Privatni album
Bez glutena, molim!

Naša novinarka o životu s celijakijom: Prije 20-ak godina odlazak u dućan bio je prava muka, a danas moja prehrana izgleda ovako

Osim što sam tek hvatala konce kako i koju količinu inzulina dati, dodatna spoznaja da ću morati hodati uokolo s "mikroskopom" ne bih li uočila mrvicu glutena u sumnjivoj namirnici me je poprilično izula iz cipela

Moj prvi susret s riječi celijakija počeo je još u djetinjstvu kada sam u prolazu zastala pred upaljenim televizorom na kojem se prikazivala mozaična emisija u kojoj su gosti dobili svu moju pažnju. Naime pričali o tome kako ne mogu praktički ništa jesti. Iako još dijete, ostala sam pod dojmom i pomislila kako je to baš teško i kako ne razumijem kako ti ljudi žive.

Nekoliko godina kasnije, ponovno sam se susrela s ovom riječi samo u drugim okolnostima. Na bolničkom krevetu pedijatrijske bolnice gdje sam nakon tek nedavno dijagnosticiranog dijabetesa tipa 1 dobila još jednu potvrdu – imam celijakiju. Sjećam se flashbacka na prikazanu tv emisiju i svih gostiju u studiju koji ništa ne jedu.

Osim što sam tek hvatala konce kako i koju količinu inzulina dati, što jesti, a što izbjegavati u širokom krugu, dodana spoznaja da ću, figurativno rečeno, morati hodati uokolo s mikroskopom ne bih li uočila mrvicu glutena u sumnjivoj namirnici me je poprilično izula iz cipela.

image
Privatni album

Što je zapravo celijakija, koji su simptomi i zašto je gluten iznimno opasan?

Ukratko, riječ je o autoimunoj bolesti upale i oštećenja sluznice tankog crijeva. Protein gluten potiče imunološki sustav na proizvodnju antitijela protiv samog sebe (autoimuna reakcija) i zato dolazi do oštećenja sluznice tankog crijeva. Posljedično tome, smanjuje se sposobnost apsorpcije hranjivih tvari iz hrane. Daljnja konzumacija glutena je u slučajevima postavljene dijagnoze opasna jer može razviti druga kronična stanja - osteoporozu, anemiju, maligne bolesti te općenito loše utjecati na kvalitetu života.

Simptomi celijakije, među ostalim, mogu biti, povremeni i kroničan proljev, nizak rast, odgođen pubertet, izostanak mjesečnice, kronična bol u trbuhu, kronični nedostatak željeza, nadutost, česti lomovi kostiju, kožni problemi i ostali simptomi. Celijakija se može razviti u bilo kojem razdoblju života.

Važno je spomenuti da je celijakija doživotna, a često ju se zna miješati s drugim stanjima koji također imaju poveznicu s unosom glutena.

To su:

Alergija na gluten - poremećaj kod kojeg se simptomi javljaju unutar nekoliko sati od unosa glutena i mogu biti povezani s dišnim sustavom (kašalj, kihanje, otežano disanje.)

Intolerancija na gluten - simptomi mogu nalikovati na one s celijakijom - nadutost, bolovi u trbuhu, no ove osobe nemaju pozitivna protutijela na celijakiju niti oštećenu sluznicu tankog crijeva.

image
Privatni album

Od sada, zaboravi na ove žitarice!

Sve spomenute simptome nisam imala. Dakle, radilo se o skrivenom obliku koji je otkriven zahvaljujuć mnogim pretragama koje sam radila po dijagnozi dijabetesa. Sjećam se i kako mi je tadašnji pedijatrijski gastroenterolog rekao kako ne smijem jesti pšenicu, zob, raž, ječam i sve one proizvode koje imaju ove žitarice u sebi ili su bile u doticaju s njima. Pa dobro što smijem?!

Naime tada, prije dvadeset i nešto godina jedini izbor koji smo imali bio je otići u pekaru ili u dućan po dvadeset deka parizera kojeg nam je teta prodavačica u hipu narezala na mašinu i prenijela s vilicom s kojom je prethodno ubola krafnu, na papir i na vagu.

Spoznaja da je sve to gluten ili je bilo u dodiru s glutenom me je šokirala. Ponovo bih se sjetila emisije iz djetinjstva. Postala sam jedna od njih! Počeci su bili uistinu teški. Tada još kao 14-godišnjakinji koja tek upoznaje svijet, brigu o mojoj prehrani, kumljenje teti u dućanu da ne koristi tu vilicu od krafne i sve druge usputne i svakodnevne mehaničke stvari koje su zapravo meni štetile, preuzeli su roditelji. Sjećam se i koliko je bilo teško napraviti bezglutenski kruh. Izbor specijalnih namirnica u prehrambenim super lancima je bio siromašan ili nikakav, a po gotove proizvode se redovito odlazilo u Austriju.

S vremenom, moje je znanje ojačalo, vještine pripreme bezglutenskih namirnica došle su do faze pravog znalca i život se jednostavno - zarolao. Počela sam putovati i dok bi netko kupovao magnete, ja bih redovito stajala ispred polica supermarketa i divila se koliko je umijeće industrije napredovalo pa sam mogla vidjeti sve više i više namirnica koje su bile u potpunosti sigurne za konzumaciju.

Smanjeni udio ugljikohidrata i celijakija? Može

Ipak, moja priča ima i onu izazovniju stranu, a ona je da industrijski bezglutenski proizvodi uglavnom obiluju ugljikohidratima i masnoćama što je za moj dijabetes jedan veliki - ne! Omča oko vrata! Visoki šećeri i rollercoasteri koje nikako ne želim. Tek sam s vremenom i raznim metodama pokušaja i pogrešaka došla do toga da si mogu napraviti primjerice svoj kruh koji nužno ne mora sadržavati ono bijelo bezglutensko brašno od kojeg će mi šećer u trenu skočiti prema gore. Shvatila sam da u smjesu mogu dodavati razne orašaste plodove i druge dozvoljene i certificirane bezglutenske namirnice poput prosa, heljde, kvinoje koje će kruh učiniti uistinu finim i bit će pogodan za moj dijabetes. Uspjeh! Voljela bih da sam ove prikupljene informacije i saznanja od samog početka znala. Uštedjela bih si puno energije i splasnulog entuzijazma. Ipak, koristim svaku situaciju da educiram dalje - poglavito sve one koji se s dijagnozama dijabetesa tip 1 i celijakije tek upoznaju.

image
Privatni album

Problemi s restoranima

Danas, 23 godine nakon po pitanju celijakije još uvijek imam probleme s odlascima u restorane. Ne, to nije takozvana bolest koju imaju mnoge slavne osobe koje žele živjeti zdravo, a često se tako iz neznanja okarakterizira. Neliječena celijakija sustavno uništava organe i kako je već napisano, može biti izuzetno opasna te unazaditi kvalitetu života i zato smatram da je važno educirati svaku osobu koja djeluje u ugostiteljsko - turističkom ekosustavu.

Iako su propisi koji određuju način implementacije bezglutenskog standarda u ugostiteljskim objektima jasni i rigorozni, smatram da bi diljem Hrvatske, budući da smo turistička zemlja, trebalo biti više hotelskih i općenito ugostiteljskih objekata koji će biti sigurni i gdje će svatko s celijakijom, bez trunke sumnje moći pojesti svoj obrok.

Moj život danas

Naravno, kao i drugi, imam izazova. Pogotovo kad negdje putujem. No, iskustvo me naučilo da uvijek nosim hranu sa sobom pa me uvijek možete vidjeti s torbom viška. Kad sam na duljim putovanjima možda kvaliteta prehrane neće biti nutritivno bogata i neću moći ispijati toplu domaću juhu, no činjenica je da neću ostati gladna. Uz to, smatram se sretnom osobom jer sam okružena osobama koje se uvijek trude imati ili mi pripremiti nešto bezglutensko, a ja im apsolutno vjerujem. Do te faze smo došli isključivo komunikacijom i zainteresiranošću. Danas, kad se prisjetim mozaične tv emisije, mogu reći da su se izbor hrane i nova saznanja znatno poboljšali. Vrijeme će pokazati u kojem će smjeru daljnje razvijanje znanosti o celijakiji napredovati. Zasad jedini lijek je sigurna bezglutenska prehrana.

Linker
14. veljača 2024 22:51