Jordi Pronk je mladi nizozemski umjetnik i sve da imate deset pokušaja ne biste pogodili tko mu je cimerica. Naima, on živi sa 86-godišnjom Joke Kerdijk s kojom u slobodno vrijeme rado vozi bicikl. Žive zajedno u Humanitasu, domu za stare i nemoćne u nizozemskom gradu Deventeru.
Ova je ustanova poznata po tome da uz pomoć mladih čini život starijih osoba ljepšim. Naime, mladima nudi besplatan smještaj, a oni zauzvrat moraju jedan sat dnevno provoditi sa štićenicima doma.
Joke Kerdijk i Jordi Pronk postali su pravi prijatelji unatoč razlici u godinama. [Foto: Screenshot: SBS]
“Želim da ovo bude najtopliji i najugodniji dom u Deventeru, a to ne možemo postići bez dodatnog osoblja”, kaže za SBS Gea Sijpkes, direktorica Humanitasa. Za to ustanova nema dovoljno novca pa su pronašli ovo originalno rješenje.
“Studenti podižu atmosferu pa se u domu ne razgovara samo o bolestima, starost i smrti. Razgovara se o mladosti, zabavama, ljubavima…” dodaje direktorica.
Stalno pričaju o seksu
“Ono što je pomalo smiješno jest da ovdje živi puno starih žena koje ponekad vole očijukati s mladićima. Često mi, kada prolazim, zvižde, namiguju ili me tapšaju po dupetu. Sve jako vole to raditi. Puno razgovaraju o seksu. Možda mi je najomiljeniji, od mnogih razuzdanih razgovora, onaj koji sam čuo između dečka u dvadesetima i štićenika u devedesetim godinama života. Pričali su o seksu u troje koje je taj mladić nedavno imao”, opisuje svoj život u Humanitasu mladi Jordi i nastavlja:
“Kod starijih vidim da zaista uživaju u malim stvarima. Mladi su toliko zaokupljeni budućnošću da ne primjećuju ljepotu parka kroz koji jurcaju na putu do posla ili škole, kod starijih to nije tako.”
Njoj su 93, a njemu 22 godine, no Joke van Beek i Jurrien Mentink imaju hrpu tema za razgovor i zabavu. [Foto: Screenshot: SBS]
Kao u srednjoj školi
Drugi mladi stanovnik Humanitasa Jurrien Mentink kaže:
“Pomislili biste da je dom za starije i sam star pa i prašnjav, ali zapravo liči na srednju školu. Svaki stol ima svoju kliku koja se okuplja oko njega. Za jednim su šmokljani, za drugim su ‘popularne djevojke’, a za trećim sjedi muška ekipa zaluđena nogometom. Postoji i grupa ‘nesvrstanih’.”
Za Jurriena život u Humanitasu nije samo dobrotvoran rad ili način da dođe do besplatnog stana. Tu je iskusio i što znači gubitak drage osobe.
Sve što je Annie Middelburg naučila o internetu, može zahvaliti svom mladom prijatelju. [Foto: Screenshot: SBS]
Poruka od koje se naježiš...
“Imao sam susjedu koja je navršila 105 godina. Na samom kraju dala mi je ruku i poželjela dobar život. Rekla mi je da ga iskoristim. Osjetila je da je došao trenutak za oproštaj. Nekoliko dana kasnije je preminula. To me se dojmilo, jer nisam znao da život može završiti na takav način. Lijepo je kada im možete pomoći da nađu konačan trenutak sreće.”
Na kraju ne možemo ne primijetiti kako je ovo zasigurno jedan od najboljih, najglasnijih i najzabavnijih staračkih domova na svijetu. Jednog dana, valjda će tako nešto biti moguće i kod nas... Što kažete, ne bi li to bilo fantastično?