Iako su najčešće dobroćudni i prolazni, osipi kod djece roditeljima su veliki razlog za brigu, osobito oni koji su zarazni te oni koji mogu životno ugroziti dijete pa je potrebna hitna intervencija. No, ima i onih koji su znak ozdravljenja. Evo što trebate znati o osipima.
RODIN UGRIZ (nevus simplex)
Crvenkasta ili ružičasta promjena na glavi, zatiljku ili vratu, a može biti i na čelu ili nosnici. Često ga nazivaju i poljubac anđela, a medicinski naziv je nevus simplex. To je najčešća promjena na koži novorođenčeta i vidi se od prvog dana života. Rodin ugriz je nakupina sićušnih krvnih žila - kapilara ispod kože. Bezopasna kožna promjena koja s vremenom izblijedi.
PERIORALNI OSIP (perioralni dermatitis)
Obilježen je promjenama kože oko usana (perioralno). Može zahvatiti i kožu oko nosa te ispod očiju ili cijelo lice. Koža je crvena uz pojavu mjehurića, prištića ili sitnih ružičasto-crvenih promjena te se obično nježno ljušti. Najčešće nastaje zbog pojačanog slinjenja djece uslijed ili neposredno prije izbijanja zuba ili zbog korištenja duda. U terapiji se koriste kreme iz slobodne prodaje, a u slučaju jakih promjena propisuju se blage kortikosteroidne kreme.
PELENSKI OSIP (pelenski dermatitis)
Najčešće se javlja od šestog mjeseca. Mokra pelena jedan je od uzroka, ali se javlja i uslijed proljevastih stolica koje iritiraju kožu. Proljevi su češće uzrokovani virusnim infekcijama, a rjeđe bakterijskim ili kao nuspojava primjene antibiotika. Osip u pelenskoj regiji obično se javlja i u vrijeme uvođenja novih namirnica, pogotovo voća i voćnih sokova. Jednokratne pelene i upotreba vlažnih maramica mogu biti uzrok pelenskog osipa, no sve pelene i vlažne maramice nisu jednake, a ono što je dobro jednom djetetu ne mora biti dobro i drugom. Pelene je potrebno mijenjati što češće, svaka dva sata, mora se promijeniti i noćna pelena. Kod mijenjanja pelena pelensko područje treba oprati mlakom vodom i vatom, a ne vlažnim maramicama, potom ga dobro osušiti i namazati kremom ili masti, obično neutralnom kremom u kombinaciji s kremom na bazi cinkova oksida. Ako se dermatitis ne povuče uz kreme ili se proširi, uvodi se krema ili mast koja sadrži kombinaciju antibiotika i antimikotika (protiv bakterija i gljivica, koje najčešće nalazimo kod pelenskog osipa), od pet do sedam dana.
VODENE KOZICE (varičele)
Dječja osipna bolest koju karakterizira velika zaraznost, a uzrokuje ju virus varicella-zoster, koji kod osoba koje su preboljele vodene kozice može kasnije tijekom života dovesti do herpesa zostera. Vodene kozice šire se kapljičnim putem, preko zraka ili u kontaktu s kožom bolesnika. Inkubacija je od 10 do 20 dana. Počinje s povišenjem tjelesne temperature, malaksalosti i karakterističnim osipom. Osip izbija prvo na trupu u obliku nekoliko malih crvenih točkica koje se ubrzo napune tekućinom stvarajući mjehuriće. Zatim se širi na vrat, vlasište, lice i ekstremitete. Mjehurići se raspuknu i pretvaraju u svjetlosmeđe krastice koje polako tamne dok ne otpadnu, uglavnom 14 dana od početka bolesti. Kada svi mjehurići nestanu i ostanu samo krastice, dijete više nije zarazno. Terapija je simptomatska: snižavanje temperature, antihistaminik na usta zbog jakog svrbeža, pjene za hlađenje koje se kupuju u slobodnoj prodaji i obično sadrže prirodne sastojke (ekstrakt aloe vere, kamilice i lavande), rashlađujuće tvari i ovlaživači, a preporučuje se i kupanje djeteta u hipermanganu (antiseptik). Premda nije dio obaveznog kalendara cijepljenja, dostupno je i cjepivo za vodene kozice koje se daje nakon prve godine u dvije doze s razmakom od dva mjeseca.
TRODNEVNA VIROZA ILI ŠESTA BOLEST
Uzrokuje ju humani herpesvirus 6 (HHV-6). Obično počinje s povišenom tjelesnom temperaturom i nervozom, bez drugih simptoma. Povišena temperatura traje oko tri dana, snižava se antipireticima. Obično treći dan temperatura padne i tada počinje izbijati pjegavi, crvenkasti osip koji se prvo javlja na trupu, da bi se zatim brzo proširio na vrat, lice i ekstremitete. Osip ne svrbi i blijedi na pritisak. Znak je ozdravljenja i za dan do dva počinje blijedjeti, potom potpuno nestane.
ŠARLAH (skarlatina)
Najčešće počinje kao streptokokna upala grla uz povišenu temperaturu, grlobolju, glavobolju, mučninu i povraćanje. Često prvi simptom mogu biti samo bolovi u trbuhu, nakon čega se razvije gnojna angina uz žarko crvenu sluznicu ždrijela i mekog nepca uz velike tonzile, koje su također žarko crvene s vidljivim bjelkastim naslagama. Jezik je u početku obložen, a oko četvrtog dana bolesti postaje otečen s povećanim okusnim pupoljcima i malinasto crvene boje pa ga zovemo "malinasti jezik". Osip po koži izbija prvog ili drugog dana bolesti, najprije zahvaća vrat, trup i ekstremitete. Najgušći je na pazusima, donjem dijelu trbuha i s unutrašnje strane bedara. Nisu zahvaćeni dlanovi i tabani. Osip je sitno točkast, crven sa sitnim papulama poput guščje kože i na opip je hrapav, a nastaje kao posljedica pretjerane reakcije imunosnog sustava na molekule koje proizvodi streptokok. Blijedi trećeg dana, a oko sedmog nastaje ljuštenje kože, što je tipično za šarlah. Liječi se antibiotikom deset dana.
PETA BOLEST (infekciozni eritem)
Infektivna bolest laganog kliničkog tijeka koju uzrokuje parvovirus B19. Najčešće obolijevaju djeca od pete godine do tinejdžerske dobi, a prenosi se kapljičnim putem. Karakterizira je krupnomrljasti osip koji se javlja na mahove i u fazama, pretežito na licu te na ekstremitetima. Posebno obrazi mogu biti izrazito crveni, pa se zna reći da dijete ima "ispljuskane obraze". Promjene se spajaju i šire, a u središtu koža blijedi te nastaje karakterističan crtež poput zemljopisne karte ili mreže. Mogu se javiti tamnocrvene mrlje na sluznici ždrijela. Liječenje u pravilu nije potrebno, kao ni mjere izolacije djece zbog lagane prirode bolesti i zato što su djeca zarazna i prije izbijanja osipa. Kad osip izbije, smatra se da dijete više nije zarazno.
BOLEST USTA, ŠAKA I STOPALA
Uzrokuje ju vrsta enterovirusa (Coxsackie virus) i razvija se 3-5 dana nakon kontakta s virusom. Prenosi se prljavim rukama, kašljanjem i kihanjem i preko zagađenih predmeta. Obično se javlja u ljetnim mjesecima kada su djeca više u kontaktu, na bazenima ili u morskim plićacima. Bolest obično počinje s povišenom tjelesnom temperaturom koja može biti i jako visoka, ali ne traje dulje od dan-dva. Uz to dijete može biti lošijeg općeg stanja, uz malaksalost, grlobolju i odbijanje jela i pića. Nakon 1-2 dana od pojave prvih simptoma uočavaju se promjene na sluznicama i koži. Na sluznici usne šupljine i jeziku javljaju se crvenkaste mrljice koje se ubrzo u središnjem dijelu razvijaju u mjehurić, a pucanjem mjehurića nastaju plitke ranice, aftice. Dijete te promjene jako peku i odbija jesti, pa i piti,što može uzrokovati dehidraciju. Istovremeno se na šakama i stopalima razvija osip koji izgleda poput crvenkastih mrljica, uzdignutih, a ima i promjena koje nalikuju na mjehuriće. Bolest obično spontano prolazi za 7-10 dana. Kada zacijele, kožne promjene ne ostavljaju ožiljke, ali se nekoliko tjedana nakon ozdravljenja koža može ljuštiti, čak uz otpadanje noktiju. Zahvaćeni nokti ponovno narastu bez liječenja i bez posljedica. Liječenje je simptomatsko lijekovima za snižavanje temperature, uz pojačan unos tekućine (obično djeci odgovara piti hladnije piće ili jesti jogurt ili puding, pa čak i sladoled, a ne kiselo, gazirano i vruće). Nakon jela potrebno je špricati usnu šupljinu sprejevima koji sadrže lokalni anestetik kako bi se smanjila osjetljivost sluznice i omogućio unos tekućine.
IMPETIGO (piodermija ili "slatke kraste")
Bakterijska bolest kože koju najčešće uzrokuje Staphylococcus aureus, a rjeđe beta-hemolitički streptokok (prvenstveno skupine A). Najčešće se vidi u djece od druge do pete godine, iako i starija djeca mogu imati impetigo. Obično se javlja u toplim, vlažnim uvjetima, prenosi se prljavim rukama. Obično nastaje nakon neke ozljede ili uboda insekta kada kroz oštećenje u kožu uđu bakterije. Počinje kao mjehurići ispunjeni žutom ili prozirnom tekućinom, koji kasnije pucaju i nastaju tanke i smeđe kraste. Liječi se lokalnom antibiotičkom terapijom. Ako ima samo nekoliko kožnih promjena, primjenjuje se mupirocin mast, a ako se impetigo proširi po koži i promjene su brojne, uz lokalnu terapiju koristimo i oralne antibiotike, najčešće sedam dana.
ATOPIJSKI DERMATITIS
Prvi simptomi bolesti najčešće se pojavljuju već u dojenačkoj dobi. Osip na licu kod djece praćen svrbežom i suhoćom kože najčešći je znak atopijskog ekcema. Naziva se i neurodermitis te je najčešći alergijski osip kod beba. Liječi se eliminacijskom dijetom (izbacivanjem nutritivnog alergena iz prehrane), korištenjem masti, antihistaminikom. Zbog stalnog svrbeža dijete si može oštetiti kožu i dovesti do sekundarne bakterijske infekcije. Tada se primjenjuju antibiotičke masti i kreme.
ERYTHEMA MIGRANS
Osip po koži koji je klinički indikator lajmske borelioze (uzrokuje ju bakterija Borrelia burgdorferi, a prenose zaraženi krpelji). Kožne promjene počinju kao crvena makula ili papula, obično na bedrima, stražnjici i pazusima te na trupu, najčešće unutar tri tjedna od uboda krpelja. Crvenilo se širi, često s centralnim blijeđenjem. Liječi se antibiotikom. Ako osip prođe neprimijećen, tjednima, mjesecima i godinama kasnije mogu se javiti neurološki, srčani ili zglobni poremećaji. Kako ukloniti krpelja? Dezinficirati pincetu antiseptikom i zahvatiti krpelja što bliže glavi te ga izvući laganim povlačenjem. Potom na kožu staviti antiseptik.
DERMATOMIKOZE
Promjene kože, vlasišta i noktiju koje uzrokuju gljivice. Najčešća je mikrosporija (uzročnik Microsporum canis). Prijenosnik gljivice na dijete je najčešće zaražena mačka. Promjene se očituju kao kružno crvenilo, rubno ljuštenje, pucanje kože, obično uz svrbež. Na kružnim promjenama u vlasištu često otpadne kosa. Promjene se teško liječe, posebno na vlasištu i noktima. Liječenje je antimikoticima lokalno, a ako se jako proširilo i zahvaća nokte i vlasište, i oralnim antimikoticima.
PETEHIJE
Potkožne crvene mrlje koje nastaju zbog pucanja vena i kapilara uslijed čega iz njih iscuri krv u potkožje. Obično se pojavljuju u većem broju sitnih promjena na koži, koje ne svrbe, bezbolne su na dodir, boja varira od crvenkaste, plavkastoljubičaste do tamnosmeđe, na pritisak koža ne blijedi. Promjena boje uzrokovana je razgradnjom crvenih krvnih stanica i hemoglobina. Najčešće nastaju zbog lakših mehaničkih ozljeda, kod nošenja težih stvari na ramenu, pritiska ili dugotrajne iritacije kože, npr. pritisak bebinih nogu na sjedalicu. Petehije se vide i uslijed povraćanja ili jakog kašlja, kada se zbog naprezanja javljaju promjene obično na licu i vratu. Mogu biti povezane i s alergijskom reakcijom na određene lijekove. Promjene mogu uzrokovati i infekcije virusima (mononukleoza, citomegalovirus), kao i bakterijske infekcije (šarlah). Nastaju i uslijed smanjenog broja trombocita (obično u sklopu virusne infekcije), ali i kod sepse i leukemije. Kod petehija treba biti izrazito oprezan u otkrivanju uzroka te pravodobno reagirati.