Predijabetes se može dijagnosticirati vrlo lako. Javlja se u tri oblika: oštećena tolerancija glukoze postprandijalno (dva sata nakon obroka), što je zamjetno u oko 5,4 posto ljudi, zatim porast glukoze natašte, koji se javlja u oko 20 posto ljudi, te kombinirana oštećena tolerancija glukoze (natašte dobro, poslije jela povišeno ili obrnuto), koja se javlja u oko 9,8 posto ljudi. Najčešće se radi uobičajeni brzi test glukoze u krvi natašte.
Vrijednost glukoze natašte daje podatak o trenutačnom stanju. Za dijagnozu i učinkovito liječenje potreban je i podatak o stanju šećera nakon jela pa se testom opterećenja glukoze (oGTT) glukoza mjeri i dva sata nakon obroka.
Određeno je da se pije 75 grama glukoze izjutra natašte, a gleda se razina glukoze natašte i dva sata nakon što se popije otopina. Zdrav čovjek sa zdravom gušteračom natašte ima šećer ispod 5,6 mmol/l, a predijabetes se dijagnosticira kada se utvrdi razina šećera u krvi natašte između 5,6 i 6,9 mmol/l. Koliko god pojeo, zdrav čovjek dva sata nakon obroka ima do 7,8 mmol/l glukoze u krvi.
Vrijednost od 7,8 do 11 mmol/l dva sata nakon obroka je predijabetes, odnosno oštećenje tolerancije glukoze postprandijalno. Vrijednost šećera u krvi od 11 mmol/l i više je dijabetes.
Ako imate normalne razine šećera u krvi, vaš će liječnik sugerirati da ove pretrage ponovite za tri godine, no pokaže li razina šećera u krvi da imate predijabetes, liječnik će vas nakon brzog testa natašte uputiti i na mjerenje osjetljivosti na glukozu kako bi se vidjelo i stanje nakon jela te na provjeru glikiranog hemoglobina (HbA1c), ali i ukupnog kolesterola, HDL-a, LDL-a i triglicerida.
Mjerenje glikiranog hemoglobina (HbA1c, protein u crvenim krvnim stanicama koji u uvjetima dugotrajne povećane koncentracije glukoze u krvi na sebe postupno veže glukozu), pokazat će kolika je prosječna razina glukoze u protekla tri mjeseca. Kod zdravog čovjeka HbA1c je ispod 5,7 posto, onaj između 5,8 i 6,4 posto ukazuje na predijabetes, a o dijabetesu možemo govoriti ako je HbA1c 6,5 posto i više. Ove bi pretrage osobe s predijabetesom trebale raditi jednom godišnje, osobito ako imaju i ostale rizike za razvoj šećerne bolesti.
