Piše: Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje
‘‘Imam osjećaj kao da u meni postoji nešto ‘‘tvornički‘‘ neispravno, kao unutarnji osjećaj neadekvatnosti. Ne želim da drugi razumiju i vide me iznutra. Umorna sam i ne da mi se više glumatati pred drugima da sam super jer uopće nisam dobro. Inače se ne mogu požaliti na život jer naizgled sve je ok. Iako me drugi vide uvijek ‘‘dobro raspoloženu‘‘ i nasmijanu, dotjeranu, financijski dobro zbrinutu, dobar posao, partnera koji me voli… ja se svejedno nikad ne osjećam dovoljno dobro i što će drugi misliti o meni. Što mi je? Smeta mi i to što iz čista mira znam reagirati agresivno kako bi se ‘‘zaštitila‘‘. Također me troši i to što sam često drugima na raspolaganju i rame za plakanje. Sve me to umara i troši jako puno moje energije. Možete li mi pomoći‘‘?
Ovo je jedan od tipičnih profila osoba koje imaju podsvjesno lošu sliku o sebi. U nekom trenutku to su osvijestili i potražili pomoć jer su se kako kažu umorili da budu nešto što nisu.
Rad na sebi
Zašto vam je toliko bitno što će drugi misliti o vama?
Jedna od nezaobilaznih tema u radu sa sobom je samopoštovanje odnosno slika o sebi. Stoga me gore spomenuto iskustvo potaknulo da podijelim s vama moja razmišljanja o tome zašto nam je toliko važno što drugi ljudi misle o nama?
Nevjerojatno je koliko samo truda, vremena i energije kao i brojnih neadekvatnih obrambenih mehanizama ljudi ulažu u neko lažno očuvanje vlastite slike o sebi. Pa da vidimo zašto nam je toliko važno da sakrijemo svoju nutrinu bića odnosno sve one aspekte ličnosti koji nam se ne sviđaju kako bi se drugima prikazali u super pozitivnom svijetlu.
Sasvim sam sigurna da se velik broj naših emocionalnih izazova i problema s kojima se svakodnevno suočavamo zapravo potječe od naše opterećenosti o tome što drugi misle o nama.
Iz prizme vlastitog iskustva i pomažući mnogima koji žele popraviti svoju lošu sliku o sebi odnosno svoje samopoštovanje i samopouzdanje, uvidjela sam da smo na neki način zapravo svi programirani da mislimo o tome što će drugi misliti o nama, kako ću se ja osjećati u vezi toga i hoće li se mišljenje drugih loše odraziti na moj život. To je loš obrazac za našu psihu jer upravo zbog te predodžbe, ljudi često dozvoljavaju da mišljenja i sudovi drugih ljudi, dovode u vezu s vlastitom vrijednošću odnosno predodžbe o tome koliko ja vrijedim ili ne vrijedim u očima drugih.
Zato je jako važno pozabaviti se mislima i brigama o tome što drugi misle o vama, jer vas to umara i dovodi u ne resursna i stresna stanja, anksioznost ili neke psihosomatske manifestacije. Procjenom sebe na osnovu tuđeg mišljenja, dolazimo do zaključka koji postaje naša istina o tome - ‘‘jesam li ja ili nisam u redu i koliko zapravo vrijedim, a vrijedim toliko koliko dobroga ili lošeg drugi misle i govore o meni‘‘.
Upravo je jedan od naših najvećih izazova s kojim se nosimo čitav život, a poglavito dok smo mlađi, ljepši, uspješniji… ta slika koju imamo o sebi nas prati dok smo živi i uljepšava ili poružnjuje naš život. Drugim riječima, sve ono što ja mislim o sebi i način na koji definiram sebe, odredit će to kako ću se ja osjećati u vezi sebe.
Što se krije iza loše slike o sebi?
Ako o sebi mislimo loše onda smo naprosto osuđeni na neugodne osjećaje srama, a sram je odraz vlastitog doživljaja sebe i svoje ličnosti pred drugim ljudima. Loše je što je stid često popraćen anksioznošću. On je složena emocionalna reakcija koju usvajamo u ranom djetinjstvu. Manifestira se u različitim oblicima i zapravo je osjećaj koji nam podsvjesno uzrokuje najviše patnje i bola iz jednostavnog razloga - u trenutku stida povrijeđeno je iznutra moje ljudsko ja.
Ako prolazan, onda je stid baš kao i svaka druga emocija sasvim ok. Nije OK ako i kada preraste u dio naše ličnosti i osobne predstave o sebi, jer nas kontaminira iznutra.
Osobe kod kojih je u intenzivnoj mjeri prisutan osjećaj stida razmišljaju o sebi na jedan veoma specifičan, rekli bismo ružan način. U biti su takve osobe sklone lijepiti sami sebi određene naljepnice putem kojih u cjelini definiraju svoje biće. Stid je često simptom (posljedica) sagledavanja sebe kao nevrijednog i oštećenog bića, gubitnika ili još neki grubih naljepnica koje sebi pripisuju da su odvratni, prljavi, nekompetentni, bezvrijedni, da ih nitko ne voli, prazni, neadekvatni u najširem smislu riječi.
Koja je funkcija stida?
On nam služi kako bismo se obranili od različitih vjerovanja o sebi, no problematično je to što se takva vjerovanja uglavnom vežu uz ideje o tome da smo nekompetentni, nedovoljno sposobni, nedovoljno dobri i uspješni, nedovoljno cijenjeni, voljeni ili prihvaćeni od strane drugih, da smo nepoželjni. Da ponovim još jednom - iza podsvjesnog osjećaja stida stoje nečija vjerovanja tipa - nevoljen, napušten, tjelesno neadekvatan, ružan, slab, prazan, zaboravljen, gubitnik...
Obrambeni mehanizmi koji nas od njega ‘brane‘
Ako znamo da stid proizlazi iz ideje o neadekvatnosti svoga selfa, nije ni čudo što mnogi posežu za različitim obrambenim mehanizmima kako bi se ‘‘zaštitili‘‘ i od sebe i što je još važnije od drugih. Kako bi sakrili ‘‘ružnu istinu‘‘ o sebi.
Jedan od čestih mehanizama obrane od stida je PORICANJE. Budući da u osnovi intenzivnog osjećaja stida leži duboko ukorijenjeno vjerovanje o sebi ‘‘nisam dobro sama sa sobom‘‘, u cilju očuvanja vlastite slike o sebi ljudi najčešće izbjegavaju i poriču sve ono u vezi njih samih što bi oni ili eventualno netko drugi mogao procijeniti kao negativnu stvar. Zato takvi ljudi veoma često burno reagiraju na kritiku, defenzivni su u nastupu i netolerantni prema drugima. Osobe koje rade na sebi i malo su sebe bolje upoznale, shvatili su da zapravo mogu najviše učiti iz vlastitih grešaka i kritika od strane drugih ljudi, naravno samo ako su te kritike konstruktivne a ne zlonamjerne.
AROGANCIJA je također jedan od mehanizama kojim se mnogi služe u borbi protiv osjećaja stida. Ona se najčešće pokazuje putem dva vida ponašanja: veličanje sebe i ponižavanje drugih. Osobe koje sebe veličaju, suštinski se brane od stida i doživljaja vlastite neadekvatnosti tako da sebe postavljaju u superiornu poziciju u odnosu na druge. Tako osoba s manjkom samopoštovanja uvjerava sebe da doista vrijedi više od drugih i tako štiti neadekvatnu sliku koju ima o sebi.
Nažalost jako je puno i onih koji se zbog osjećaja vlastite neadekvatnosti brane kroz ponižavanje i omalovažavanje drugih. Takvom vrstom ponašanja osoba koja ponižava drugoga, nastoji potaknuti osjećaj nekompetencije i slabosti kod druge osobe, pa se kroz ponižavanje drugih osjeća bolje u vezi sebe. ‘‘Cijena‘‘ ovakvih ponašanja odnosno mehanizama obrane je visoka jer se na kraju priče takvi ljudi osjećaju još više otuđeno od drugih i s još jače izraženim osjećajem usamljenosti, a njihov život postaje vječna borba za samodokazivanjem i predstavljanjem sebe pred drugima kao više vrijednim bićima od drugih. Posljedica zauzimanja ovakve pozicije u odnosu na druge dovodi do potpunog odsustva bliskih emocionalnih odnosa.
Zauzimanje tzv. NEVIDLJIVE POZICIJE u odnosu na druge, još je jedan od mehanizama prikrivanja vlastitog doživljaja neadekvatnosti. Bojeći se da drugi ne uoče njihovu neadekvatnost, takve se osobe u prisustvu drugih ponašaju krajnje pasivno i inhibirano. Nadam se da vam je jasniji pojam o osjećaju stida koji može biti toliko autodestruktivan i koji se svodi na percepciju jedne krajnje negativne slike o sebi odnosno ulaganje velikog napora i energije kako bi to sakrili (potisnuli) od sebe i od drugih.
Stoga se svi oni koji imaju duboko i podsvjesno ukorijenjenu lošu sliku o sebi, najčešće suočavaju s problemima emocionalno-psihičke prirode, a koji se manifestiraju na jedan od sljedećih načina: ‘‘Gluma‘‘ i pretjerano udovoljavanje drugima; auto destrukcija; zaokupljenost samim sobom; strah od odbacivanja; kompulzivno i ovisno ponašanje.
Gluma i pretjerano udovoljavanje drugima
Jedan od načina ponašanja koji se pokazuje kao najčešće korišten kod osoba koje o sebi misle loše, je ‘‘gluma‘‘ i pretjerano udovoljavanje drugima. Oba obrasca počivaju na ideji „moram biti ono što drugi očekuju od mene. Moram kreirati takvu sliku o sebi koja će osigurati da se svidim drugima, u protivnom ako pokažem svoju pravu stranu, drugi bi me garant napustili/odbacili‘‘.
To znači da se osoba trudi svim silama kako bi se svidjela drugima tako što kod njih stvara onu sliku za koju vjeruju da je poželjna. To je problematično, a problem se ogleda u tome da ako se na ovaj način i svidite drugima oko kojih se toliko trudite, osjećate se kao muljatori jer ste u dubini duše svjesni da vas ti drugi nisu zavoljeli onakvim kakvi jeste stvarno, nego im se svidjela samo vaša maska koju im prezentirate iz straha da ne uvide vašu pravu stranu i da vas ne odbace.
Auto destrukcija
Osobe koje imaju lošu sliku o sebi su uvjerene da su neadekvatne i da ne vrijede, stoga često prokrastiniraju i odustaju od svojih ciljeva odnosno sabotiraju sebe u ostvarenju životnih planova. Ovakav obrazac ponašanja počiva na ideji „Ništa ne vrijedim! Što god započnem neće biti dovoljno dobro tako da uopće i ne vidim razloga i smisla da se trudim‘‘!
Zaokupljenost samim sobom (egomanija)
Osobe koje koriste ovakav obrazac obrane stavljaju sebe u centar svega, očekujući da uvijek budu u centru pozornosti i po mogućnosti da im se drugi dive. Za razliku od ljudi koji se brane od stida svojim nastojanjem da budu ‘‘nevidljivi‘‘, zaokupljenost samim sobom predstavlja težnju osobe da bude centar svačijeg svijeta i da tako dokazuju sebi da vrijede kao osoba. Prikupljanjem tuđe pažnje koja im pomaže da se osjećaju dobro u svojoj koži, oni se brane od ideje da s njima nešto nije u redu. Počiva na ideji ‘‘Ako budem u centru pažnje i imam priliku pokazati drugima kako neke stvari bolje znam i radim time dokazujem da vrijedim‘‘.
Strah od odbacivanja
‘‘Ako se nekome ne svidim, to je dokaz da nisam dovoljno dobar i da ne vrijedim‘‘. Ovo je ideja na kojoj počiva strah od odbacivanja. Uz ovakav obrazac razmišljanja, osoba je sklona izbjegavati sve one situacije u kojima procjeni da postoji neki ‘‘rizik‘‘ da se nekome ne svidi odnosno mogućnosti da bude odbačena. Jedan od načina da se izbjegne tuđa osuda ili odbacivanje koje bi za osobu bilo samo još jedan dokaz njezine neadekvatnosti upravo je to emocionalno povlačenje i držanje drugih na distanci. Tako osoba s lošom slikom o sebi pribjegava često izbjegavanju emocionalnih odnosa s osobama suprotnog spola jer žive u krivom vjerovanju da bi ih ta druga osoba mogla odbaciti i saznati ‘‘surovu istinu‘‘ kakvi su oni uistinu.
Kompulzivno i ovisno ponašanje
Kompulzije se mogu manifestirati kao emocionalno prejedanje, konzumaciju psihoaktivnih supstanci i alkohola, čime se osoba ‘‘oslobađa‘‘ napetosti koja je vezana za negativno poimanje sebe i osjećaja stida s kojim se bori. Znanstvena istraživanja su pokazala i dokazala da je osjećaj stida i neadekvatnosti vrlo često udruženo s različitim aspektima ovisnog ponašanja. Drugim riječima, što je izraženiji osjećaj vlastite neadekvatnosti, osoba je u većoj mjeri sklonija da poseže za različitim tzv. ‘‘sigurnosnim ponašanjima‘‘ koje će joj osigurati instant osjećaj opuštenosti kroz - prejedanje, konzumiranje alkohola i droga.
Kako popraviti vlastitu sliku o sebi?
Ako se želite osloboditi osjećaja stida koji se podmuklo krije kao uzrok vaše loše slike o sebi, onda je prije svega potrebno naučiti misliti o sebi na jedan drugi resursni način. To znači da naučimo sebe prihvatiti kao cjelinu, sa svim našim vrlinama i manama, jer tko je uopće savršen? Bezuvjetno prihvaćanje sebe sigurno je jedan od najčešćih koncepata o kojem se puno piše i čita, a s druge strane je jedan od koncepata koji je najizazovniji i najteži za usvajanje. Ako se želimo osjećati dobro u vlastitoj koži, moramo početi upoznavati sebe, i početi se postupno oslobađati svih gore navedenih vjerovanja i loših obrazaca ponašanja kako bi se zaštitili od stida koji generira poimanje loše slike o sebi i okida mnoge psihičke poremećaje a dugoročno i psihosomatske bolesti. Prvo treba prepoznati sva ta vjerovanja na podsvjesnoj razini koje si osoba pripisuje tipa - kreten, gubitnik, nesposoban, jadan, slabić, nikad dovoljno dobar, neadekvatan…i onda započeti proces iscjeljenja i integracije.
Vrijedim unatoč svim svojim manama i greškama
Rad na sebi kroz upoznavanje i prihvaćanje sebe nije nimalo lagan i jednostavan put. Taj proces počinje zapravo vrlo jednostavnim prihvaćanjem sebe kao nesavršenog bića. Jednom kada se bolje upoznate i prihvatite sebe kao takve, vrlo vjerojatno ćete, uz neke dodatne napore, naučiti i kako se osloboditi od svih tih krivih vjerovanja koje si pripisujete i samim tim postati manje osjetljivi na to što drugi misle o vama. Kroz prihvaćanje vlastite sklonosti da svi griješimo, bit ćete u prilici učiti iz vlastitih grešaka, što znači da u budućnosti manje griješite. I ono najvažnije, nestat će blokade - nećete se više kočiti u vlastitom razvoju iz straha od tuđeg negativnog mišljenja ili grešaka.
Ako ja o sebi mislim loše, nije li onda doista svejedno i nevažno jesam li se ja svidjela drugima ili nisam, jer sve ono što osjećam prema sebi ovisi od onoga što ja o sebi mislim. Dobra je vijest i ohrabrujuće to što smo i vi i ja te osobe koje mogu vlastitim radom na sebi, zalaganjem i upornošću promijeniti svoj način toksičnog razmišljanja koje se manifestira u auto refleksiji dobre ili loše slike koju imamo o sebi, i na koncu dana naučiti kako da prihvatimo sebe upravo takvima kavi jesmo. Možda nije lako i jednostavno, ali je itekako moguće. Ovisi o vama.