Uspomene i sjećanja iz života mogu vam zaista proletjeti pred očima dok umirete, potvrdilo je istraživanje objavljeno prije nekoliko dana u časopisu Frontiers in Aging Neuroscience. U studiji je opisan muškarac koji je bio spojen na uređaj za skeniranje mozga nakon što je pretrpio srčani udar i potom umro. Snimke mozga, koje dosad još nikada nisu napravljene na umirućem čovjeku, pokazale su da je muškarac imao vrstu moždanih valova povezanih sa sjećanjima, meditacijom i snovima neposredno prije nego što je njegovo srce počelo kucati pa čak i nekoliko sekundi nakon toga. Ovo otkriće ponovno je pokrenulo pitanje trenutka u koje život zaista završava, a ujedno i pružilo utjehu bliskim osobama umrlog, smatra dr. Ajmal Zemmar, suvoditelj studije i neurokirurg sa Sveučilišta u Louisvilleu.
Znanstvenici slučajno snimili aktivnost mozga umiruće osobe
Studija je pratila 87-godišnjeg muškarca koji je 2016. zaprimljen u bolnicu s krvarenjem u području između lubanje i mozga. Liječnici, uključujući i dr. Zemmara, su uklonili ugrušak, no tri dana kasnije kod muškarca su se javili epileptički napadaji. Prema standardnoj proceduri, liječnički tim je pratio pacijentovo stanje elektroencefalogramom ili EEG-om kako bi utvrdili uzrok napadaja. No, prije nego što su uspjeli odrediti odgovarajuću terapiju, muškarac je doživio srčani zastoj i umro.
- Upravo to je razlog zašto je skeniranje mozga umirućeg čovjeka tako rijetko. To je nešto što ne možete isplanirati. Niti jedna zdrava osoba neće ići na EEG prije smrti niti mi ne možemo točno znati kada će neka bolesna osoba umrijeti kako bismo snimili takve signale - pojasnio je dr. Zemmar.
EEG umiruće osobe je pokazao da je 15 sekundi prije nego što mu je srce prestalo kucati, muškarac doživio visokofrekventne moždane valove koji se nazivaju gamma oscilacije, kao i neke sporije oscilacije uključujući i theta, delta, alfa i beta. Ti se valovi povezuju s koncentracijom, snovima, meditacijom, prizivanjem događaja i slika iz pamćenja i flashbackovima.
- Ono što nitko nije očekivao jest činjenica da su se oscilacije nastavile i nakon što je srce prestalo pumpati krv u mozak. To nas je najviše iznenadilo - rekao je dr. Zemmar.
Najljepši trenuci
Njemu i njegovim kolegama trebalo je gotovo šest godina da objave studiju dijelom i zato što su čekali da vide hoće li se pojaviti još neki sličan slučaj. Pronašli su samo jednu sličnu studiju na štakorima kod kojih su znanstvenici inducirali srčani zastoj dok su im istodobno mjerili aktivnost mozga.
- Jako je teško nešto tvrditi sa samo jednim zabilježenim slučajem, naročito kad su kod te osobe bili prisutni krvarenje, epileptički napadaji i oticanje, odnosno komplikacije koje mogu utjecati na rezultat istraživanja. No, ono što možemo sa sigurnošću potvrditi jest da imamo signale neposredno prije smrti te neposredno nakon što je srce stalo jednake onima koji se događaju kod zdravih ljudi kad sanjaju, prisjećaju se nečega ili meditiraju - objasnio je dr. Zemmar te dodao da nas je ovo istraživanje naučilo da, iako su naši najmiliji zauvijek sklopili oči, njihov mozak još reproducira neke od najljepših trenutaka koje su doživjeli u svojim životima.
Ovo se otkriće poklapa s nekim anegdotalnim izvještajima o iskustvima ljudi koji su bili nadomak smrti i koji kažu da su im tada pred očima proletjeli emocionalno najintenzivniji trenuci iz života.
Dr. Sam Parnia, profesor na Sveučilištu u New Yorku i autor knjige „What Happens When We Die?” rekao je za Insider da su i neka druga istraživanja pokazala da kad ljudi umiru doživljavaju paradoksalnu lucidnost s izrazitom svjesnošću. A to uključuje neku vrstu revizije cijelog njihovog života s njihovim postupcima, namjerama i mislima - drugim riječima ljudskošću koju su pokazali prema drugima.
- Čini mi se da ova studija to potvrđuje. Moguće je da istodobno dok se brojni dijelovi mozga gase uslijed smrti, to dovodi do otkočenja nekih drugih dijelova mozga koji pomažu ljudima da dobiju uvid u drugu dimenziju stvarnosti koja nam inače nije lako dostupna.
Preispitivanje dosadašnjih spoznaja o tome kada život završava
Ovo otkriće može potaknuti medicinsku zajednicu da ponovno razmisli o tome u kojem se trenutku zapravo može proglasiti smrt neke osobe. Kad srce prestane kucati, liječnici proglašavaju smrt i nastavljaju s postupcima kao što je doniranje organa. No, ova studija te standarde dovodi u pitanje, smatra dr. Zemmar.
- 15 sekundi možda se ne čini kao mnogo vremena, ali u medicini to nije malo. Ako proglašavamo smrt osobe kad njezino srce stane i tada obavljamo doniranje organa, bismo li onda ipak trebali pričekati još 15 sekundi nakon što srce stane kako bismo im dopustili da „prelete” u mislima svoje uspomene? Ne, znam, ali to je sasvim sigurno pitanje koje je otvorila naša studija - zaključuje dr. Zemmar koji je rekao i da je od ljudi s raznih strana svijeta čuo da im je ovo otkriće donijelo utjehu, unatoč tome što je nemoguće znati jesu li uspomene kojih su se prisjetili pozitivne, negativne ili oboje.
- Kao neurokirurg, nažalost ponekad vidimo pacijente kojima ne možemo pomoći i mi liječnici trebamo biti oni koji će lošu vijest priopćiti obiteljima, a to je vrlo teško. Ako im mogu reći da se to možda događa u mozgu njihove bliske osobe u tom trenutku, te da se ona prisjeća lijepih trenutaka koje je s njima provela, ja osobno to smatram lijepom utjehom - zaključuje.