Taman kad sam pomislila da su ljetni odmori i avanture završili i da je vrijeme da se maksimalno bacim na posao, stigao je poziv moje prijateljice Nene Lukin za jedan neobičan vikend. "Radim probnu varijantu vikenda za žene kakvog mislim organizirati u budućnosti"- rekla je Nena - "i zvat će se - Ništa! Želiš li možda doći s nama i isprobati raditi ništa na Molatu?"
Iako je moj mozak odmah pohrlio da mi objasni kako sam se dovoljno naodmarala ovog ljeta, srce je ipak zatitralo na ovaj prijedlog. Nešto me vuklo na Molat. Vuklo me to Ništa. Nakon dogovora s ukućanima ubrzo sam Neni poslala svoje veliko Da.
Uspori
I tako je nas sedam žena krenulo u petak ranom zorom iz Zagreba prema Zadru. U zadarskoj luci smo se ukrcale na trajekt i avantura je počela.
Tri sata koliko trajekt vozi su prekrasna oaza upijanja prizora suncem obasjane tamnomodre površine mora posute mnoštvom potpuno zelenih otoka i polagano prebacivanje na neku sasvim drugačiju vibraciju. Već je i sam trajekt bio esencija otoka na koji smo išli - njegova jednostavna i pomalo gruba konstrukcija oplemenjena toplinom i opuštenošću zaposlenika (koji kao da su ga doživljavali svojom kućom) i uronjenost u čudesnu prirodu koja ga je okruživala.
Na Molatu smo odsjele u mjestašcu Brgullje, u savršenoj kući na samoj obali, s pogledom na mali otočić na sredini zaljeva. To mjesto, kao i cijeli otok Molat, odisali su energijom "opusti se i uspori". Čak smo na asfaltu jedne od uličica pronašle velikim slovima napisano "USPORI!"
Svaki od tri dana kupale smo se na drugoj plaži i jele na različitim mjestima. Iako je obala kamenita, plaže na sjevernoj strani otoka su uglavnom pješčane i pravo su iznenađenje. Plivale smo, zabavljale se, Nena nam je povremeno zadavala male zanimljive zadatke vezane uz promišljanja o našem životnom putu, fotografirale smo, plesale, slikale vodenim bojama u sjeni velikog drveta na mulu pored barki. Trenuci dana prelijevali su se jedan u drugi u osjećaju životne radosti i slobode. Puno smo se smijale, puno smo misli dijelile.
A navečer, prije spavanja, promatrale smo zvijezde koje su se tako jasno vidjele na nebu osluškivale potpuno nevjerojatnu tišinu i upijale miris borova i osjećaj apsolutnog mira. Ovo Nenino Ništa bilo je toliko duboko ispunjavajuće na mnogim nivoima. Istovremeno obnavljajuće i opuštajuće.
Pune energije
U nedjelju popodne ponovno smo bile na trajektu, ali drugačije nego što smo bile pred samo dva dana - izrazito iskričave, zadovoljne i pune nove energije.
Samo jedan vikend. Ne podcjenjujte nikada snagu i moć transformacije koju vam samo jedan jedini vikend može dati! Da sam ja organizirala vikend radionicu, nikada ne bih odabrala otok do kojeg se tako dugo putuje, a upravo je taj odabir bio savršen. Svima nam povremeno treba takav otok, daleko od svega, s energijom "Uspori".
Pa bih voljela da to zapamtite - ako vam se dogodi period u životu kada imate toliko obaveza da ne možete otići na godišnji odmor, iskoristite barem moć vikenda! I neka bude daleko od kuće. Financijski je to također svakome prihvatljivo - kada četiri osobe dijele trošak vožnje automobilom i smještaja u istom apartmanu, s hranom za doručak i večeru koju donosite sa sobom, to zaista budu malene svote, svakome dosežne. A takav vikend može vas toliko regenerirati i napuniti da ćete sve obaveze kad se vratite rješavati s lakoćom.
Otmite i vi još komadić ljeta u nekom od rujanskih vikenda!
Sanjine radionice i savjetovanja možete pronaći OVDJE