Nedavno je osobna trenerica i studentica kineziologije Antonela Golobić (24) iz Zagreba ponovno završila u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan. Razlog je depresija. Bolest koju, prema statistici Svjetske zdravstvene organizacije iz 2020., ima više od 264 milijuna ljudi. Ova djevojka s njom se bori već dvije godine.
Antonela naizgled ima savršen život. Studentica je koja se sama financira, stvara karijeru u fitness industriji, model je i ima puno prijatelja. Živi doista dinamičnim životom kakav bi mnogi htjeli kopirali. No, ona ima i dane kad ne može ustati iz kreveta.
- Tada se doslovno ne mogu istuširati, otići na predavanja, jesti, spavati. Nemam volju ni za čim. Stvari koje me inače vesele me ne zanimaju - ispričala nam je.
Kaže nam kako joj se to počelo pojavljivati kad je imala 15 godina. Dugo se bavila atletikom, trčala je duge staze, a već je u osnovnoj školi bila državna prvakinja. Unatoč brojnim uspjesima, već tada su joj se događale depresivne epizode.
- Jako dugo sam to gurala pod tepih. Mislila sam kad ostvarim ovo ili ono, to će proći. No, kad sam prije dvije godine prekinula s dečkom mentalno sam pala i doživjela najgoru fazu. Shvatila sam da nešto nije u redu sa mnom i da to nije obična tuga jer nisam mjesec dana mogla ustati iz kreveta. Doslovno nigdje nisam izašla. Kad sam pričala s ljudima o tome, većina je govorila da mi možda treba više vremena da se oporavim od prekida - prisjeća se.
Dodaje kako je nakon tog razdoblja jedva skupila snage za odlazak na posao i bilo je vrijeme za traženje pomoći.
- Bilo mi je neugodno, ali sam odlučila nazvati liječnika opće prakse i tražiti uputnicu za psihijatra. On mi je na to rekao „Ma kakvih bi ti imala problema, imaš tek 22 godine. Ništa tebi nije, nije to za psihijatra”. Rekla sam da znam da nešto nije dobro u mojoj glavi i nije samo do prekida. Uspjela sam dobiti prvi termin kod psihijatra i dijagnosticirana mi je anksioznost. Ona mi je rekla da to nije strašno, ali ja sam se osjećala sve gore i gore - kaže.
Nakon određenog vremena, govori nam, počela je imati i sve negativnije misli te nije mogla funkcionirati. Ponovno se javila psihijatru i tad joj je dijagnosticirana depresija.
- Nisam mislila da je moguće da ja imam depresiju i otišla sam tražiti drugo mišljenje. Drugi psihijatar mi je rekao da trebam hospitalizaciju i antidepresive. Mislila sam da se netko zeza. Dotad sam mislila da se depresija događa ljudima koji nemaju sređene živote, imaju loše poslove i loše veze. Čak sam smatrala da se trebaju „malo trgnuti” i više je neće imati - prisjeća se.
Otkrila nam je kako nije željela otići u bolnicu, ali je odlučila ići na psihoterapiju. Međutim, nakon sedam, osam mjeseci psihoterapije dogodila se velika kriza.
- Prošle godine u listopadu sam počela imati suicidalne misli. Nazvala sam psihijatricu. Tresla sam se i ona mi je rekla da nazovem 112. Nazvala sam 112 i rekla da imam suicidalne misli, oni su mi rekli da nazovem prijatelja. Nisam mogla vjerovati da mi to govore. Osjećala sam da mene nitko ne sluša, govorim da nisam dobro, a kaže mi se da nazovem prijatelja. Nakon toga su me pitali mogu li sama doći, došao je tata po mene i odvezao me na Jankomir - ispričala je.
Boravak u psihijatrijskoj bolnici
U Klinici za psihijatriju Sveti Ivan su je po službenoj dužnosti morali zadržati 48 sati.
- Bila sam van sebe kad su mi rekli da ću biti zatvorena. Rekla sam da želim ići kući. No, objasnili su mi da me ne smiju pustiti bar još dva dana. U ta dva dana sam upoznala sam puno ljudi i čula toliko životnih priča. Shvatila da ima puno gorih situacija od moje. Imam posao koji volim, ljude oko sebe, čak i obitelj s kojom se ponekad nisam slagala, ali bila je tu kad je trebalo. Mogu pobijediti depresiju - kaže.
Dok je bila u bolnici, nazvala je svoju psihoterapeutkinju te joj ona rekla da ne misli da treba ostati više od tih 48 sati te da mogu povećati broj razgovora. Izašla je nakon dva dana.
- Osjetila sam neki „klik” i odlučila mijenjati sve. Pronašla sam novu psihijatricu, povećala broj odlazaka na razgovore, mijenjala terapiju, što je bilo izuzetno teško. Za svaku promjenu terapije potrebno je mjesec dana da se pogodi. Znala sam prva dva tjedna povraćati i imati još gore misli i lupanje srca. U jednom razdoblju sam uzimala šest vrsta lijekova... S jednih sam se skidala, a nove probavala - govori.
Dodaje kako je trenutno na jednom lijeku i redovito ide na psihoterapiju te misli da je to kombinacija koja joj najviše odgovara.
Mislila sam da sam bezvrijedna
Antonela smatra da su problemi s depresijom počeli još u djetinjstvu jer je osjećala da nema podršku roditelja. Odlaskom na psihoterapiju je prihvatila oca, ali kaže, on je često bio okidač za mnoge probleme.
- Njegove su me riječi jako pogađale. Ja donesem medalju, a on na to meni kaže „Nije osobni rekord, možeš ti i bolje!”. Znam sad da je imao dobru namjeru i htio me motivirati, ali tada sam osjećala da nikad neće biti zadovoljan što god napravim. Znala sam samo za kritike i one su me pogađale - govori nam.
Priznaje da je zbog lošeg odnosa s roditeljima odlučila odseliti već za vrijeme fakulteta. Imala je tada 20 godina i sama se financirala.
- Iako financijski nisam ovisila o njima, čak sam se odselila i bila uspješna u gotovo svim područjima, oni su me opet kritizirali. Naravno, samopouzdanje mi je bilo na nuli. Mislila sam da sam bezvrijedna i da nemam potrebu biti na ovom svijetu jer me nitko ne voli. Stvarno sam htjela promijeniti svijet, dokazati se drugima i u svemu sam tome sebe stavila na zadnje mjesto. Svima sam pomagala, a kad je meni trebala pomoć, osjećala sam da nemam nikoga. Svaka kritika me mogla slomiti - rekla je.
Otkrila nam je kako je na psihoterapiji shvatila da se previše daje drugima, a premalo brine o sebi. Čak je i tijekom veze, čiji prekid ju je doveo do najgore faze depresije, uvidjela da se davala puno više nego tadašnji partner. No, kaže, rad na sebi je najveći izazov.
- Počela sam si davati pohvale za sve što uspješno napravim. Imam 24 godine, studentica sam te imam primanja veća nego prosječni Hrvat. Tijekom nekih razdoblja sam radila po tri posla i svejedno bila među najboljim studentima. Mislila sam da se to podrazumijeva, ali to nije istina - govori nam.
Dodaje kako je počela biti i ranjiva pred bliskim ljudima te nije više pokušavala održati imidž savršenog života. Počela je zvati prijatelje i obitelj kad se osjeća loše.
Podrška bliskih ljudi i reakcije okoline
- Nedavno sam imala napadaj panike i zvala sam prijateljicu i roditelje. Smirila sam se nakon pola dana. Inače bih mislila da mogu sama to riješiti i onda se tri dana ne bih oporavila - iskrena je.
To ju je, kaže, potaknulo da tijekom druge hospitalizacije, prije dva tjedna, progovori na društvenim mrežama o tome.
- Bila sam uvjerena da sam se izvukla i javno sam pričala kako sam pobijedila depresiju. Dotaknula sam dno i ponovno završila u bolnici - napisala je u objavi na Instagramu.
Tada se dogodio neočekivani val dobrote i podrške.
Otkrila je kako joj se toliko ljudi javilo s vlastitim pričama o borbama s mentalnim zdravljem i lijepim porukama.
- Otišla sam profesoru na fakultet i plakala u kabinetu . On mi je rekao da su njegovu sestru dva puta vezali na psihijatriji, a sad ima dvoje djece i lijepo živi. Ako se netko izvukao iz toga, mogu ja iz ovoga - priča.
- Bilo je i onih koji su rekli (ne meni direktno) da sam „luda”. Kao i onih da o tome ne bih trebala pričati javno. Moji roditelji su prvenstveno bili protivnici toga. No, mene nije sram. Nisam si mogla sama pomoći i tražila sam pomoć - govori.
Dodaje da sad kad radi na sebi, čak ima bolji odnos s roditeljima, prijateljima i klijentima.
- Prestala sam se uspoređivati s drugima i dopuštati da me tuđe kritike dodirnu. Ne dopuštam više ljudima da pređu neke granice u odnosu sa mnom. Shvatila sam da svojom pričom mogu pomoći i drugima. Jer svi imamo svoje loše trenutke i male „demone”, i to nas ne treba definirati. Naučila sam da me ljudi vole i kad sam loše, ne samo radi druženja i pijenja kava - istaknula je.
Kroz sve ono što joj se događalo, ne bi ništa mijenjala.
- Sve me to izgradilo. Da sam kod kuće imala savršene odnose možda se nikad ne bih odvažila na velike životne korake. Vjerojatno ne bih bila trener kakav sam sad jer ja radim s klijentima i na mentalnoj razini - kaže.
Za sebe i za druge koji se bore s depresijom kaže:
- Važno je ne odustati! Čak i kad se izgubi vjera u druge ljude i sustav. Izlaz postoji i svatko ga od nas može pronaći - zaključila je.
Ako ste zabrinuti za svoje psihičko zdravlje ili zdravlje bliske osobe, pomoć možete potražiti na:
KBC Zagreb, Klinika za psihijatriju i psihološku medicinu:
-Poliklinika i ambulante Klinike za psihijatriju:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- Zavod za psihološku medicinu i Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- Zavodi i odjeli Klinike za psihijatriju:
(01) 2376-471 (od 13:00 do 14:00 sati)
- Zavod za psihološku medicinu i Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju:
(01) 2376-390 (od 13:00 do 16:00 sati)
- Centar za krizna stanja s Nacionalnim centrom za psihotraumu:
(01) 2376-470 (od 0 do 24 sata)
Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan
Tel. (01) 3430-001, (01) 3430-062
E-mail: naručOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Klinika za psihijatriju Vrapče
Poliklinička služba Klinike za psihijatriju Vrapče, naručivanje telefonom preko Jedinice za centralno naručivanje od 13:00 di 16:00 sati na broj telefona ili e-mailom:
(01) 3713-270
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Zavod za afektivne poremećaje, informacije vezano uz bolničke i izvanbolničke oblike liječenja na broj telefona: (01) 3713-223, (01) 3713-218
Zavod za psihoterapiju, informacije vezano uz bolničke i izvanbolničke oblike liječenja na broj telefona: (01) 3713-211
Centar za izvanbolničko liječenje Zavoda za psihoterapiju
Dnevno bolničko liječenje:
- za anksiozne i depresivne poremećaje
- za psihosomatske poremećaje
- za mlade s anksioznim poremećajima
- antistres modul COVID-19
(01) 3713-298
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Klinika za psihijatriju KBC Sestre milosrdnice
- Poliklinika i ambulante Klinike za psihijatriju:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
(01) 3787-734
- Zavodi i odjeli Klinike za psihijatriju:
(01) 3787-755 (od 12:00 do 14:00 sati)
- Hitna psihijatrijska ambulanta:
(01) 3787-220 (od 0 do 24 sata)
