Piše: Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje
Po čemu se razlikuje emocionalno-psihički stabilna i uravnotežena osoba od emocionalno nestabilne osobe?
Iako su statistike neumoljive i ukazuju na sve veći porast mentalno oboljelih, bitno je naglasiti da postoje razlike između lakših i težih psihičkih poremećaja. Pod težim psihičkim poremećajima smatraju se psihoze, od kojih je svakako najpoznatija mentalna bolest shizofrenija, za razliku od lakših psihičkih poremećaja tzv. neuroza, kao što su različiti anksiozni poremećaji, fobije, hipohondrija, itd.
Osim drastičnih promjena u ponašanju, u mentalna oboljenja mogu se svrstati i poremećaji u prehrani, spavanju, stanjima koja podrazumijevaju da se pacijent ne može oduprijeti nekom porivu (piromanija, kleptomanija, te mnoga druga). U određenim slučajevima kod nekih se ljudi mogu javiti ovisnosti od alkohola, droga ili nekih psihoaktivnih supstanci, što može dovesti do određenih psihoza ili neuroza.
Evo nekoliko parametara prema kojima možete onako od oka procijeniti vaš mentalni status ili status neke druge bliske vam osobe - odgovara li nekim normama i kriterijima.
• Prisilne radnje ili kompulzije - događa li vam se da imate potrebu i neodoljivu želju čestog pranja ruke, provjeravanja više puta jeste li zatvorili vrata od stana ili auta, isključili svijetlo, svakodnevno i više puta usisavali stan, pretjerano čistili i sl. Ako da, onda ste zasigurno doživjeli kompulziju (ja to moram).
• Sumanute misli - događa li vam se da imate ili ste imali ideju da neke vaše misli ili želje nisu vaše nego vam netko sa strane nameće? Ili možda znate ili živite s osobom koja je toliko uvjerena u neku svoju kažemo fiksnu ideju da koliko god se vi trudili da ju razuvjerite da nije tako potkrepljujući i dokazima, nema šanse da ju razuvjerite. Radi se o sumanutim idejama odnosno stanju kada mozak totalno izobliči nečije ideje.
• Halucinacije - kažemo da osoba halucinira kada vidi, čuje osjeća nešto što drugi ne vide. Postoje iznimke kada osoba može vidjeti nešto čega nema ili čuje glasove koji zapravo ne postoje i u normalnih ljudi kada se nađu u nekim ekstremnim situacijama - vrućica, uzimanja raznih supstanci, stanja alkoholiziranosti.
Granica
Gdje je tu sad granica između zdravog i patološkog? Prema kriterijima za mentalno zdravlje, Svjetska zdravstvena organizacija postavila je njih nekoliko, a to su:
• Samokontrola
Odrasla mentalno uravnotežena osoba ima sposobnost odložiti svoje impulse, nagone i želje za kasnije. Naravno da postoje iznimke kod djece kada nešto žele i spremni su na koje kakve nepodopštine ako im se ne udovolji. Takvo ponašanje je neprihvatljivo za odraslu osobu. Stoga osobe kojima je ovaj kriterij narušen tj. odstupa od neke norme, često krše pravila i itekako su ‘‘vidljivi‘‘ i privlače pozornost odnosno znaju biti nevjerojatno privlačni upravo zbog toga što su ‘‘drukčiji‘‘ ostalih.
• Zdrav osjećaj kritičnosti i preispitivanja
To bi značilo našu sposobnost da preispitujemo svoje postupke i uvjerenja, kao i informacije koje dobivamo izvana. Rađena su različita istraživanja i eksperimenti na području psihologije i ljudskog ponašanja - danas bismo rekli socijalnog istraživanja koja su istraživala kako se ljudi ponašaju u nekim situacijama i kako procjenjuju što se događa odnosno u koliko mjeri koriste kriterij kritičnosti. To bi značilo da li sve prihvaćaju ‘‘zdravo za gotovo‘‘ što im se nudi ili imaju sposobnost kritičkog promišljanja da preispituju neke svoje postupke, uvjerenja i informacije koje nam drugi ‘‘serviraju‘‘. Ta su istraživanja pokazala da je više od 50 posto ispitanika sklono brzom konformizmu odnosno prihvaćanju onoga što im se servira, bez kritičkog preispitivanja i to naravno najčešće putem medija i društvenih mreža.
Ipak, kada je u pitanju mentalno zdravlje onda zdrav osjećaj kritičnosti podrazumijeva prije svega sposobnost da osoba ponekad i posumnja u sebe i svoja uvjerenja i zapita se - ‘‘je li to baš tako ili nije? Kako bih bio siguran, dat ću si vremena da istražim i potrudim se sam provjeriti neke činjenice‘‘!
Ako s vremena na vrijeme sumnjate u svoje misli, preispitujete ono u što ste uvjereni desetljećima i ponekad si postavite pitanje ‘‘Jesam li ja uopće normalna‘‘?- budite sigurni da ste prošli test.
• Adaptabilnost
Svatko od nas ima svoj karakter, što znači ako volite provoditi vrijeme sami u svome društvu, i niste neki ljubitelj gužve, buke i društva, to je sasvim OK. Drugi pak ne mogu ni zamisliti život bez društva. Netko pak uživa biti u centru pažnje, a nekima je muka od same pomisli na to, neki su pak uvijek ili većinom u nekom euforičnom raspoloženju, a nekima je važno da je sve jasno i razumljivo, i odlučuju se za zanimanja i poslove u kojima se svi ponašaju upravo u skladu s pravilima.
S aspekta ovog kriterija, mentalno zdrava osoba bila bi ona koja se zna prilagoditi na adekvatan način različitim situacijama koje uključuju i odgovarajuće ponašanje, dakle više njih, pa će ponekad nešto prešutjeti, nekada će odgovoriti, nekada ne, povući se u stranu, odgovoriti na smiren način, biti asertivan itd. Želim reći da je u biti svaki tip karaktera OK, ali samo pod uvjetom da se ne drži rigidno samog jednog stila ophođenja, komunikacije i ponašanja, jer ne može uključiti i one druge. Tada govorimo o patologiji, to znači neprilagodljivost, nizak prag tolerancije na frustracije, rigidnost, crno-bijela slika svijeta, agresivnost, itd. Sve su to karakteristike osobe s poremećenom strukturom ličnosti.
• Organiziranost i planiranje
Ova vještina podrazumijeva naši sposobnost planiranja i organiziraje života, ali i da adekvatno implementiramo svoj plan. Plan mora biti prije svega dostižan i realan. Naime postoje osobe koji čitav život fantaziraju i maštaju o svemu i svačemu i ništa od toga nisu u stanju sprovesti. Ako ste i sami takvi ili poznate nekoga tko je takav, a vi zaključujete da vam ili toj osobi jednostavno nedostaje volje, to baš i nije tako jer deficiti na ovom području mogu biti pokazatelj neke mentalne bolesti. Primjer: bipolarni afektivni poremećaj u maničnoj fazi.
Osim toga, da osoba posjeduje sposobnost postići ono što želi, jednako je važna i sposobnost da to isto postigne na adekvatan način. To bi značilo da i perfekcionizam i radoholizam mogu biti indikatori koji mogu ukazivati na odstupanja od norme. Niti je dobro biti ekstremni radoholičar, a još manje težiti perfekcionizmu. Da, radoholizam znači imati sposobnost postizanja svojih ciljeva, ali na jedan nezdrav način koji šteti i samomu radoholičaru na duge staze, a može biti toksičan i za ljude iz njegova najbliža okružja (na poslu, u obitelji, itd.). Radoholičarstvo se negativno odražava na naše opće psihofizičko zdravlje. Imate radoholičara koji pristaju stati i odmoriti se samo u jednom slučaju - doslovno kada padnu od umora. Da, takvi ostvaruju svoje ciljeve i snove, ali za koju cijenu, odnosno je li taj cilj kojem su stremili doista i vrijedan novca koji su zaradili i potrošili - na što i koga?
• Predvidivost
Predvidivost podrazumijeva nešto što se može unaprijed procijeniti, čiji se postupak može unaprijed znati. Ona nam govori da će se osoba u nekoj situaciji kroz koju je već prošla ponašati na isti način. Kršenje bi značilo da kada se osoba ponaša nepredvidivo - tipa, za mentalno neuravnoteženu osobu, nikad se ne zna na koji će način reagirati kad joj nešto kažemo, pa će ili reagirati burno, ili šutjeti, a najčešće se razbjesniti i postati agresivna.
• Dostatnost
Ovaj kriterij zapravo ukazuje na to kako osoba reagira na vanjski utjecaj okoline. Primjer: Vozite se tramvajem, i netko vam nehotice stane na nogu. To vam se ne svidi i osjećate se povrijeđenim. Ili netko vam nešto kaže i uvrijedi vas jako. Možda se ispriča, a možda i ne. Ako ne, to onda govori o neadekvatnosti ili nedostatnosti osobe. Adekvatna reakcija u tom pogledu bila bi da se odmaknete ili kažete osobi da se pomakne, a u drugom slučaju da se okrenete ili odete ili samo kažete ‘‘to je samo tvoje mišljenje‘‘. Neadekvatna reakcija je da nasrnete fizički na osobu, počnete se naguravati, psovati i vrijeđati, prijetiti...
• Zdravo opažanje svoga selfa
Jeste li ikada prošli (ili vam se to često događa) da vam se čini da se vaš mozak kreće u jednom, a duša u nekom drugom smjeru? Kao da ste odvojeni od samog sebe. Jeste li se ikada osjećali kao u nekom maglovitom stanju ili kao da imate osjećaj da ste u snu, da ste napustili svoje tijelo i sve promatrate iz “trećeg lica”? Ova stanja se mogu manifestirati na različite načine pa tako neke osobe imaju izmijenjen osjećaj za vrijeme, a kod nekih se javlja dojam kao da nisu ljudi, nego s neke druge planete. Tu su i neki tjelesni i kognitivni simptomi poput zujanja u ušima, vrtoglavica, zamagljeno razmišljanje, osjećaj kao da će ‘‘skrenuti‘‘, itd. Sve to još više i dodatno produbljuje frustraciju.
Kod osoba s mentalnim poremećajima, takve se stanja događaju prilično često. Tada govorimo o depersonalizaciji (narušen doživljaj sebe) i derealizacije (narušen osjećaj realnosti). I jedan i drugi mogu biti samo neki od simptoma u okviru mnogih drugih poremećaja ili stanja. Često se javljaju kod osoba s primarnom dijagnozom anksioznog ili depresivnog poremećaja, i kod teških duševnih bolesnika sa shizofrenijom, pa je kod ovih poremećaja osjećaj nestvarnosti nešto sasvim očekivano i uvjetno rečeno ‘‘normalna‘‘ pojava.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Treba svakako reći i da je moguće razlikovati depresiju od lošeg raspoloženja na kvantitativnoj osnovi, što znači da ako se osjećate tužno dan-dva, to je OK. Nije pak normalno ako stanje tuge, nezainteresiranosti, iritacije, osjećaja umora i manjka energije, poremećaja u spavanju i jelu…. kontinuirano traju više od dva tjedna.
Također, za razliku od psihički zdrave osobe koja može doživjeti gore spomenute kriterije, ako se oni često manifestiraju i ometaju svakodnevnu funkcionalnost u svakodnevnom životu, onda je toj osobi definitivno potrebna stručna pomoć.