i proljeva, ali drugi ciklus me psihički dotukao - kaže Kristijan, uz nadu da će njegovo daljnje liječenje biti manje invazivno. Sada je do daljnjega osuđen na odmaranje, iako, kaže, pokušava biti aktivan koliko može.
- Pokušat ću se vratiti poslu, tenisu. Imam veliku želju, ali najprije ću morati testirati svoje granice - kaže Kristijan. Zna o čemu priča, jednom je već pronašao snagu bez obzira na limite i vratio se tenisu. Prije dvije i pol godine jaki bolovi u trbuhu i zatvor doveli su ga na hitnu i do liječnika u KBC-u Sestara milosrdnica. Na operaciju je otišao s dijagnozom stenoze, a nakon nje izašao iz bolnice s dijagnozom karcinoma debelog crijeva. Između toga da prvo započnu s kemoterapijom i čekaju s operacijom ili da odmah uklone debelo crijevo, ugrade stomu i propišu kemoterapiju liječnici su se odlučili za ovo drugo. Osim što je Kristijan odbio kemoterapiju čuvši savjet da je ostavi za krajnju nuždu.
- Kad su uklonili stenozu, osjećao sam se jako dobro i mislim da je možda moglo bez odstranjivanja debelog crijeva. No, liječnici su računali da je velika mogućnost širenja raka pa su se odlučili na drastičnu operaciju. Mjesec dana nakon uklanjanja stenoze išao sam na operaciju uklanjanja kompletnog debelog crijeva, formiran je tzv. pouch (ilealni spremnik, kirurški načinjena vrećica od tankog crijeva) i privremeno sam dobio stomu pa tri mjeseca kasnije išao i na zatvaranje stome - kaže Kristijan.
Unatoč posljedicama vratio se poslu, a najviše muke zadavao mu je ilealni spremnik zbog teškog ili nikakvog kontroliranja stolice, učestalih stolica itd.
Povjerenje u liječnike
- Nisam dobio nikakve upute o tome što i kako dalje, kako živjeti s tim, bez psihološke pomoći. Život poslije operacije značio je prihvatiti situaciju i naučiti živjeti s tim te se vratiti normalnom životu. Nisam imao vremena za razmišljanje, morao sam vjerovati liječnicima. I vjerovao sam im. Iako danas, s ove pozicije, mislim da sam trebao ići na preglede puno ranije. Od 14. godine imam dijagnozu ulceroznog kolitisa, prije deset godina dobio sam i dijagnozu celijakije. Prekasno sam doznao da je ulcerozni kolitis podloga za rak. No, kako se ulcerozni kolitis smirio, nije bilo pretraga ni pregleda. Pogrešno. Kolonoskopije mi nisu ostale u najboljem sjećanju, no sada mislim da je važno otići na kolonoskopiju, pa i ako boli, to se može podnijeti, jer taj pregled mnogo otkrije i riješi s manje komplikacija. Isto tako, da sam nakon dijagnoze debelog crijeva otišao na PET-CT, vjerojatno bi se nešto uočilo ranije. Tumorski markeri, ultrazvuk i CT abdomena, što sam radio svaka tri mjeseca, pokazivali su na svakoj kontroli da je sve u redu. A onda se dogodio Australian Open, tijekom kojeg sam osjetio jake bolove u trbuhu - kaže trener, kojeg u sportskim krugovima zovu "dobra duša tenisa" zbog strasti prema ovom sportu i predanosti svom poslu tijekom kojeg je trenirao Anu Konjuh, Bornu Ćorića, Bernardu Peru, Olgu Danilović...
- Završio sam u bolnici u Melbourneu, vidjeli su da je nešto opasno i da će liječenje potrajati. Nekako su me pripremili da dođem do Zagreba, jedva sam podnio taj put, nije pomogla ni hrpa lijekova koje sam dobio, trpio sam stravične bolove i umalo umro u avionu. U Klinici za tumore operirala me abdominalna kirurginja dr. Iva Kirac, ali nije mogla učiniti puno, uzela je komadić tkiva za biopsiju koja je otkrila da je to opet karcinom. Tek sam tada upućen na PET-CT, jer vas na tu pretragu upute kad imate potvrđen karcinom, a on je pokazao da imam karcinom na stijenci tankog crijeva koji je zahvatio jetru i slezenu. Previše je raštrkan i na puno različitih mjesta pa kirurški zahvat nije opcija. Kemoterapija je za sada jedina mogućnost liječenja - kaže Kristijan. Terapija djeluje, jetra i slezena su očišćene.
Kako si olakšava? Dobio je, kaže, psihološku pomoć i savjete nutricionista, ali može jesti vrlo malo namirnica. Osim što ne jede ništa što sadrži gluten, zbog kratkog probavnog trakta ne može jesti većinu povrća i voća niti juhe. Još je u fazi oporavka od kemoterapije pa i dalje trpi bolove, ali osjeća da ide nabolje. A kuda misli i osjećaji idu, taj put slijede i djela...