Marica ima 28 godina, nije u vezi. Imala je veze s nekoliko muškaraca, a opisuje da je prvo seksualno iskustvo bilo neželjeno, da ga tada nije doživljavala kao silovanje, no danas, kad o svemu razmišlja, rekla bi da je zapravo bila silovana. Nakon toga imala je veze u kojima je osjećala bliskost i intimnost, no nikada nije doživjela orgazam. Misli da se zapravo nije ni previše uzbudila u odnosu.
Kad sama masturbira (što izbjegava), može se uzbuditi, no ni u masturbaciji nije nikad doživjela orgazam. Liječila se kod psihijatra zbog depresije, doživjela je nekoliko stresnih situacija (smrt sestrične s kojom je bila bliska; imala je jednu tešku situaciju na poslu, poslodavka ju je maltretirala i na kraju joj dala otkaz). Nakon svega toga razvila je depresivne simptome te do danas uzima antidepresive.
Povremeni problemi
Glavni motiv za dolazak na seksualnu terapiju bilo je to što napokon želi nešto učiniti po pitanju seksualnog funkcioniranja i nemogućnosti postizanja orgazma. Problemi u doživljavanju orgazma razmjerno su česti seksualni problemi u žena (kod muškaraca je to rijetko stanje). Ovi problemi nešto su češći kod mlađih žena te prema nekim podacima čak 20 posto mladih žena ima problema u postizanju orgazma ili imaju orgazam oslabljena intenziteta.
Potpuna nemogućnost postizanja orgazma naziva se anorgazmija. Poremećaj u doživljavanju orgazma dijagnosticiramo ako žena (a to vrijedi i za muškarce) tijekom najmanje šest mjeseci ne može postići orgazam (ili je orgazam slabijeg intenziteta) u više od 75 posto seksualnih situacija (bilo koje vrste, uključujući masturbaciju) unatoč adekvatnoj stimulaciji.
Iz ove definicije važno je naglasiti nekoliko elemenata. Prvo, da bismo nešto proglasili poremećajem i problemom, mora trajati određeno vrijeme (barem šest mjeseci) i biti prisutno u velikoj većini slučajeva seksualne aktivnosti.
To znači da povremeni problemi u doživljavanju orgazma nisu seksualni poremećaj i relativno su česti. Doživljaj orgazma ovisi o brojnim čimbenicima, kao što su adekvatna stimulacija na odgovarajućem mjestu (erogenoj zoni žene), psihološkom stanju osobe (npr. ako osoba ima neki problem koji nema direktne veze s orgazmom, kao što su problemi na poslu ili u obitelji, to može imati negativan utjecaj na mogućnost opuštanja tijekom seksualne aktivnosti), fizičkom stanju osobe (npr. neke će žene vrlo teško postići orgazam u stanju umora ili tjelesne nelagode). Samo oni problemi s doživljavanjem orgazma koji su uporni, stalni, u različitim situacijama, smatraju se poremećajem. Problem naše Marice nedvojbeno bismo nazvali poremećajem, jer ona nikada nije doživjela orgazam, ni s muškarcem, ni sama, masturbirajući.
Ciklus seksualne reakcije
Druga važna stvar koju valja naglasiti jest da u ciklusu seksualne reakcije neka zbivanja idu linearno, tj. ne mogu nastupiti ako nije ostvareno neko prethodno stanje. U pravilu ciklus seksualne reakcije ide od želje, preko uzbuđenja, do orgazma. Iako ima žena kod kojih ovo ne mora ići tim putem, orgazam uvijek slijedi nakon uzbuđenja, tj. bez uzbuđenja nema orgazma. To pak znači da kad se žena žali na nemogućnost postizanja orgazma, uvijek treba vidjeti je li očuvana faza uzbuđenja.
Tako npr. naša Marica kaže da se u odnosu s muškarcima često ne uzbudi, dok u masturbaciji uglavnom postiže dovoljno uzbuđenje. Tijekom seksualnog odnosa s partnerom, kad se Marica ne može uzbuditi (možemo pretpostaviti da tome pridonosi njezino traumatsko iskustvo s prvim partnerom), nije realno ni očekivati da će doživjeti orgazam.
Stoga bismo rekli da kod nje u partnerskom odnosu zapravo postoje problemi seksualnog uzbuđivanja, a ne doživljavanja orgazma. S druge strane, u solitarnom seksu (masturbaciji) može se opustiti i prepustiti seksualnim i erotskim osjećajima te se može uzbuditi, ali ne može doživjeti orgazam. Stoga bismo mogli zaključiti da ona ima problem s doživljavanjem orgazma u masturbaciji. Ako bismo htjeli detaljnije opisati Maričin seksualni problem, mogli bismo reći da je njezin problem s orgazmom primaran, a problem s uzbuđivanjem u odnosu sekundaran. Naime, primarni su oni poremećaji koji postoje od početka seksualne aktivnosti i osoba nikad nije bila zadovoljna tim aspektom seksualnosti.
Konkretno, Marica nikada nije doživjela orgazam i taj njezin problem je primaran. S druge strane, sekundarni su oni problemi koji se javljaju nakon određenog razdoblja normalnog seksualnog funkcioniranja. Marica kaže da problem uzbuđivanja postoji nakon nezadovoljavajuće (a možda i traumatizirajuće) veze s prvim muškarcem, tj. pojavio se u određenom trenutku. Druga podjela njezinih problema bila bi na generalizirani orgazmički problem i situacijski problem uzbuđivanja. Generalizirajući problemi su oni koji se javljaju u svim situacijama, sa svim partnerima, u svim vrstama seksualne aktivnosti (kod Marice to je problem s orgazmom, jer ona nikada i ni s kim, pa ni sa sobom, nije doživjela orgazam), dok su situacijski oni problemi koji se javljaju u određenim situacijama, s određenim partnerima ili u određenim okolnostima (Marica se može uzbuditi u masturbaciji, ali ne može u partnerskom odnosu).
Faktori rizika
Treba reći i da Marica ima više faktora rizika za razvoj seksualnih problema. Prvo, doživjela je traumatsko seksualno iskustvo. Znamo da osobe koje dožive neželjena, a posebice oni koje dožive traumatska seksualna iskustva, imaju veći rizik od problema sa seksualnom željom, problema sa seksualnim uzbuđivanjem i orgazmom (a kod muškaraca i veći rizik od odgođene ejakulacije). Nadalje, ona je nakon drugih stresnih životnih okolnosti razvila depresiju. Depresija sama može nositi rizik od određenih seksualnih problema (npr. viši rizik od smanjene seksualne želje), ali i lijekovi koji se koriste u liječenju depresije mogu imati seksualne nuspojave (antidepresivi u prvom redu izazivaju probleme s orgazmom). Zbog svega toga postupak Maričina liječenja bio bi složen i trebalo bi uključiti sve ove parametre.
Dakle, prvo bi trebalo procijeniti utjecaj depresije na njezino seksualno funkcioniranje te procijeniti rizik da antidepresivi pogoršavaju njezino stanje (antidepresivi u njezinu slučaju nipošto nisu uzrok seksualnog problema, jer se on javio i prije depresije).
Zatim bi trebalo vidjeti koliko je ona proradila ovaj traumatski događaj s prvim partnerom ili joj on još uvijek, osim seksualnih, izaziva i neke druge psihološke probleme. Tijekom seksualne terapije svakako bi bilo važno poraditi na Maričinu osjećaju sigurnosti i povjerenja koje ima (ili nema) prema partnerima, tj. koliko se može opustiti u odnosu s njima, koliko im može vjerovati ili je stalno u strahu da joj se ne ponovi ovakva situacija.
Za postizanje orgazma važno je da osoba može "isključiti" razmišljanje i da se može prepustiti trenutku, seksualnom uzbuđenju, erotskom doživljaju. Stoga sve tehnike koje pomažu smanjiti anksioznost i koje pomažu osobi da bude "ovdje i sada", koje pomažu da se osoba fokusira i usmjeri na doživljaje i ugodu koju dobiva iz dodira, tijela, mašte, vanjskih poticaja (bez prevelike analize i razmišljanja), mogu pomoći u postizanju orgazma.
Prvi korak
Kod Marice vjerojatno bi bilo dobro da u prvom koraku pokuša postići orgazam sama, a tek kasnije u odnosu. Pri tehnikama koje se koriste u liječenju problema s orgazmom važno je pronaći odgovarajuću i adekvatnu stimulaciju. Kod nekih žena to je više stimulacija klitorisa, kod drugih to će biti više stimulacija prednjeg zida rodnice, a kod pojedinih žena i druga mjesta nevezana uz genitalije mogu biti izvor najvećeg zadovoljstva (npr. analna sluznica, dojke, ali i druga mjesta na tijelu). I korištenje seksualnih igračaka (dilda, vibratora, kuglica) može pomoći da žena nađe adekvatnu stimulaciju koja će je dovesti do orgazma. Mogu pripomoći i seksualne fantazije, igranje uloga, stimuliranje drugih osjetila (npr. njuh).
Uzbuđenje može imati različite izvore i što ih više aktiviramo, veća je šansa za uzbuđenje i orgazam.