Svatko od nas ima u sebi jedan dio svog bića koji nazivamo unutarnjim djetetom.
To unutarnje dijete u sebi čuva sve ono što nas je tištilo i povređivalo kad smo bili mali, ali i sve što nas je tada radovalo.
Bez obzira koliko se osjećate odraslima, upravo je unutarnje dijete ono koje često upravlja vama, a da toga niste ni svjesni. Kad vam se dogodi da reagirate impulzivno, „ne znate što vam je bilo“ ili kad vas povrijedi nečiji komentar i nikako da se oslobodite te povrijeđenosti, kad znate da biste trebali nešto napraviti, a umjesto toga radite nešto sasvim drugo (kao da se namjerno sami pred sobom pravite da ne znate svoje dužnosti), kad imate osjećaj da sami sebe onemogućavate... Sve su to različiti aspekti kroz koje se pokazuje vaše unutarnje dijete.
Izuzetno je važno taj dio sebe uvažiti. Ne samo priznati njegovo postojanje, nego ga i osluškivati, poštovati, razumjeti.
Jednostavne stvari
Ako ste ikada radili sa psihoterapeutom na temi svojeg unutarnjeg djeteta, sasvim sigurno ste došli do spoznaje koliko je važno da vaš odrasli dio razumije, podrži i s ljubavlju prigrli to unutarnje dijete. Da iscijeli njegove povrede. Da ispuni njegove najdublje potrebe i omogući mu da se osjeća sigurno i voljeno. Omogući mu da se opet može slobodno radovati.
Možete započeti tako da zamislite svoju unutarnju djevojčicu ili dječaka i da ih jednostavno upitate: „Što ti sada najviše treba i kako ti ja to mogu dati?“ Sasvim sigurno ćete dobiti odgovore i zatim si dopustite da je važno te želje im i ispuniti (naravno, uz mudro postavljanje zdravih granica). No vaše unutarnje dijete će ionako najčešće usrećiti jednostavne stvari.
Moja unutarnja djevojčica ponekad poželi da joj kupim neku malu stvar koja joj se jako svidi. Primjerice, nedavno sam s prijateljicom posjetila Kestenijadu u Hrvatskoj Kostajnici. Dok smo razgledavale raznolike štandove poredane na obali Une, ugledala sam ogrlicu s plavim kamenom. Na jednostavnoj crnoj traci visilo je malo srce od kamena tirkiznoplave boje i moja unutarnja djevojčica bila je oduševljena njime. Ova jednostavna (i jeftina) ogrlica nju je potpuno očarala, kako to već kod djece ide. Naravno da sam joj ju kupila i od tada se ona obraduje svaki puta kad se pogledamo u ogledalo. Pa malo uzme to plavo srce među dlanove. Pa ga gleda i divi mu se. Kad ste u bliskom kontaktu sa svojim unutarnjim djetetom i omogućite mu da se raduje, i vi se jednostavno morate radovati s njime.
Neki dan sam joj kupila i ružičasti kišobran. Sad jedva čeka iduću kišu.
Prava poslastica
A ovog vikenda sam svojoj malko starijoj unutarnjoj djevojčici (od nekih 10 godina) priuštila pravu poslasticu. Suprug i ja bili smo u berbi maslina kod prijatelja u Istri. Nakon što smo pobrali sve plodove koje smo mogli dohvatiti rukom ili malim grabljicama na dugačkom štapu, ostali su još neki plodovi koje je bilo teško dohvatiti. Pa smo mala i ja krenule u akciju. Popela sam se na svako drvo masline i dohvatila sve preostale tamnoljubičaste plodove. Osjećala sam se baš kao u pradavna vremena osnovne škole kad smo se penjali na trešnje i dohvaćali plodove koji su se sjajili na suncu. Vještinu veranja po drveću, iako je više nikada ne upotrebljavam, nisam zaboravila. U krošnjama maslina unutarnja djevojčica je ciktala od radosti. A dan je za nas obje postao još posebniji kad nas je domaćica odvela do svoja dva konja pa smo ih gladile i s njima razgovarale.
Moja unutarnja djevojčica je poznat i drag sastavni dio mene, jednostavno osjećam njezine potrebe. No u nekim periodima se znam toliko zatrpati poslovima da ona ne dolazi na red. I onda se događaju one čudne stvari poput „znam da bih sada trebala raditi, ali baš, baš neću.“ No čim uvažim i ispunim njezine potrebe i mojem odraslom Ja postane puno lakše i sve radim s puno više lakoće.
Čudesno je i blagotvorno kad se sreća unutarnjeg djeteta širi cijelim vašim bićem i dodiruje sve čega se dotaknete. Važno je toga se sjetiti!
Kako ćete vi danas usrećiti svoje unutarnje dijete?
Sanjine radionice i savjetovanja možete pronaći OVDJE.