Brinuti se o bebi zahtjevno je i iscrpljujuće jednako koliko je divno i ispunjavajuće. I koliko god vi bili zaljubljeni u taj mali paketić, činjenica je da manjak sna utječe na vas fizički, mentalno i emocionalno te da ste ponekad toliko na rubu od iscrpljenosti (naročito ako uz bebu imate i još koje dijete ili možda dvije bebe odjednom) da ne želite ništa drugo nego da to divno biće napokon zaspi da možete predahnuti i napuniti baterije. Osim toga, postoji i cijela ta fama o besanim noćima koja roditelje plaši, a sigurno ćete se sjetiti koliko vas je ljudi pitalo, od bliže i dalje rodbine do susjeda i znanaca koje ste sreli gurajući bebu u kolicima - "kako spava?"
ŠTO S NAMA NIJE U REDU?
Mene to nisu pitali jer nije bilo ćoška ni ulice u kvartu na kojem nisam uspavljivala neko od troje djece, bilo drmusajući kolica i istodobno dragajući bebino čelo ili pak noseći bebicu u jednoj ruci dok drugom rukom guram prazna kolica. Zavidno sam gledala druge mame kako šeću gurajući kolica s bebom koja blaženo spava dok one istodobno čavrljaju s prijateljicom ili suprugom. A kad sam jednom vidjela u kafiću mamu kako opušteno pije kavu lagano ljuljajući nogom blizanačka kolica, ozbiljno sam pomislila da sa mnom ili s mojom djecom nešto nije u redu. Nije da nisam pokušala sjesti sa svojim blizankama na kavu: prvo bih ih teškom mukom uspavala u kolicima zastajući svako malo da umirim onu koja plače da ne probudi drugu, a onda bih se došetala do kafića moleći se u sebi da ne prođe neki bučan motor ili da netko ne viče u mobitel dok prolazi pored nas. Važno bih sjela jedva čekajući da u miru popijem gutljaj kave, ali onog trena kad bi prišao konobar i progovorio, obje bi se probudile i počele uglas plakati. Ili jedna od njih koja bi za minutu probudila i drugu. Jednostavno su se teško uspavljivale od početka, i doma i vani u kolicima.
GRČEVI PA ZUBI
I taman kad sam našla način da ih uspavam relativno brzo, počeli su grčevi pa su uspavljivanja postala još teža nego što su bila, a kad su prošli grčevi (to je trajalo dobrih nekoliko mjeseci kod jedne koja je onda vriskom budila drugu), počeli su rasti zubići pa je opet trebalo izvoditi čuda da ih uspavam. Laknulo mi je kad sam nedavno negdje pročitala da je neka majka svoju bebu uspavljivala u autosjedalici, u kojoj je beba spavala do pet mjeseci. Jer moje su cure isto toliko spavale u takozvanim "ljuljama" za bebe, jer jednostavno nije bilo načina da ih drugačije uspavam, a niti da ih preselim u krevetiće. Kad su već toliko narasle da su im ljulje postale pretijesne i prekratke, i kad sam već mislila da sam slučaj za socijalnu službu zato što mi djeca u tome spavaju, primijetila sam da im ljuljanje više ne treba i preselila ih u krevetiće. Ali i tu je bilo potrebno jednu držati za ruku, a drugoj ruku držati na čelu. Ni Jan nije bio ništa lakši spavač: trebali su mu laboratorijski uvjeti s potpunim mrakom i grobnom tišinom, osim mog pjevušenja uvijek iste uspavanke.
U kolicima mu nije padalo napamet zaspati, već sam ga prvo nosila naslonjenog na rame, a onda kad bi zaspao, spuštala sam ga u kolica koja sam gurala drugom rukom. Ali svaki šušanj bio je dovoljan da otvori oči. Kod kuće bi zaspao brže, ali onda je krenulo iskradanje iz sobe na prstima. Izlazim ja tako jedan dan iz stana, a susjeda preko puta s bebom iste dobi usisava ispred vrata i na pitanje: "Kako je mali Ante?", ona kaže: "Evo ga tu iza mene spava"...
Naslušala sam se svakakvih komentara i savjeta, od toga da "Što se mučiš, zatvori vrata, pusti da malo plaču i smirit će se" do toga da ne treba biti tišina nego "Živi normalno, zveckaj, usisavaj, rondaj, zaspat će u sekundi". Isprobala sam, ali bez uspjeha. No, danas znam ono što prije nisam znala, a to je da je s mojom djecom sve u redu, jer sada kad su starija, spavaju kao bebe. Lijepo legnu, pusa, zagrljaj, malo maženja, neka pričica i bez problema zaspu. Jedino Neli još uvijek ponekad traži ruku na očima i imat će je dok god joj to bude trebalo da mirno zaspi jer, sigurna sam, to neće trajati do fakulteta. Za utjehu svim onim mamama koje su zabrinute i lude od uspavljivanja te umorne od kritika i savjeta okoline, s vašom je bebom vjerojatno sve u redu - jednostavno se teško uspavljuje.
BEBE SPAVAČI I NESPAVAČI
Naime, među djecom, kao i kod odraslih, postoje "spavači" i "nespavači". Kako kaže perinatalna psihologinja Giulia Chiari, neka se djeca teško "isključuju" i uspavljuju, dok neka spavaju puno, često i lako zaspu.
- Spavanje djece individualno te da je svako dijete specifično. U dobi kad se više ne bude zbog gladi, mogu se javiti kolike, a potom slijedi i izbijanje zubića pa ne mogu zaspati i bude se zbog bolova i nelagode. A tu je i uvijek prisutna potreba za majčinim dodirom i toplinom te osjećajem sigurnosti koji im to pruža. I stoga je uvijek potrebno odgovoriti na djetetovu potrebu za sigurnošću i kontaktom, bilo uspavljujući novorođenče u krilu ili ljuljajući ga u naručju - ističe Chiari, dodajući da beba koja to traži i čijoj se potrebi udovolji osjeća sigurnost i mir koji su ključni za stvaranje temelja za odnos povjerenja s roditeljima u budućnosti.
OSJEĆAJ MIRA I BLISKOSTI
Osim toga, kaže, tjelesni kontakt aktivira lučenje oksitocina, hormona koji pruža osjećaj mira i bliskosti, usporava puls, snižava krvni tlak i lučenje hormona stresa kortizola, a to sve olakšava uspavljivanje.
- Korisno je znati i da, prije dubokog sna, beba prolazi kroz fazu laganog sna koja traje 20-ak minuta pa svako premještanje iz naručja u krevetić i slično, kao i izlaženje iz prostorije treba odgoditi za tih prvih 20 minuta - savjetuje Chiari.
- Velik broj metoda i savjeta za uspavljivanje beba koji se u današnje vrijeme nude polazi od pretpostavke da roditelji moraju naučiti neke specifične strategije. Pritom zaboravljaju ključni aspekt, a to je važnost osluškivanja djeteta i odnos koji se s njim gradi iz dana u dan - ističe Chiari, dodajući da je prvi korak prema pronalasku rješenja znati uhvatiti signale koje dijete šalje (da je pospano, gladno, uplašeno, da treba dodir...) i imati dovoljno povjerenja u sebe da se na njih instinktivno odgovori.
Važno je istaknuti da svako dijete ima svoje specifičnosti, kao što su specifični i odnosi između djeteta i roditelja ili drugih osoba koje se brinu o njemu, pa stoga ne postoje univerzalne metode. Čak i kod istog djeteta ono što funkcionira s mamom, ne funkcionira s tatom ili bakom.
ŠTO NIKAKO NE RADITI
- No, općenito je poželjno da se bebe uvijek stavljaju spavati u isto vrijeme i po mogućnosti na istom mjestu, ili barem u sličnom okruženju, tako da steknu naviku i ritam kada je vrijeme za spavanje - savjetuje Chiari. Sigurno ste čuli za metodu "ostavljanja bebe da plače" u koju se mnogi kunu, a meni se uvijek činila prilično okrutna pa nisam ni pokušavala iako su me nagovarali. Perinatalna psihologinja upozorava da se takve metode ni u kojem slučaju ne bi smjele primjenjivati.
- Beba prestaje plačem dozivati roditelje jer oni ne odgovaraju (zbog čega se čini da metoda funkcionira), no ustvari ne uklanja potrebu za utjehom i kontaktom, a uz to u djetetovu tijelu ostaje visoka razina hormona stresa kortizola, što ostavlja posljedice - upozorava Chiari.
Slušajte instinkt, ali i eksperimentirajte
Najbolji način da pokušate ubrzati prijelaz iz budnosti u san nije nikakva komplicirana strategija, već neka od instinktivnih mjera.
KRETANJE
Ljuljanje u naručju intenzivnije ili laganije, sjedenje s djetetom u stolici za ljuljanje, ljuljanje djeteta u ljuljama za bebe, njihanje ili lagano ritmičko poskakivanje s djetetom na pilates lopti (ovo je djelovalo kod Jana kad je imao kolike), vožnja u kolicima po ravnom ili neravnom terenu, pa čak i vožnja autom.
KONTAKT
Držanje djeteta u naručju, u krilu, draganje, masiranje, dojenje, držanje za ruku ili položen dlan na tijelo djeteta, kao i lagano prelaženje prstom po čelu iznad nosa ili po obrvama (to je kod mene u jednoj fazi djelovalo, ali samo s jednom blizankom).
GLAZBA I ZVUKOVI
Pjevušenje pjesmica (kod Jana je, na primjer, "Zeko i potočić" činio čuda, a kod blizanki je u jednom periodu pomagala pjesmica "Leptiriću, šareniću"), slušanje zvukova prirode, neke bebe uspavljuje gradska vreva, takozvana bijela buka (zvuk fena, usisavača), pričanje priča neovisno o tome što ih beba još ne razumije...
OPUŠTAJUĆI RITUALI
Od pomoći mogu biti i opuštajući rituali prije spavanja, poput tople kupke ili maženja u krevetu.