Prije svega, važno je razlikovati dva oblika policističnih jajnika. Jedno su takozvani pseudopolicistični jajnici, s blagim poremećajima, a drugo su pravi policistični jajnici koji predstavljaju teži oblik bolesti.
U oba slučaja simptomi su neredovitost menstrualnih ciklusa i oligomenoreja (ciklusi s razmacima dužim od 28 dana), odsutnost menstruacija, anovulacijski ciklusi, masna koža i akne, prekomjerna dlakavost, rijetka kosa i širok struk.
Razlika između spomenuta dva oblika bolesti je samo u intenzitetu tih simptoma: oni su vrlo blagi kod pseudopolicističnih jajnika, a teški te ponekad i jako ozbiljni kod pravih policističnih jajnika.
Koje pretrage
Kako bi se otkrilo o kojem se stupnju bolesti radi, potrebno je napraviti mjerenje hormona tijekom raznih faza menstrualnog ciklusa. Mjere se hormoni FSH, LH, testosteron ukupni i slobodni, DHEA, 17-beta estradiol, progesteron, prolaktin, kortizol, glikemija, inzulin i HOMA indeks (pokazuje odnos između glikemije i inzulina). Kod blagog oblika bolesti vrijednosti hormona su promijenjene, ali ipak jako ne odstupaju od normalnih vrijednosti (obično su povišene vrijednosti androgenih hormona).
Kod težeg oblika policističnih jajnika vrijednosti androgena i estrogena su jako visoke te postoji inverzija u odnosu FSH-a i LH-a, s tim da je razina LH-a viša od FSH-a. No, konačna potvrda te dijagnoze dobiva se transvaginalnim ultrazvukom.
Bez lijekova
Danas se blagi oblik policističnih jajnika može liječiti i bez lijekova, što se u mnogim zemljama, uključujući i susjednu Italiju, već primjenjuje jednom vrstom šećera koja se naziva mioinozitol, a prodaje se kao suplement u obliku kapsula ili praška. Kako bi se mogao razumjeti način na koji taj šećer djeluje, važno je znati da periferna rezistencija dovodi do toga da mišićne stanice ne reagiraju na "poticaj" inzulina, odnosno ne uspijevaju pretvoriti šećere u energiju spremnu za neposredno korištenje. Budući da i jajnici koriste šećer kao neku vrstu pogonskog goriva, uspostavlja se štetan mehanizam koji tjera jajnik da potroši sve rezerve mioinozitola, šećera koji inače ima vrlo preciznu zadaću: prenositi poruke koje hormon FSH svaki mjesec šalje jajnicima kako bi ih potaknuo na lučenje odgovarajuće količine hormona.
Lišeni tog hormonalnog prenositelja poruka, jajnici se blokiraju u svojoj funkciji i počinju neuravnoteženo lučiti hormone. Tako nastaje sindrom policističnih jajnika.
Stoga je potreban mioinozitol, šećer koji je prirodno prisutan u mnogim namirnicama (špinatu, endiviji, blitvi, grašku, mahunama, cvjetači, mesu, a posebno u jetri, integralnim žitaricama, voću, posebno u dinji, agrumima, orasima, bademima i sojinom lecitinu). No, čak i ako je unos tog šećera prehranom dovoljan, s policističnim jajnicima svejedno postoji rizik da dođe do manjka, koji pak treba nadoknaditi nadomjescima koji se mogu kupiti u ljekarnama.
U rješavanju problema policističnih jajnika poželjna je i redovita tjelesna aktivnost te što češći boravak na svježem zraku.
Istraživanja potvrđuju učinkovitost
Dokaz da je dovoljno malo povećati unos tog šećera kako bi se izliječili jajnici dala su istraživanja u kojima su uspoređeni rezultati dviju skupina žena s policističnim jajnicima, od kojih je jedna skupina uzimala 2-4 g mioinozitola dnevno, a druga je dobivala placebo. Godine 2011. na Sveučilištu u Modeni napravljena je revizija 21 istraživanja o utjecaju mioinozitola na 304 pacijentice.
Pokazalo se da je 50 posto žena imalo normalne ovulacije nakon samo jednog mjeseca uzimanja 1-2 vrećice mioinozitola dnevno, 72 posto ih je imalo reguliran ciklus nakon tri mjeseca uzimanja, a 55 posto ih je nakon šest mjeseci začelo.
Pogođeno tri posto žena
Sindrom policističnih jajnika javlja se u tri posto adolescentica i odraslih žena, a povišena razina testosterona izaziva akne, seboreju, pojačanu dlakavost muškog tipa te opadanje kose. Uzrok sindroma policističnih jajnika nije poznat, iako neke studije govore u prilog genetskoj predispoziciji. Simptomi su kronični anovulacijski ciklusi s nepravilnim menstrualnim krvarenjima, ciklusi su često duži od šest tjedana ili pak izostaju, pojačan rast dlačica, akne, ispadanje kose, neplodnost (jer folikuli često ne sazrijevaju i ne oslobađaju jajašce) te pretilost. Za postavljanje dijagnoze potrebno je učiniti ultrazvučni pregled, kolor dopler, određivanje hormonskog statusa, OGTT te analizu metabolizma.
Zdrav način života pomaže
Liječe se simptomi, što će pomoći i u smanjenju rizika od kasnijih zdravstvenih problema poput dislipidemije i hipertenzije. Uporabom oralne kontracepcije snižavaju se povišeni muški spolni hormoni, a preporučuje se i što zdravija prehrana te dijeta kod pretilosti jer je kod inzulinske rezistencije potrebno izgubiti najmanje 5-10 posto tjelesne mase. Istraživanja su pokazala da u liječenju može pomoći mioinozitol - molekula slična glukozi koja sudjeluje u staničnom metabolizmu, a ima je u nekim namirnicama kao što su mahunarke i citrusno voće.
S obzirom na to da se zna da je inzulinska rezistencija jedan od razloga izostanka ovulacije te sudjeluje u nastanku policističnih jajnika, preparati koji sadrže mioinozitol mogu pomoći u regulaciji ciklusa.
U rješavanju problema policističnih jajnika poželjna je i redovita tjelesna aktivnost te što češći boravak na svježem zraku, smanjiti stres koliko god je moguće i priuštiti si dovoljno odmora, a pomoći će i nadomjesci vitamina B-skupine i folne kiseline.