Ljudi mogu pasti u komu zbog mnogo razloga, uključujući težak udarac u glavu, primjerice u prometnoj nesreći ili incidentu ili izgubiti svijest zbog neke bolesti. Ponekad liječnici induciraju komu kako bi ublažili patnju kod teških ozljeda mozga i pružili pacijentima veće šanse za preživljavanje, ali čak i tada se može dogoditi da prođu tjedni, mjeseci ili čak godine prije nego što se pacijenti vrate u svoje uobičajeno stanje. Neki pak nikada više nisu isti kao što su bili prije kome. Bez svake sumnje, ležati u komi je traumatično iskustvo čiji se psihološki učinci zadržavaju dugo nakon povratka svijesti.
Koma je zapravo stanje dublje od sna u kojoj osoba ne reagira na snažne vanjske podražaje, kao što je bol, i nema normalan bioritam. Ljudi u komi mogu imati različita stanja svijesti, od potpuno nesvjesnog do svjesnog što se oko njih događa. Ta stanja se često i izmjenjuju. U nekim ekstremnim slučajevima ljudi mogu provesti desetljeća u komi i probuditi se kako bi otkrili da su značajno ostarjeli, da su njihovi najmiliji preminuli, a društvo je krenulo dalje politički, kulturno i tehnološki.
Evo tri priče koje su ljudi podijelili na Redditu o svojim sjećanjima dok su bili u komi i kako je to utjecalo na njih.
1. Sanjanje mrtvog brata blizanca
Korisnik Prince-William 15, koji je stavljen u medicinski induciranu komu tri dana dok se liječio od raka, rekao je da je sanjao svog brata blizanca koji je umro godinu dana ranije, također od raka. Korisnik je rekao da je cijelo vrijeme dok je bio u komi bio s bratom u ‘velikom zelenom polju s puno sunca‘, dodajući da su mu razgovori s bratom ‘bili vrlo stvarni‘.
- Pitam se jesu li moje interakcije s bratom blizancem bile stvarne ili su to bili nuspojave lijekova koje sam dobio - rekao je Prince-William15.
2. ‘Koma‘ obitelj
Jedan korisnik objasnio je kako je upoznao ‘divnu damu‘ dok je bio u komi zbog koje bi mu srce preskočilo, a lice pocrvenjelo.
- Nakon dvije godine smo se vjenčali i ubrzo smo dobili kćer. Imao sam sjajan posao. Kad je moja kći imala dvije godine, dobili smo sina. No, nakon nekog vremena - 10 godina - počeo je postupno shvaćati da ništa od ovog svijeta snova nije stvarno.
- Jednog dana dok sam sjedio na kauču primijetio sam da je perspektiva svjetiljke čudna, poput obrnute. Još uvijek je bilo u 3D-u, ali... nekako.. pogrešno. Bila je to kvadratna baza svjetiljke, crvena sa zlatnom oblogom na četiri noge i bijelom kvadratnom nijansom... Ostao sam budan cijelu noć buljeći u nju, sljedećeg jutra nisam išao na posao, nešto jednostavno nije bilo u redu s tom lampom.
Prestao sam jesti, isprva sam napuštao kauč samo da bih koristio kupaonicu, ubrzo sam i to zaustavio jer nisam jeo ni pio. Buljio sam u je.... lampu tri dana prije nego što se moja žena jako zabrinula, netko je došao i pokušao razgovarati sa mnom, u to vrijeme moja spoznaja se raspadala i moja žena je poludjela. Odvela je djecu u majčinu kuću prije nego što sam doživio prosvjetljenje... svjetiljka nije stvarna.... Kuća nije stvarna, moja žena, moja djeca... Ništa od toga nije stvarno... Zadnjih 10 godina mog života nije stvarno! Svjetiljka je počela rasti sve šire i dublje, još uvijek je bila obrnutih dimenzija, zauzela mi je cijelu perspektivu i sve što sam mogao vidjeti bilo je crveno, čuo sam glasove, krikove, sve vrste čudnih zvukova i postao sam svjestan boli... Prve riječi koje sam rekao bile su ‘Nedostaju mi zubi‘ i otvorile su mi oči. Ležao sam na leđima na pločniku okružen ljudima koje nisam poznavao, puno ih je bilo izbezumljeno, bio sam potpuno zbunjen - rekao je.
Nakon toga, opisao je prolazak kroz tri godine depresije.
- Tugovao sam zbog gubitka supruge i djece i bavio se spoznajom da oni nikada nisu postojali - napisao je.
3. Lude halucinacije
Objašnjavajući svoju priču, korisnik stryker 2279 rekao je da se sjeća da je imao ‘lucidne snove.
- Dijagnosticiran mi je 4. stadij ALL (akutna limfoblastična leukemija). Imao sam komplikaciju tijekom operacije kralježnice gdje se linija koja mi daje sedative urušila, što znači da nisam dobivao dovoljno sedativa. Sjećam se da sam pomislio da me ne bi trebali operirati dok sam budan, pa sam pokušao privući pažnju medicinskih sestara. Sjećam se da sam podigao glavu s jastuka, pogledao anesteziologa, koji je imao najstrašniji pogled na licu tipa "oh sranje", a onda sam se valjda uspaničio, a oni su me „nokautirali” na teži način. Rečeno mi je da sam bio u medicinski izazvanoj komi šest dana. Također su mi rekli da je trebalo 12 liječnika i medicinskih sestara da me drže jer sam se borio s njima, što je impresivno, budući da sam u to vrijeme imao oko 50 posto plućne funkcije i 70 posto funkcije koštane srži, što je u osnovi značilo da je čudo da mogu hodati, a kamoli se boriti. Bio sam tri tjedna u bolnici, ali sjećam se samo vožnje hitnom pomoći u bolnicu koja će me liječiti. Izgubio sam tri tjedna sjećanja koji su samo slučajni fragmenti.
Sjećam se da sam imao lucidne snove koji su bili super psihodelični i zastrašujući, jer je dio mene znao da to nije stvarno i očajnički se želio probuditi - rekao je. Kad se napokon probudio, nastavio je imati ‘lude halucinacije.
- Bio sam uvjeren da sam jahao cepelin, da su mi leptiri sletjeli u oči i da mi je tim plaćenih ubojica pokušavao ukrasti lijekove. Halucinirao sam djecu koja su se igrala u sobi pored moje, koje uopće nije bilo. Bio je to prozor, a policijska svjetla bi me prevarila. Bio sam uvjeren i da se iza mog kreveta nalazi ploča koja vodi do kanalizacijskog sustava i tako su mi ubojice krale lijekove. Također sam bio uvjeren da liječnici imaju posebne uređaje zbog kojih sam letio - rekao je. Potpuni oporavak je, kaže, trajao dva mjeseca.
