Pošlo nam je za rukom! Unatoč gužvovitom i obvezama popunjenom prosinačkom razdoblju, veseli je Djedica pronašao nekoliko trenutaka za razgovor uz šalicu zelenog čaja i ispričao nam sve o poslu koji radi već dva desetljeća
Da, dobro ste pročitali. Umjesto mlijeka s keksima, nadaleko poznati bradonja odlučio se za zdraviju alternativu - zeleni čaj, iznimno bogat antioksidansima. Ipak, dobro je očuvati svoj imunitet, a posebno tijekom ovog užurbanog razdoblja u godini, složio se naš uspuhani sugovornik spuštajući se kroz dimnjak dok su ga sobovi s nestrpljenjem iščekivali na jednom od krovova zagrebačkih ulica.
Tko utjelovljuje lik Djedice
Iza svima nam prepoznatljivog crvenog odijela i bijele brade skriva se standup komičar, moderator, MC, DJ, instruktor aerobika, klaun-doktor, mađioničar i još mnogo uloga koje utjelovljuje Marko Petar Orešković. Premda svaka od njih ima svoje čari, posebno ga veseli ova u kojoj se pretvara u Djeda Božićnjaka. Originalno, prije Djedice, kako objašnjava naš sugovornik, djecu je u prosincu uveseljavao katolički svetac sveti Nikola nakon kojeg se slavio dolazak malenog Isusa koji je donosio darove. Ovaj je događaj i danas jedan među najvećim izvorima radosti za sve kršćane. Ipak, uloga Djedice postaje sve popularnija tijekom 19. stoljeća te se sa Zapada širi na ostatak svijeta, pa i kod nas. Marko ga utjelovljuje već više od 20 godina.
- Moj je talent prepoznao jedan Slovak koji je trebao nekoga da mu bude Djed Mraz. Odazvao sam se, utjelovio ulogu i shvatio da mi baš dobro ide. Tako počinje moja vesela priča koja traje, evo, više od dva desetljeća - priča nam.
Da je uloga Djedice zapravo izuzetno dinamična, govori i činjenica da Marko u svom čarobnom kostimiranom ormaru ima čak tri kostima, vreću za darove, praporce, rukavice i sve ostale potrebne rekvizite. Naime, kako kaže, jedina mana ovog posla jest to što ispod kostima doista zna biti vruće, stoga ne čudi činjenica brze tranzicije nabrojenih kostima.
Najveći dar - osmijeh
Unatoč svemu, Djeda najviše veseli kad donese osmijeh na dječja lica. Priznaje kako je ta radost obostrana.
- Djeca se uistinu razvesele kad me vide, skaču, iznose svakakve dosjetke iz svojih malih glavica, što me posebno veseli. Možda i nisu svjesni koliko svojom iskrenošću i dječjom neiskvarenošću pozitivno djeluju na mene - kaže Djedica kojemu se posebno vesele djeca vrtićke dobi, dok ga oni mlađi od tri godine gledaju s posebnim oprezom. Raduju mu se i oni malo stariji, iako su već svjesni da je ipak riječ o fiktivnom liku.
- Djeca traže identifikaciju lica. Dok su male bebe, prvo što vide dok ih mama uzme u naručje je njezino lice. Kad ne vide lice, događaju se nesigurnosti, pa tako i kad vide mene, sijedog bradonju. Nakon što me dobro promotre i shvate da sam zapravo dobar, najčešće se opuste i prilaze mi - otkrio nam je.
Djecu zabavlja različitim malim "lažima", pa će tako mnoge uvjeriti da se doista spustio kroz dimnjak, da ga saonice i sobovi s Rudolfom čekaju na krovu, da Baka Mraz za to vrijeme vrijedno peče kolače te da s Djedicom zajedno radi u tvornici darova koja se nalazi 17 katova ispod leda.
Kad je Djedica bio dijete
Budući da je u ovom poslu doista dugo, obilazio je razne lokacije, ali s vremenom se odlučio uglavnom zadržavati na zagrebačkom području jer, priznaje, uz razne angažmane koje obavlja tijekom prosinca, dodatna vožnja, a posebice kad mora voziti od lokacije do lokacije u jednom danu, zna poprilično iscrpiti. Stoga, ako još dosad niste prihvatili spomenuti zeleni čaj našeg Djedice, vjerujemo da se ipak opravdao. Kada smo kod napitaka, pitali smo Marka je li i sam u djetinjstvu vjerovao u Djeda Božićnjaka, ostavljao mu mlijeko s keksima i iščekivao ga.
- Naravno! Nisam mu ostavljao kekse i mlijeko. Taj trend u moje vrijeme nije bio popularan kod nas, no iščekivao sam ga i najčešće bih, kao i sva djeca, pokleknuo i zaspao. No, ima nešto iz tog dijela djetinjstva čega se i dandanas rado sjećam, a to su razne priredbe za djecu koje su se najčešće organizirale preko sindikata u tvornicama. Bilo je to stvarno zabavno razdoblje. No, kao važan događaj pamtim i Božićni sajam na Velesajmu. Nije bio toliko Djed Mraz, nego cijeli taj božićni doživljaj. Kada su ga ugasili, baš mi je to teško palo - prisjeća se.
Uz ograničenje na zagrebačko područje, Marko si je nametnuo još jednu odluku, a ta je da tijekom silnih gaža koje odrađuje u prosincu uzima jedan dan za sebe. Iako bi to trebalo, kako kaže, biti vrijeme za odmor, ipak ga najčešće utroši pripremajući se već za sljedeću obvezu.
Premda smo navikli vidjeti Djedicu s ugodno popunjenim trbuhom, naš pazi i na hranu koju unosi u sebe.
- Dok odlazim na razne gaže, uvijek sa sobom nosim zdrave grickalice za kojima ću radije posegnuti nego za nekom ultraprocesiranom hranom. Rekao bih da je to dosta važno s obzirom na dinamiku mojeg posla. Gaže mi znaju trajati cijeli dan, često do kasno u noć, i svakako nije isto pripremati se i zabavljati one najmlađe te na partyjima uveseljavati zaposlenike raznih korporacija. Zato mi je ono što unosim u tijelo doista važno - objašnjava.
Razliku u pripremi sadržaja jasno nam je opisao kroz nedavno odrađene angažmane kad se, kako kaže, iz noćne smjene, u kojoj je u jednom klubu uveseljavao radnu mladež željnu zabave, već sljedeće jutro našao pred djecom predškolske dobi. Iako utjelovljuje istu ulogu Djedice, mora je u potpunosti transformirati. U prvom slučaju kao DJ, a u drugom kao simpatičan starac kojeg djeca prepoznaju kao Djedicu koji donosi darove.
Smiješne anegdote
Pitali smo našeg sugovornika ima li iz svoga bogatog životnog iskustva i nekih smiješnih situacija.
- Kako ne. Zapravo, jedne se vrlo dobro sjećam. Nisam, doduše, bio u ulozi Djedice, nego u onoj svetog Nikole. Žurio sam na jedan intervju odjeven u taj lik i nespretno haljinom zapeo pokušavajući preskočiti stupiće. Odjednom sam se našao na podu dok su u mene bila uprta lica zabrinutih i pomalo začuđenih građana. Vjerojatno je i njih iznenadila ova situacija koliko i mene. Iako, za mene je k tome bila i bolna i smiješna. Od drugih situacija, zapravo ih je puno. Svaki susret donosi smijeh. Uvijek postoji taj netko u vrtiću ili razredu koji će pokrenuti val smijeha - ispričao nam je.
Koliko je smijeh važan, potvrđuje i naš sugovornik. Onaj iskren najčešće prepoznaje u najmlađima koji će se, kako kaže, istom triku smijati iznova s jednakim oduševljenjem.
- Smijeh je besplatan i izuzetno zdrav! To danas često zaboravljamo. Zapravo, rekao bih da današnja kultura na neki način zagovara i nameće suzdržavanje od emocija koje su toliko važne. Ja radim na tome da se nasmijem na nešto na što se nitko ne bi nasmijao. Smijeh je lijek - zaključuje naš Djed Božićnjak koji nastavlja uveseljavati mnoge, a onda će se malo odmoriti i s nestrpljenjem iščekivati nova pisma i iskrene želje onih najmlađih.