Ako se nasukamo, što ne možemo izostaviti kao mogućnost, na koga se osloniti osim na sebe? Tada je umna snalažljivost od životne važnosti. Tada u našem mozgu nastaje određeni klik koji nas preusmjerava na preživljavanje. Nakon prvobitnog šoka i izljeva emocija čovjekove kognitivne sposobnosti počinju drugačije funkcionirati. Čim se osjećaš kao jedini čovjek na svijetu uključuju se neki novi mehanizmi u tebi, pa si vrlo oprezan kod prehranjivanja i naravno svega ostaloga.
Ti novi mehanizmi su instinkt i intuicija, jer ono što ti djeluje privlačno za staviti u usta itekako može biti otrovno. Više nisi onaj isti čovjek kakav si bio u nekoj urbanoj sredini nego osluškuješ one šapate u sebi koje si živeći među ljudima potpuno zanemario ili od buke nisi čuo. Počinješ i usporavati jer te divljina mijenja, sve više postaješ sličan okolišu u kojem si se našao. Činiš stvari koje si mislio da ne znaš činiti. Nakon nekog vremena prestaješ razmišljati o trajanju situacije u kojoj si. Jednostavno živiš iz dana u dan. Postaješ mudrac svog života... i tada shvatiš da se nisi nasukao, nikada ne bi shvatio vrijednost mudrosti. I ja sam svoje pronašla kada sam bila na koljenima od emotivne boli. Ako nekom pomognu moje će srce biti zadovoljno.
PRIČA ŽIVOTA
Život je samo još jedna priča
A ona se lako razumije, tko čita srcem
I tuga je put ka sreći, vrijeme je da prihvatiš i takvu istinu
Pa, prigrli svoju priču, jer čim prihvatiš svoju, druge ćeš naučiti
MI
Jučer smo prekinuli, danas se pomirili, sutra rastali
Jesmo li imali tri ili jednu vezu u prorezu
Jesmo li kupili ulaznicu za vlastitu predstavu
Da smo više pričali, a manje gledali, još bi bili zajedno
POKRENI
Dok svi stoje i nešto čekaju, budi onaj koji pokreće
Pokreni lavinu bez snijega, potop bez vode
Pokaži ljudima sva lica beskonačnosti u prolaznosti
Možda ti ime ne upamte, a možda ga baš proslave
DRUGA STRANA ŽIVOTA
Ušla si u vrt moje duše. Bez poziva
Susret naših očiju, ostao je kao rez u sjećanju
Oprosti, ne mogu te zavoljeti, podnositi moram
Dođi, upoznaj me. Da se idući put ne izgubiš u predumišljaju
RAZMISLI, PA TEK TADA KRENI
Ako staneš i razmisliš
Prepoznati ćeš pretjerane želje razuma,
jer njemu nikad nije dovoljno
ni požude, ni pohlepe
Zaustaviti ga može samo tvoje prosvjetljenje
NIKAD NIJE KASNO ZNATI
Onaj bez dlake na jeziku, nastrada kad se najmanje nada
Onog s dlakom na jeziku i pravda i nepravda jednako bole
Ali nije jezik onaj koji nas navede na propast
Na propast nas navede ili sram ili besramnost
SADRŽAJ BEZ SADRŽAJA
Suzdrži se, ne kaži riječ previše, riječ premalo
Pitaj se hoćeš li požaliti, ikad prežaliti, sebi oprostiti
Ne koristi sadržaj koji tebi pogoduje
Da ne postaneš sadržaj bez sadržaja
PLIMA I OSEKA
Ponekad se osjećam kao plima, ponekad kao oseka
Je li vjetar krivac ili ne poimam sebe
Nedolaze li radost i tuga od istoga svijeta
Dok jedno priželjkujem, a od drugog zazirem, život prolazi kraj mene
LAKO JE REĆI
Ono što u ljutnji kažemo, kasnije požalimo
Ono što zbog ljubavi obećamo, kasnije opravdavamo
Ako na sve reagiramo kasnije, kad-tad će biti prekasno
Promisli čovječe prije nego usta otvoriš
NEMA NENAMJERNO
Nisi mi prišao bez razloga, trebao si nešto
Nisi me pitao tek tako, nego da doznaš
Namjera je uvijek prisutna bila iz ljubavi, potrebe ili straha
Banalno je samo pukotina lažne odgovornosti
NAKON PONOĆI
Kad noć krene prema novom danu, uvijek iza ponoći
Otvori prozore kako bi vidio zvijezde, barem jednu
One nikad ne mijenjaju pravila neba
One su pomirene, jer znaju da bez kraja nema početka
U KORIST, BEZ KORISTI
Koristi svoje dodire dok te ne napuste
Koristi blagoslov kao ptica visine
Koristi riječi kao poeziju oblaka, dok za tebe postoje
Koristi sve ponuđeno, dok ne uvidiš beskorisnost
OLOVKA
Da si olovka u nečijoj ruci, znao bi svoju svrhu
Da si planinska puma, oslonio bi se na instinkt
Da si nečija skrivena želja, bi li pristao ili odustao
Da si samo duša, kome bi predao dušu
PUPČANA VRPCA
Kad sretneš slijepog čovjeka na mostu, prevedi ga
Na idućoj strani iako će svatko svojim putem
Ostat ćete i dalje spojeni nitima duhovne svile
To je nikad prerezana pupčana vrpca neba
NE ODRECI SE NIKADA
Stavila sam te na čekanje, sačekaj me u prolazu
Stavila sam te u privid, pronađi me
Stavila sam te na razglas, da se ne izgubim u gomili
Sve sam to učinila da se ne odrekneš sebe
UNUTARNJE ODAJE
Uđi u svoje unutarnje odaje, jer tamo nema zidova
I ne moraš hodati, trošiti stopala da bi našao sebe
Usporedi unutarnje i vanjsko svjetlo, da drugima preneseš
Koje ti daje život, a koje zabavu na smrt
KOBNA ISTINA
Obećao si svašta i ništa, po uzoru na prethodnike
Previše si naivno vjerovao u moju naivnost
Nisam te ja odbacila, već si to učinio sam, oponašajući loše glasnike
I gdje si danas? Tamo, gdje si meni obećao da ću biti
SRCE
U hladnom srcu ne spavaju ljudski ni nebeski anđeli
Zima u nama ne privlači lutalice ni prosjake
Svaki otkucaj ne potvrđuje samo život, nego tebe kao čovjeka
Dok ljubiš otkucaje, tvoje srce neće stati
OTVORI
Kad otvoriš bilo čija vrata u nešto ćeš ući
Čim zatvoriš bilo čija vrata iz nečeg ćeš izaći
A što ćeš otvoriti ili zatvoriti kad vrata više ne bude
Otvorit ćeš sebe, jedinu kvaku uvijek postojanu
TESTIRAJ ONO ŠTO JESI
Dok istina i laž sjede na istoj klupi
Uvijek možeš odabrati krivu stranu
Da bi odabrao pravu, sjedni na obadvije strane
Na kojoj ćeš se bolje osjećati, nemoj je nikad promijeniti
KAD BI BIO
Kad bi bio leptir u koju bi kuću ušao, crnu ili bijelu
Kad bi bio metla čiju bi kuću pomeo, bogataša ili siromaha
Kad bi bio avatar što bi materijalizirao, zlato ili prašinu
Kad bi bio Bog čiju bi molitvu ispunio, uma ili duha
JEDNOM KAD…
Bila sam tvoja prilika i neprilika. Jednom.
Bila sam tvoja motivacija i devijacija. Jednom.
Bila sam tvoja obrana i optužba. Jednom.
Je li jednom kao nijednom?
PONAVLJANJE
Ponavljati iste pogreške nije mudro nego nepromišljeno
A nepromišljen čovjek mnogima izazove glavobolju
Iako kažu da od viška glava ne boli,
Jednom kad tebe zaboli, nepromišljenost će postati tvoj višak
KAD ZAVLADA ŠUTNJA
Kolika je važnost riječi čovjek shvati tek kad zavlada šutnja
Šutnja mijenja Vas i zbunjuje svijet oko Vas
Ako je sve nastalo iz riječi, kome onda koristi šutnja?
Nevjernima sebi
BAŠ SE PITAM
Jednom će sunce pozdraviti zemlju posljednji put
Jednom zbog zime nećeš moći disati
Jednom će nestati svi plodovi koji su te hranili
Tada ćeš shvatiti kako je ljubav bila jedina potreba