Perfekcionizam je zavladao našim životima i sve što nije savršeno nas posramljuje. Mi moramo biti savršeni, bogati, uspješni, moramo imati najbolje aute, kuće, djeca moraju donositi petice, prijatelji nam moraju zavidjeti. U tom vrtlogu iskrivljenih vrijednosti sram stoluje, govore terapeuti u emisiji Bez brige s Dijanom na gloria.hr.
Dječja sjećanja
Ipak, sram je loša, toksična i opasna emocija. Sramimo se jer smo podbacili, jer su drugi bolji, jer se osjećamo bezvrijedno.
Sramimo se u odnosu na sebe, a onda i u odnosu na druge. Korijene te devastirajuće emocije opet tražimo u ranoj fazi kada smo nagonski napravili nešto, što je majku izbezumilo, a njezina pretjerana reakcija nas je posramila. Sramimo se jer naš tata nije veći od drugih, jer nije jači i nije svemoguć. Trajno bilježimo ta dječja sjećanja i svaka kompetitivna situacija ponovno aktivira taj osjećaj.
VIŠE O OVOJ TEMI ČITAJTE NA PORTALU GLORIA.HR