Josip Mezga
 FOTOGRAFIJE: VLADO KOS/CROPIX
Ana Dukić
Ana Dukić
komplikacije s jetrom

Njegovoj supruzi su rekli ‘još malo i anđeli će ga nositi‘, no Josip se nakon 42 dana probudio iz kome...

24. rujan 2021.
Dva puta su mu liječnici rekli da medicina ne može ništa učiniti, a on se dva puta oporavio i danas živi aktivnim životom

Moji problemi s jetrom krenuli su kad sam imao četiri, pet godina. Tijekom cijepljenja korištena je ista igla za više pacijenata i došlo je do virusnog oštećenja jetre, odnosno do hepatitisa A i B. Mojoj majci su ubrzo rekli da ću umrijeti i neka me odvede kući jer 'medicina ništa više ne može učiniti'. Poslali su me na kućnu njegu i kao šestogodišnjak sam dobio i cirozu jetre. No, uspio sam se oporaviti i još sam tu, započinje svoju životnu priču Josip Mezga. Ovaj 67-godišnjak iz Belog Manastira s novom jetrom živi već 14 godina.

image
FOTOGRAFIJE: VLADO KOS/CROPIX


Liječnici nisu mogli vjerovati

Josip je kao dijete redovito išao kontrole, punktiranje trbuha, pio lijekove te mu je majka pripremala posebnu hranu. Nakon uspješne kućne njege, zdravstveni problemi su, govori nam Josip, uz poneke boljke - stali. Nastavio je normalno sa životom. Kao mladić se oženio te dobio i dijete, ali u dobi od 29 godina jetra mu je ponovno počela stvarati velike probleme. Prvi simptomi bili su nadutost, podrigivanje, krvarenje iz nosa, problemi sa žući te gubitak težine. Javio se liječniku interne medicine, ali problemi su se zakomplicirali jer je jetra krenula otkazivati i počela se nakupljati voda u trbuhu. Liječnik je riješio problem viška vode i pokušao je stabilizirati ostatak tijela, no nije uspio pa je poslao Josipa na operaciju. Operacija je trebala biti obavljena u Beogradu, ali je spletom okolnosti odrađena u bolnici Sestara Milosrdnica u Zagrebu gdje ga je operirao predstojnik kirurške klinike. Zahvat je bio fokusiran na rasterećenje jetre i napravljen je bubrežni bypass.

- Nakon 10-ak dana mi je pozlilo i povraćao sam krv. Uspio sam pozvati medicinsku sestru i to je zadnje čega se sjećam. Nakon toga sam su me odveli u operacijsku salu, ali došlo je do pucanja slezene koju su morali odstraniti. Bio sam u komi 42 dana, liječnici su poduzimali sve što su mogli. Obitelj mi je dolazila u posjete i molili su se Bogu jer nije bilo nade za mene - rekao je Josip.

Više nije bilo smisla da bude u Zagrebu nego su ga prebacili u Osijek, bliže kući, kako bi troškovi sprovoda i transporta, govori nam Josip, bili manji.

- Moja obitelj se pripremala za sahranu, ali su se i dalje molili Bogu. Liječnici su rekli mojoj supruzi 'još nekoliko dana i anđeli će ga nositi', bio sam kost i koža s velikim trbuhom. Nisam bio na intenzivnoj njezini jer je medicinsko osoblje smatralo da mi je ostalo još nekoliko dana života pa nema smisla da me održavaju na životu. No, krenuo sam se oporavljati - navodi Josip.

Nakon mjesec dana od prebacivanja u Osijek, liječnik iz Zagreba je zvao osoblje u Osijeku kako bi saznao koje su još komplikacije nastale prije nego što je Josip umro.

- Oni su mu rekli da sam živ i da se oporavljam. Liječnik nije mogao vjerovati te je došao sa svojim stručnim timom iz Zagreba. Okupili su se svi šefovi odijela tijekom vizite i ja sam tada po prvi put ustao iz kreveta. Liječnik mi je rekao da je to 'učinio onaj gore' - prepričava Josip koji se uspješno oporavio.

image
FOTOGRAFIJE: VLADO KOS/CROPIX


Transplantacija jetre

Sve je bilo u redu do 2006. godine. Tada je Josip imao 53 godine, uz jednu rutinsku operaciju žuči. Problemi sa žuči su česta pojava kod ljudi koji boluju od ciroze jetre, iako se Josip pravilno hranio te je izbjegavao alkohol i cigarete. Tada su mu preporučili transplantaciju jetre, ali internist je rekao da dok god može funkcionirati sa svojom jetrom da se ne radi transplantacija.

- Tri godine od operacije žuči moje se zdravstveno stanje počelo pogoršavati i tada sam trebao transplantaciju - objašnjava nam.

U jesen 2006. otišao je na pripreme za transplantaciju na KB Merkur u Zagrebu. Ondje su ga ispitali i testirali, ali nakon što se to obavi pacijent ne ide direktno na listu za transplantaciju nego se za to, govori nam Josip, trebate 'izboriti'. Naime, stručni timovi odlučuju tko je prioritetniji za dobivanje organa.

- Oštećenje jetre je bilo teško i ja sam opet bio u komatoznom stanju za Božić iste godine. Otišao sam na intenzivnu njegu u osječku bolnicu. Mojoj supruzi je iz Zagreba javljeno da sam stavljen na listu za transplantaciju organa jetre. Ona im je objasnila da sam u komatoznom stanju te pitala kada se može očekivati organ, a liječnica je rekla da to može biti svakog trenutka - prepričava Josip koji je iza Nove godine došao kući.

- 1. veljače 2007. supruga je dobila poziv da hitno dođem u Zagreb jer je došla jetra za presađivanje. Iz Belog Manastira do Zagreba smo sanitetom došli za četiri sata. Tim nas je već čekao, a supruzi su dali broj na koji će zvati. Mene su brzo svlačili i pripremali za operaciju života - rekao je Josip. Dodaje da je transplantacija bila obavljena istu večer.

- Evo još uvijek sam živ i sve je u redu. Želim svim liječnicima, medicinskim sestrama, timovima i čistačicama zahvaliti. Nemam riječi koliko je to ljubaznosti i brige. Bog je radio preko njihovih ruku i pružio mi priliku za bolji život - zadovoljno govori Josip.

image
FOTOGRAFIJE: PRIVATNA ARHIVA


Postoperativni oporavak

Nakon transplantacije, u bolnici je bio više od mjesec dana, ali kućna njega je trajala više od godinu dana.

Nitko ga nije smio posjetiti tijekom oporavka. Samo su ukućani smjeli biti u njegovoj blizini, a liječnici su dali stroge upute i to je u suštini bio život pod maskom. Ukućani su morali paziti da ne donesu neku bolest te se svaki kutak kuće dezinficirao, i to svakodnevno.

Dijetalna prehrana je bila obavezna, a na kraju se cijela obitelj Mezga nastavila tako hraniti.

- Supruga je najviše sudjelovala u oporavku kod kuće, a cijela obitelj me podržavala. Bio sam najsretniji što sam dobio novi organ i novu priliku za život, a sreću su dijelili i moja supruga i obitelj - kaže nam Josip. Dodaje da je pio puno lijekova kako ne bi došlo do odbacivanja organa ili dodatnih infekcija, ali su se vremenom i ti lijekovi sveli na minimum.

Nakon oporavka nastavio je aktivnim životom te je osnovao udrugu invalida u kojoj je donedavno i dosta sudjelovao. Drugim riječima, život mu se promijenio na bolje.

- Iako oporavak može trajati godinama, s novom jetrom se može živjeti sto godina. Ako vam se ukaže prilika za transplantaciju, nemojte se bojati - zaključio je Josip.

Teme
Linker
22. listopad 2021 11:04