Ovu kolumnu vam pišem u trenutku kad se pripremam za promociju svoje prve (prave) knjige. Pred nekoliko godina sam izdala malu knjižicu inspirativnih misli s ilustracijama, ali ovoga puta to je prava knjiga od gotovo 300 stranica. Baš sam sretna! Uz nju ide i radna bilježnica - za vježbanje ključeva koji otvaraju vrata prema Čarobnom toku, opisanom u knjizi.
O ovome vam pišem prvenstveno zato što vjerujem da i mnogi od vas u sebi nose i osjećaju neku svoju knjigu koja bi voljela biti napisana. No pri tom možda sumnjate u njenu vrijednost, vlastitu kompetentnost ili pismenost, u to da bi ta vaša knjiga nekoga zanimala... Zatim također, možda se nikako ne možete odlučiti započeti pisati, nikako da sjednete i krenete. Ili pak imate puno ideja u glavi, ali ne vidite jasnu sliku, koncepciju knjige, njenu strukturu.
Sve ove situacije i dvojbe koje sam navela čula sam u razgovorima s ljudima za koje sigurno znam da nose barem jednu sjajnu knjigu u sebi. Ja je u njima vidim i osjećam, čak i ako je oni sami sebi ne žele priznati. Ako i vi imate takve dvojbe, potičem vas da ih odgurnete u stranu i počnete pisati!
Jer što je zapravo knjiga?
Ona je jedan čitav mali svijet koji se izlio na papir i tako dobio svoj vlastiti život. Svaka knjiga koja vas kopka i nuka da je pišete ima potrebu da joj baš vi pomognete da se rodi i krene u svijet. I vjerujem da baš svaka knjiga nalazi svoje čitatelje, one kojima je potrebna. Vibracija nadahnuća koje ste u nju ugradili ih privuče.
I nije važno hoće li vaša knjiga odmah od prve biti onakva kakvu priželjkujete. Ponekad misli s lakoćom teku i kad ih naknadno pročitate čudite se kako ste to lijepo napisali, a ponekad pišete i pišete, a kad se za tjedan dana na napisano osvrnete, sve vam se čini dosadno i suhoparno. Neka vas to ne obeshrabri. Ja sam ovu knjigu pisala tri puta iznova! Napisala bih prva poglavlja pa nisam bila sretna napisanim. I počela iznova. Pa onda još jednom... Sve dok mi se nije nasmiješila verzija koju sam osjetila kao pravu. Samo budite uporni, sve će već sjesti na svoje mjesto!
I najvažnije od svega je da - pišete. Kad imate puno napisanog materijala, već će vam se pojaviti jasnoća oko toga kako da knjigu strukturirate. Pišite kad imate inspiraciju, ali i kad nemate - ona često naknadno dođe, kad zaronimo u pisanje.
I nije važno koliko će taj period pisanja trajati. Meni su za ovu knjigu trebale pune tri godine! Pisala sam ljeti kad nije bilo radionica, pa opet u slobodnom zimskom mjesecu, hvatala slobodne djeliće vremena tijekom godine, pa opet ljeti... No nisam odustajala i imala sam namjeru da knjiga bude napisana! Jednostavno, osjećala sam snažnu potrebu da moje 10-godišnje iskustvo održavanja radionica Ostvarivanja želja bude zabilježeno, da sve što sam iskusila i otkrila i sve želje koje su se ostvarile ne ostane zapisano samo u mom sjećanju. Činilo mi se važnim da dopre do što više ljudi.
Osjećaj olakšanja
I upornost se isplatila. Jer osjećaj da se knjiga rodila je prekrasno iskustvo! Osjećaj da su svi ti dani i mjeseci (godine) pisanja sada konačno ukoričeni i spremni poletjeti u svijet, prenijeti svoju poruku. Osjećaj olakšanja jer će sada knjiga pričati umjesto mene. I pričat će tako zauvijek i za puno godina kad ja više ne budem predavala. Dobra moja knjiga.
I zato molim i sve vas koji osjećate već dugo svoju knjigu u grudima, pomozite joj da postane stvarna i za druge, imajte povjerenja u to da je svaka knjiga koja se želi roditi nekome potrebna i da ćete je vi znati napisati!
A kada je najbolje vrijeme da počnete pisati?
Ove sekunde!