Svima nama treba u nekom trenutku nadahnuće, inspiracija da se maknemo s mrtve točke jednoličnosti, od izrazitog prikaza površnosti, beskonačno ponavljanih riječi, kao da nam obnavljaju shvaćanje svjesni da ga malo pomalo gubimo. Je li moguće da ćemo se kroz vrijeme u potpunosti izgubiti kao ljudska vrsta jer se više bavimo trendovima, brandovima, zbog konzultacija s virtualnim umjesto s ljudskim? Zar će nam se i vrane na kraju smijati? Za svako prosvjetljenje čovjek mora imati strpljivosti. Sigurna sam da nitko ne želi sjediti u vlaku smrti.
Jesu li ovo sudnji dani najavljivani, a mi ih uzimamo ‘zdravo za gotovo‘? Je li neka neobična ludost zamračila postojanje duše? Jesmo li svjesno postali besvjesni i zašto smo jedan dan anđeli, a drugi demoni? Jesmo li svjesni da nam se raspoloženja u jednom danu mijenjaju do neprepoznatljivosti? Zar nismo primijetili da naš život izgleda kao da se vozimo u podmornici, a nitko nije educiran kako se njome upravlja. Djelujemo kao začarani čitajući informacije koje se mijenjaju kao na traci, čije nam značenje prekratko znači. Ljubav smo pretvorili u oportunizam. Moramo postati povratnici. Neki su rođeni da dizajniraju prekrasne cipele, neki da nas nahrane delicijama kulinarstva, neki da iz suhe zemlje naprave plodno tlo …a neki da iz vrtova duše izvuku poneke kapi mudrosti koje će čovjeka vratiti na put s kojeg je sišao, ni ne znajući da je to učinio. Ponekad je kap dovoljna da u čovjeku otvori novog čovjeka.
POKUŠAJ, BESPLATNO JE
Je li izlazak iz kalupa ujedno i izlazak iz kaveza
Može li čovjek postati slobodna ptica koja zna misliti ili se ponovo naučiti misliti umjesto što si dopušta da drugi ljudi ili strojevi misle za njega
Sloboda je primamljiva za onoga tko je zaista zna prakticirati
A praksa slobode isključivo ovisi o izostanku straha od budućnosti
To je jedini način da se ne izgubimo u pretjeranom iskazivanju namještene ljudskosti
USRED NIČEGA
Nađeš li se usred ničega, tražit ćeš nekoga, sebi sličnog
Srce će zadrhtati, niti ljubavi ka tebi usmjeriti
I bit ćeš ispunjen čovječe, usred ničega, bez ičega
Ne traži više, da bi dobio što ti pripada
SRETAN KRAJ POČINJE ISTINOM
Nije mudrost reći istinu
Mudrost je uplašenog umiriti, nesigurnog osposobiti, a lažnog razotkriti
U prijevodu života lako se izgubiti
SUTRA ZA JUČER
Jučer si rekao, sutra ćemo se rastati
Sutra si rekao, neka zaboravim jučer
Zbunio si me, jer ne znam što hoćeš od nas
Kako da budem sigurna u nesigurnost tvojih odluka
PREOBRAZBA
Ne hrani me pričom čiji sadržaj znam i sama
Potreba za novim spoznajama oživit će moju pažnju
Okrenuti interes da nastavim dalje
Da nadiđem sve mučne situacije
DRVO ŽIVOTA
Posađen si čovječe, da se uzdigneš
Posadilo te je nebo, a sjaj zvjezdanih niti odredilo što ćeš činiti i tko si
Sve što jesi, drugi ne mogu biti
Zato si savršeno biće ovoga svijeta
AKO NIJE
Zašto misliš da je spoznaja rezervirana za izabrane, ako nije
Zašto misliš da je Bog udaljen od tebe, ako nije
Zašto misliš da su umjetnici duše posebni, ako nisu
Ako sve navedeno nije istina, zašto misliš da je
IZGUBLJENA
Pitam se, kome je sve ovo trebalo? Tebi, meni … nekom trećem
Još se nečem nadam, a odustala sam vjerovati
Uviđaš paradoks
Postala sam vlastita zagonetka, koju ne znam odgonetnuti
SVEMU TREBA VREMENA
U tvojim sam očima vidjela sve svoje pogreške
Tog sam trenutka pala u svojim očima, srećom ne zadugo
Dok ispravci postoje i moj povratak je moguć
Od tada si na rezervnoj klupi, povrijeđen zbog sebičnosti
POTRAŽI ME U SJEĆANJU
Iako smo tjelesno odvojeni, nikada me nisi izgubio
Ja sam i dalje tvoja druga strana
Dok si me imao, odložio si me na policu
Prašina s police, dokaz je mene u tvom sjećanju
JESI LI ZNAO
Znao si zašto je nebo plave boje. Jesi
Znao si zašto su kišne kapi bezbojne. Jesi
Znao si zašto ožalošćeni nose crnu odjeću. Jesi
Ali ono što si trebao znati, nisi znao. Naše dvije duše
PRENESI DALJE
Sanjala sam da živim. Doslovno i preneseno
Živjela sam da umrem. Doslovno i preneseno
Pjevala sam da osjetim osjećaje. Doslovno i preneseno
Pisala sam perom duše. Doslovno i preneseno
POŽELI
Poželi želju, nemaš što izgubiti, možda se ispuni
Ispuni drugome želju, nemaš što izgubiti, možda ga usrećiš
Poželi da te tuga napusti, možda se dogodi
Poželi da možda postane činjenica
TIŠINA TAŠTINE
Ugasi svijeću prije nego dogori da ti zahvalna postane
Ugasi plamen u sebi da ne izgoriš u njemu
Ugasi potrebu za srećom da te sreća pronađe
Ugasi taštinu kad ti se približi, tišinom u sebi
HLADNO MI JE
Mogu li osjetiti tvoj dodir preko stakla? Ne mogu
Možeš li me preko stakla poljubiti? Ne osjetim ništa
Mogu li doći do tebe, dok je staklo između nas? Ne mogu
Nemoj da naša ljubav postane od stakla
KAD SVE ZBROJIŠ
Zbroji što si sve nekome dao, što za uzvrat dobio
Zbroji sve godine u kojima si druge učio, koliko sebe naučio
Zbroji sve životne radosti i žalosti
Da se prisjetiš da u zbrajanju vrijeme gubiš
VRIJEME
Kad stanu svi satovi, kada se kazaljke spoje
Ti nemoj stati. Samo zastani na trenutak
Jer, u jednom trenutku je sve vrijeme svijeta
Kad to shvatiš, kazaljke će ići svojim putem, a ti svojim
ZAŠTO HODAŠ POGNUTE GLAVE
Sjeti se koliko si pitanja prešutio postaviti. Zašto?
Sjeti se od koliko si želja prisilno odustao. Zašto?
Sjeti se, kako si nepoznatima dopuštao kritike. Zašto?
Zato, što ti je strah pognuo glavu, pa njega ljubiš više od sebe
MRAK
Kad se nađeš u mraku, zatvori oči
Kad ti mrak padne na oči, otvori oči
Kad ti se zamrači pred očima, tada trebaš odgovor, a ne oči
A pravi odgovor je na mjestu koje tvoje oči ne vide. U energiji života
KRIVO VRIJEME
Ne krivi vrijeme za svoje propuste, hvali ga
Ne krivi vrijeme za svrsishodne zabrane, hvali ga
Ne krivi vrijeme za svoje probleme, hvali ga
Nije ti vrijeme krivo što si rođen u krivo vrijeme
NOVA ULOGA
Da glumac uvijek igra istu ulogu, ne bi bio glumac
Da pjevač pjeva uvijek istu pjesmu, ne bi bio pjevač
Da slikar slika uvijek istu sliku, ne bi bio slikar
Dok ponavljaš isto, pitaj se što si
ŠTO ČOVJEK VOLI NAJVIŠE?
Čovjek voli biti upućen u događaje
Čovjek voli biti ponuđen novostima
Voli biti upozoren na promjene, voli biti podučen otkrićima
Ali kada se izgubi, najviše voli biti pronađen
NE MOŽE, MOŽE
Može li čovjek poljubiti pticu u letu, ne može, visoko je
Može li ljubav čovjeka biti beskrajna, ne može, prolazna je
Može li ljudsko oko vidjeti dno oceana, ne može, duboko je
Može li Stvoritelj sve to odjednom učiniti, ne može, On je to sve
KRITIČNO STANJE UMA
Ono postaje evidentno, kada više nisi u stanju čuti vlastiti izričaj
Kada dijalog prijeđe u monolog, bez smisla i povezanosti
Tada se upitaj, jesi li zaboravio pravila duše
Ako jesi, upitaj one koji nisu
MISAO TJEDNA
Prolaznost je motiv da nikad ne prestaneš činiti