Cyberhondrija

Ako često 'pitate dr. Google' od čega bolujete, vjerojatno je to od ovog poremećaja

Jeste li do sada pretraživali na internetu o nekom svom simptomu ili bolesti? Vaš odgovor vrlo je vjerojatno potvrdan, jer istraživanja pokazuju da to čini čak 80% korisnika interneta.

 

Pišu: prof. dr. sc. NATAŠA JOKIĆ-BEGIĆ, prof. psih., Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Zagrebu, dr. sc. DRAGANA MARKANOVIĆ, prof. psih., i BRANKA BAGARIĆ, mag. psih., Hrvatsko udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije


 

Pretraživanje interneta u vezi s nekim simptomom ili bolesti ima mnoge prednosti, poput brze i jednostavne dostupnosti velike količine informacija, ali i anonimnosti korisnika, koja dobiva na važnosti kada je riječ, primjerice, o psihičkim bolestima ili seksualnim smetnjama. Osim toga pretraživanje o simptomima i mogućim načinima liječenja pomaže osobi da zauzme aktivnu ulogu u brizi za svoje zdravlje.

Međutim, sve se više govori i o opasnostima takve upotrebe interneta. Nekoliko suvremenih istraživanja pokazalo je da pretraživanje o zdravlju može rezultirati porastom zdravstvene anksioznosti. Ova pojava naziva se cyberhondrija.

Do sada još nije sasvim jasno je li cyberhondrija samo suvremena manifestacija hipohondrije (neutemeljene pretjerane zabrinutosti za zdravlje) ili možda zaseban poremećaj koji ima svoje specifičnosti.

 

Kako dolazi do cyberhondrije?

Prema kognitivno-bihevioralnoj terapiji do porasta zdravstvene anksioznosti općenito dolazi kada se aktiviraju štetna vjerovanja o zdravlju koje neka osoba ima. Primjeri takvih vjerovanja su "Vrlo je lako razboljeti se", "Zdravlje je odsutnost unutarnjih osjeta" ili "Svaki simptom je znak teške bolesti".

Kada se pojavi neki uobičajeni tjelesni simptom poput grlobolje, glavobolje, trnaca, zbog svojih vjerovanja osoba može pomisliti da ima tumor koji se počinje razvijati. Ili kada osoba čuje da se netko od njezinih znanaca ozbiljno razbolio, može pomisliti da bi i ona mogla razviti bolest o kojoj je čula. Da bi se umirila, pokušava sa sigurnošću utvrditi da nije bolesna pa će tako možda neprestano odlaziti liječniku, tražiti da se obave nepotrebne pretrage, tražiti od svojih bližnjih da je neprestano tješe govoreći joj da nije bolesna ili, u novije vrijeme, čitajući o svojim simptomima na internetu.

Ova ponašanja donose samo kratkotrajno umirenje, ali dugoročno gledajući održavaju pretjeranu zaokupljenost zdravljem, zbog čega se tjeskoba vrlo brzo vraća. Primjerice, iako se nakon neke medicinske pretrage osoba može kratko vrijeme osjećati bolje, uskoro joj može pasti na um da možda pretraga nije dobro učinjena ili da bi trebalo učiniti neku dodatnu pretragu. Slično se događa i s korištenjem interneta radi umirenja.

Ovdje su dva primjera koja pokazuju kako dolazi do porasta zabrinutosti za zdravlje uslijed pretraživanja o zdravlju na internetu, odnosno cyberhondrije:

Primjer 1

Josipa, 28 godina, oduvijek se više brine zbog svog zdravlja nego njezini vršnjaci. Krajem osnovne škole imala je manjih zdravstvenih problema. Nedavno je saznala da njezina teta ima multiplu sklerozu. Tada se jako zabrinula jer je i sama povremeno osjećala trnce, koji su bili prvi simptom kod njezine tete. Josipa je odlučila saznati više o multiploj sklerozi na internetu. Pronašla je podatak da ova bolest može imati još mnogo raznolikih simptoma poput, primjerice, kratkotrajnih trzaja na licu. Sjetila se da bi se i njoj povremeno javio trzaj očnih kapaka. Josipa je bila prestravljena čitajući o svim zastrašujućim posljedicama ove bolesti.

 

Primjer 2

Martina, 19 godina, pod velikim je stresom jer je upisala težak studij. Jako ju je strah prije ispita, ponekad i povraća. Odlučila je na internetu istražiti zašto joj se to događa i što može poduzeti. Na većini internetskih stranica pisalo je da je to uobičajen problem i da se javlja kod prijelaza iz osnovne u srednju školu ili iz srednje škole na fakultet. Pronašla je i podatak da se s privikavanjem na nove okolnosti strah i tjeskoba smanjuju i da su samo vrlo rijetko znak neke ozbiljnije psihičke bolesti. Martina se tada umirila, no nakon nekog vremena počela je neprestano razmišljati o tome kakve su to ozbiljnije psihičke bolesti i što ako je ona jedan od tih sluča jeva. Odlučila je googlati pojmove "strah" i "psihička bolest"...

 

A što ako sam ja taj  jedan od stotinu?

Posebno sklone cyberhondriji mogle bi biti osobe koje jako teško toleriraju neizvjesnost. Iako većina ljudi preferira predvidljivost i izvjesnost, svaki dan mirno prihvaćamo veliku količinu neizvjesnosti u svom životu (hoću li dobiti otkaz, hoće li me danas pogaziti automobil, hoće li biti potresa, hoću li se u budućnosti razboljeti) i njima se previše ne bavimo. Osobe koje ne mogu tolerirati neizvjesnost imaju potrebu za neprestanim provjeravanjem, traženjem dokaza i argumenata. Budući da u konačnici nije moguće sa stopostotnom sigurnošću utvrditi da osoba nije bolesna, ovom procesu nema kraja, a popraćen je velikom tjeskobom i osobnom patnjom.

 

Foto: iStock

 

Kako internetske tražilice povećavaju vjerojatnost pojave cyberhondrije?

Postoji nekoliko karakteristika interneta i internetskih tražilica koje povećavaju vjerojatnost za pojavu cyberhondrije. Prvo, količina informacija na internetu je vrlo velika i svakim se danom povećava. Korisnici se mogu osjećati preplavljeni količinom tih informacija te im može biti teško ocijeniti njihovu kvalitetu. Drugo, kvaliteta zdravstvenih informacija na internetu vrlo je raznolika. Naše je istraživanje pokazalo kako se na internetu mogu pronaći mnoge netočne informacije o nekim psihičkim bolestima te da su autori tekstova često nepotpisani ili laici. Treće, mnoge informacije pisane su vrlo stručnom terminologijom koju korisnik može pogrešno protumačiti.

I na kraju, čini se kako internetske tražilice imaju potencijal da kao rezultate pretraživanja za uobičajene simptome izbacuju ozbiljne i životno ugrožavajuće dijagnoze.

Recimo, pokazalo se da uobičajeni simptom (glavobolja) i ozbiljna dijagnoza kao njegov uzrok (tumor mozga) imaju vjerojatnost zajedničke pojave od 3% na slučajno odabranim internetskim sadržajima te čak 26% na rezultatima tražilice. U stvarnosti vjerojatnost da je tumor mozga uzrok glavobolje iznosi samo 0,0116%. Rijetke i ozbiljne bolesti ljudima vjerojatno privlače više pažnje pa na takve sadržaje više "klikaju", što dovodi do njihove više rangiranosti u tražilicama. Ali ljudi sigurno internet ne shvaćaju ozbiljno, zar ne? Odgovor nije sasvim jednoznačan. Primjerice, čak oko 50% korisnika interneta izjavljuje da su informacije koje su tamo pronašli utjecale na njihovu odluku u vezi sa zdravljem, a isto toliko izjavljuje da mogu vjerovati gotovo svim informacijama koje tamo pronađu. Iako ljudi mogu imenovati karakteristike kvalitetnog sadržaja na internetu (npr. poznat izvor kojem se može vjerovati, stručan jezik), čini se da te kriterije ne provjeravaju kada pretražuju o zdravlju te vrlo često i ne znaju gdje su točno pronašli odgovor na neko zdravstveno pitanje. Ipak, pokazalo se da do porasta anksioznosti zbog uznemirujućih informacija dolazi češće kada su one iz pouzdanog izvora.

Dodajmo još, posebno je ozbiljan podatak da neki korisnici vjeruju da redoslijed bolesti na popisu rezultata odražava vjerojatnost da je ta dijagnoza u podlozi simptoma o kojemu se pretražuje.

 

Što mogu učiniti?

Ako ste jako zabrinuti za svoje zdravlje, bilo bi dobro da razgovarate o tome sa svojim liječnikom. Ako niste skloni pretjeranoj brizi o zdravlju, za vas povremeno pretraživanje zdravstvenih informacija može biti korisno. No, važno je svjesno odabirati kvalitetne sadržaje. Budite posebno oprezni ili izbjegavajte:

  • tekstove koji se nalaze na internetskim stranicama nepoznatih organizacija
  • nepotpisane tekstove
  • tekstove koje potpisuju laici (npr. osoba koja je osobno proživjela neku bolest i nudi savjete drugima)
  • tekstove koje potpisuju stručnjaci koji nisu stručni za područje o kojem pišu ili se potpisuju s titulama za koje nikad niste čuli
  • tekstove koji vrlo čvrsto zastupaju samo jednu stranu priče
  • tekstove u kojima se nudi "superbrzo rješenje" ili "lijek za sve"

 

TOP 20

O kojim bolestima ljudi najviše pretražuju

  1. Dijabetes
  2. Depresija
  3. Anksioznost
  4. Hemoroidi
  5. Gljivična infekcija
  6. Lupus
  7. Herpes zoster
  8. Psorijaza
  9. Shizofrenija
  10. Lajmska bolest (borelioza)
  11. HPV
  12. Herpes
  13. Upala pluća
  14. Fibromialgija
  15. Svrab
  16. Klamidija
  17. Endometrioza
  18. Bakterijska upala uha
  19. Divertikulitis
  20. Bronhitis

Izvor: Sheridan, K. (2017). The 20 most Googled diseases. www.statnews.com.

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo