Piše: Kruno Šunjić, integrativni tjelesno-orijentiran terapeut • www.cir.hr
Ljudska povijest, mitologija, narodna predaja, umjetnost kao i svijet u kojem živimo ispunjeni su borbom dobra i zla. Svačiji život se može ispričati kao priča koja u svojoj srži ima potragu za srećom, užitkom, ljubavi, blagostanjem, ukratko onime što doživljavamo kao dobro i pozitivno. No istovremeno oko sebe vidimo i loše, zlo, negativno i pitamo se zašto ne može biti dobro, zašto su neki ljudi loši, zli?
U osobnom razvoju vraćamo se na osobnu razinu, vraćamo se u svijet unutar sebe i ako ne bježimo, nego smo se spremni suočiti s vlastitim mikrokozmosom i biti iskreni sami sa sobom u njemu ćemo pronaći odraz svega što vidimo izvan sebe. I ono dobro i ono loše.
Suočavanje s negativnošću
U četvrt stoljeća koliko se bavim istraživanjem vlastitog mikrokozmosa isprobao sam različite pristupe i radio s brojnim učiteljima. Svaki pristup i učitelj nosi neku svoju specifičnu vrijednost i znanje, no za mene je uvijek najveću autentičnost metode i učitelja određivala spremnost i želja za suočavanjem s negativnošću.
Zbog toga u vlastitom radu u Centru za Integrativni Razvoj i individualno s klijentima osjećam važnost otvaranja površinskih slojeva kojima maskiramo dublje naboje i nastojimo svijetu predstaviti "prihvatljivog" sebe, prilagođenog društvenim normama i tuđim očekivanjima.
Kada skinemo taj sloj kojim se štitimo od vlastite sjene, vlastitog ljutog, povrijeđenog, neprihvaćenog Ja dolazimo u kontakt s tamom i negativnošću u sebi.
Jednim od ključnih trenutaka u osobnom razvoju doživljavam trenutak odluke da zaronimo u tu negativnost, da otpustimo kočnicu i bacimo se, predamo negativnosti ne zato što tu osjećamo užitak i ljubav za kojima čeznemo, nego zato što dođe trenutak kada osjetimo da je to istinskiji dio nas od maske iza koje smo se sakrili.
Trenutak hrabrosti
Taj trenutak hrabrosti, otpuštanja lažnosti maske i pretvaranja i trenutak dolaska u kontakt sa življim i istinskijim Ja, pa iako on nosio negativni naboj, je trenutak u kojem može nastati zametak naše želje i snage da se istinski suočimo s negativnošću i boli koje smo sakrili bez da zapnemo na tom mjestu i ostanemo vezani za vlastitu negativnost.
Trenutak kada se prestanemo braniti sami od sebe je trenutak kada smo krenuli prema svojem najdubljem, najkreativnijem i najpozitivnijem Ja koji ima sposobnost i snagu kreiranja sreće, užitka, ljubavi i blagostanja.
Za ovo putovanje trebamo okvir, okolinu i ljude koji taj proces razumiju i žele podržati i u mojem dosadašnjem radu su CIR-ovo okruženje i metoda okvir u kojem mogu najdirektnije i najiskrenije podržati takvu promjenu kod onih koji se odluče na takav korak.