Priča iz stvarnog života

Tete pričalice 'krive' su za dječje osmijehe u bolnicama

Naša Lada posjetila je Dječju bolnicu Srebrnjak kako bi se uvjerila koliko uistinu pomažu volonteri kojima su oduševljeni mali pacijenti, liječnici i medicinske sestre, a prezahvalni roditelji...

- Potrebe za pomaganjem nije nikad dosta, barem kod mene. Zapravo, volontiranje je više nešto što imam samo za sebe, nešto u čemu sam korisna društvu, a bez ikakve novčane koristi, kaže Zagrepčanka Dina Popović (41), majka osnovnoškolke i srednjoškolca, koja jednom tjedno čita priče za laku noć malim bolesnicima na Odjelu za pulmologiju i alergologiju u Dječjoj bolnici Srebrnjak.
Volontirati se odlučila slučajno, kako kaže "očito u pravom životnom trenutku", kad je naišla na oglas za edukaciju "teta pričalica" na stranicama Volonterskog centra Zagreb.

Ona je jedna od 60 trenutno aktivnih volontera, od njih 150 koliko je prošlo kroz projekt Udruge za promicanje potreba mladih i djece "Smiješak za sve".

Snimio: Boris Kovačev/EPH

 

Neprocjenjiv osjećaj

Tete i stričeki pričalice dolaze djeci u bolnicu svaki dan, i nedjeljama i blagdanima, u 19 sati.
- Idem jednom tjedno već treću godinu. Imam osjećaj da sam korisna, osjećaj neprocjenjivog pomaganja drugima, vjerojatno i stručnu korist koja oplemenjuje kako radno iskustvo tako i duhovni razvoj, kaže Dina, koja je diplomirala rusistiku i komparativnu književnost.
Volonteri gotovo nikad nemaju neugodna iskustva jer su djeca redom oduševljena "pričalicama". Najvažnije je da se prilagode različitim uzrastima, opuste i improviziraju.
Treba se jednostavno spustiti na njihovu razinu i biti smiren i tolerantan prema različitim reakcijama djece, ključ je uspjeha ovih dobrih teta.

Snimio: Boris Kovačev/EPH

 

Kako to izgleda

Neke posebne pripreme nemaju, osim što nakon večeri volontiranja upisuju izvješće u zajednički mail tako da onaj koji drugu večer ide zna otprilike koliko ga djece čeka, kojeg su uzrasta i interesa.
Djeca osim čitanja, obožavaju društvene igre. Neki su prvi put baš s pričalicama zaigrali Potapljanje brodova, Država grad…, neku manju djecu su naučili igrati Crnog Petra. Veća djeca jako vole zagonetke i labirinte.

Snimio: Boris Kovačev/EPH

 

I od djece se uči

Dina kaže da je najviše oduševljava kad vidi kako su djeca brižna jedna prema drugoj. Na jednom tako "lošem" mjestu kao što je bolnica stvara se zajedništvo, briga starijih prema mlađima, objašnjava.
- Najljepša situacija mi je bila s jednim dječakom koji je bio i nakon druženja i pričanja i dalje tužan, i plakao je za mamom i svojom obitelji. Na odlasku smo se medicinska sestra i ja dosjetile da bi mogao glumiti njezinog pomagača, malog doktora koji joj pomaže nositi terapiju po sobama. Situacija se realizirala u trenu i on je bio presretan što je koristan i zaboravio je tugu, prisjeća se Dina.

Snimio: Boris Kovačev/EPH

 

Projekt je pokrenut 2013. godine uz podršku riječke udruge Portić, koja od 2009. vodi projekt "Pripovjedač/ica priča za laku noć". Udruga "Smiješak za sve" u Zagrebu funkcionira samostalno, a od lani tete pričalice, osim na Srebrnjaku, uveseljavaju i djecu na Pedijatrijskom odjelu bolnice Sestre milosrdnice.

 

Kako postati 'teta pričalica'

- Preduvjet za volontiranje je edukacijski seminar koji traje dva dana. Naš cilj je smanjiti negativne posljedice hospitalizacije i olakšati djeci koja su u bolnici odvojena od roditelja, kaže apsolventica povijesti Mateja Čleković (26), koordinatorica volontera.
Objašnjava da djeci čitaju priče ljudi svih struka, a raspon njihovih godina je od 16 do 70 godina. Dobrodošli su svi koji vole knjige i djecu. Mateja kaže da će nove "pričalice" vjerojatno regrutirati u jesen.
- Budite dobročinitelj koji dio sebe daje za drugoga svojim radom ne tražeći zauzvrat naknadu. Osjećaj je neprocjenjiv, poručuje Dina.

Snimio: Boris Kovačev/EPH

 

Ako se i sami želite uključiti u ovaj hvalevrijedan projekt javite se na mail Udruge [email protected]

 

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Možda će vas zanimati i ovo