Događa se da tijekom razgovora gledamo svuda uokolo osim sugovorniku u oči. Je li to zato što nam je neugodno? Ili nismo izgradili potrebne socijalne vještine? Nekada su, naravno, i to razlozi, no znanost kaže da razlog može biti i to što mozak ne može istodobno raditi dva zadatka - kontrolirati što govori i koncentrirati se na sugovornikovo lice.
Preopterećenje
Istraživanje Sveučilišta u Kyotu sugerira da se mozak zbuni u takvim situacijama jer nije sposoban istodobno upravljati dvama naoko nezavisnim procesima. Kako bi bolje razumjeli što se događa u mozgu tijekom razgovora, znanstvenici su zamolili 26 volontera da se uključe u igru asocijacija, a svatko je trebao, koristeći uobičajene riječi, zadanoj imenici što prije dodati glagol.
Istodobno su gledali u slike lica od kojih su neka ostvarivala kontakt očima, a druga su gledala u stranu. Prvi zadaci bili su relativno jednostavni: na zadanu riječ “nož” ljudi su lako odgovarali “rezati” ili “bosti”. Na imenicu “lopta” većina je rekla “baciti”. Ostale su asocijacije bile teže, primjerice na imenicu “mapa” govorili su “otvoriti”, “zatvoriti”, “obrisati”, “tražiti” itd. Uz to, ispitanici su teže asocirali kad bi gledali prikazanom licu u oči.
- Premda se ove dvije radnje čine neovisnima, ljudi često svrću pogled sa sugovornika tijekom konverzacije, što upućuje da su ta dva procesa povezana - objasnili su znanstvenici iz tima u publikaciji “Cognition”. Učinak je bio izraženiji kad su ljudi pokušavali naći glagol koji pripada manje uobičajenim imenicama, pa proizlazi da su za tu radnju potrebni isti mentalni putevi kao za kontakt očima.
Rezultati sugeriraju da u takvim situacijama mozak jednostavno, kako bi izbjegao preopterećenje, prekida kontakt očima i koncentrira se na rješavanje verbalnog zadatka.