Strogost nije rješenje

Što učiniti kad vaš tinejdžer umisli da ne postojite?

Možda vam se ponekad čini kao da su vaša djeca s neke druge planete jer nikako ne možete pronaći zajednički jezik. Međutim, uz puuuno strpljenja, dobre volje i želje, možete izgraditi sasvim dobar odnos.

Ako ste roditelj tinejdžera ili u svojem životu vrlo često imate posla s tinejdžerima, postoji velika mogućnost da ćete se početi susretati sa situacijama, odnosno temama o kojima vaš tinejdžer jednostavno ne želi razgovarati.

"Kada je moja kći krenula u sedmi razred osnovne škole, htjela sam znati apsolutno sve - kako je provela dan, što rade njezini prijatelji, kako joj je bilo na treningu, sviđa li joj se možda neki dečko. No, brzo sam primjetila kako naš odnos više nije kao nekad. Moja brbljava curica je odrasla i više nije htjela sa mnom dijeliti sve detalje svojeg života, a nekad joj se jednostavno nije ni pričalo." povjerila se jedna mama.

 

Roditelji teško prihvaćaju promjene

Naravno, to je iz roditeljske perspektive jako teško prihvatiti. Trudimo se mi, da, ali osjećaj da je naše dijete zatvorilo jedno i otvorilo novo poglavlje svojeg života, i još nama pred očima, a da toga nismo bili ni svjesni, mnogima se sjeda iz prve.

"Ponekad bih svojoj djevojčici postavila neko pitanje, a ona bi mi kratko odgovorila samo da ne želi sad pričati. Nakon uzastopnih ponavljanja istog pitanja, ali drugim riječima, konačno bih odustala jer nije bilo pomaka u našem odnosu. Bila sam već tada svjesna da to nije dobro, ali nisam pronalazila bolji način da ipak potaknem njezinu želju za konverzacijom." nastavlja spomenuta mama.

 

Što učiniti kad nam 'zatvore vrata'

Stručnjaci kažu kako roditelji često griješe u pristupu djeci. Naime, odrasli su naučeni dobiti konkretne odgovore na svoja pitanja te davati koncizne odgovore na tuđa pitanja, pa očekuju da će takav oblik komunikacije imati i sa svojom djecom čak i onda kada uđu u pubertet. Međutim, to se uglavnom ne dogodi. Zašto? Pa, za početak, probajte se prisjetiti sebe u tim godinama pa će vam neke stvari možda biti jasne.

 

U nedostatku vremena, roditelji često nemaju strpljenja kako bi smislili kako pristupiti djetetu u tim za njih vrlo osjetljivim godinama. Skloni su uporno ponavljati ista pitanja, onim istim tonom glasa i uz iste komentare. Djecu to s vremenom počinje živcirati jer vas mogu pročitati kao otvorenu knjigu. Očekivano, zatvaraju se u sebe i isključuju vas iz svog života.

 

Stoga stručnjaci preporučuju da promijenite pristup, da se uistinu posvetite djetetu, te da ne zapitkujete samo kako biste ga nešto pitali. Također, ne smijete odustati jer će to vaš tinejdžer protumačiti potpuno drugačije od onoga što ste zapravo željeli postići. Vi ćete, naime, vjerojatno zašutjeti misleći kako će vam se povjeriti kad bude željelo, a dijete će misliti da vas nije briga za njegov život.

Foto: iStock

 

Evo što možete napraviti kako biste spriječili ili spasili situaciju:
  1. Nemojte raditi ništa drugo dok razgovarate.
  2. Nemojte im govoriti kako da neke stvari rade "ispravno".
  3. Nemojte komentirati već postavljajte pitanja. No, nemojte postavljati pitanja na koja već znate odgovor ili ona za koja znate da će rezultirati odgovorom koji želite čuti.
  4. Nemojte ih prekidati, čak i kada je očito u kojem će smjeru razgovor otići.
  5. Nemojte im govoriti da ste vi roditelj i da oni moraju napraviti što im vi kažete.

 


Što još mogu učiniti da zna kako mi je stalo!?

 

Rijetkim roditeljima to padne na pamet, ali jeste li ikada pitali svoje dijete da li vas smatra dobrim roditeljem? Jeste li ga pitali da li nešto radite krivo ili da li biste nešto mogli raditi bolje? I? Ne grizite se, to još uvijek stignete popraviti.

Razlog zbog kojega ovo navodimo nije kritika već pokušaj da razumijete kako je vašem djetetu. Naime, puno roditelja sklono je kritizirati svoju djecu i to im jasno davati do znanja. I sami znate koji sve komentari izlaze iz usta mama i tata: "Opet si ostavio svinjac u kuhinji!", "Ti baš nikad nećeš naučiti spremiti cipele u ormarić." ili, primjerice, "Zar bi ti pala kapa s glave da jednom i ti opereš posuđe?"

Ako takvi komentari izlaze i iz vaših usta, dobro razmislite biste li se vi povjerili sami sebi da ste na njihovom mjestu. Ne, roditelj ne mora biti prijatelj svojoj djeci, ali oslonac mora - to je zadaća koju smo preuzeli onoga trenutka kada su došli na svijet, u našu obitelj. Vjerujemo kako nam ne bi smjeslo biti teško pružiti im onu jednu jedinu stvar koja im je potrebna - ljubav.

Probajte već danas promijeniti nešto u vašem odnosu, ali ovoga puta krenite od sebe, a ne od svog djeteta.

Svidio vam se ovaj članak? Prijavite se na Živim.hr newsletter i ne propustite slične priče!

Please don't insert text in the box below!

Možda će vas zanimati i ovo